Sinj živi za ove dane. U nedjelju se trči Alka, ali fešta traje i nekoliko dana unaprijed. Sinjani dolaze doma, a mnogi od njih ugošćuju i prijatelje koji dolaze kako bi guštali, što u samom natjecanju, što u svemu oko samog natjecanja. Grad je pun k'o šipak, spiza je na svakom kantunu, dica trče kamenim ulicama, a štikle gaze prepunom Pijacom.
Nakon Čoje, gledalište je prazno, ali ekipa i dalje visi ispred Potkove, legendarne konobe pokraj staze. Većina ih nije iz Sinja, Ali zato, bivša alkaruša, Katarina jest.
- Ajme, ova slika se totalno ne uklapa u ono šta inače radimo. Znači, svake godine se, nakon Alke, mi Sinjani, bez gostiju, slikamo na trkalištu za milenijsku fotku. Al ajde, napravit ćemo to sigurno i sutra - kaže Katarina. Pitamo umore li se Sinjani...