Sinj, mali grad u srcu Dalmatinske zagore, svake godine početkom kolovoza postaje središtem jednog od najstarijih i najuzbudljivijih viteških natjecanja na ovim prostorima – Sinjske alke.
Za neke, pravo slavlje počinje tamo gdje službeno završava. Tako su i sinoć odmah nakon završetka službenog programa 309. Alke, barovi i kafići postali glavna žarišta okupljanja. Ulice su bile krcate ljudima različitih dobnih skupina, a fešta je trajala do ranih jutarnjih sati.
Odlučili smo istražit kako Sinj diše nakon što se slegne prašina s trkališta. Kako bi otkrili nešto više o atmosferi koja je vladala gradom u sitnim satima uputili smo se u središte grada.
Prva osoba koju smo susreli bila je predivna Iva.
- Naravno da smo zadovoljni ovogodišnjom Alkom, riječ je o igri na sreću, ne mogu alkari radit kako žele. Nekom se posrećilo, nekom nije. Čestitamo našem alkaru koji je pobijedio. Iako se slavi i kod pobjednika, mi do zore feštamo u gradu. Svi bi mi željeli da je bar Sinj ovako živ i ostatak godine. Međutim triba nekad i odmorit tako da sve u svemu, zadovoljni smo, zaključila je.
Dok smo se probijali kroz masu, zamijetili smo vidno raspoloženu Antoniu.
- Nije loše, ali uvik može bolje. Preponosna sam, moj rođak je trča Alku. Slavimo njegov uspjeh, nažalost neću moć dugo ostat, ujutro radin. Ovdje život ovisi o godišnjem dobu, ljeti je dobro, ali zimi vlada zatišje. Volin Sinj, planiran tu ostat i nakon završetka obrazovanja, poručila je.
Zatim smo susreli Antu koji je Alku iskoristio kako bi se na trenutak vratio svojim korijenima.
- Bitno je da tradicija živi i poštuje se. Živim u Splitu, ali potječem iz ovih krajeva. Drago mi je ovako barem jednom godišnje doći. Bilo bi lijepo kad bi ostatak godine bila slična atmosfera, izjavio je.
Ovoga puta vesela Lana nam je prišla i podijelila svoje dojmove.
- Moj favorit je bio Stipe Bogdan, htjela sam da on pobjedi, ali drago mi je što je dobio Jure, neka čovik slavi. Uvijek mi je doživljaj otići na Alku!
Arijana živi u Njemačkoj, ali svake godine ljetne praznike koristi za boravak u rodnom Sinju.
- Na početku mi je bilo čudno, volim gledat Alku, ali iskreno malo je bilo dosadno za gledat. Ljudi očekuju sride, stalno gledaš hoće li pasti koja. U Njemačkoj je dosadno, nije kao ovdje. Ovdje se živi, skoro svaku večer. Tamo ovoga nema, rezimirala je.
Nije bilo potrebno dugo, nastavak đira odveo nas je grupi prijateljica koje godinama prate Alku.
- Iskreno, prošlogodišnja Alka mi je bila bolja. Znamo da se slavi svugdje, ne samo u Sinju. Ne sumnjam da će nam izlazak proteć odlično. Grad stvarno ima potencijala, šteta što ga se ne iskorištava. Rekla bih da je noćni život grada malo siromašniji, ali skroz u redu, iznijela je Petra.
- Alka je Alka! Na početku bude dosadnjikavo, ali se napetost postupno gradi. Lipo je vidit ovakvu žižu! Ako pitate mene noćni život u Sinju je zanimljiviji nego u Splitu, vjerojatno jer nema toliko turista napomenula je Martina.
- Kakav god bia ishod svake godine gledan Alku, posebno treću trku. Volin ovdje izlazit, stvarno bude lipo. Alka je puno više od tradicije, ovi dani su s razlogom življi, bez premišljanja veli Matea.