Za jednog se bivšeg splitskog gradonačelnika govorilo da izgleda kao križanac Grundigova televizora i verzota. Na tragu iste poetike, mogli bismo reći kako se županijski vijećnik Jakov Prkić doima kao čeljade s osobinama ćoravog štrebera iz prve klupe i engleskog buldoga iz nagrađivanog legla. Nije njemu mrsko mačetom se probijati kroz gustu šikaru brojki i slova, a kad pred sobom iskrči put, onda ga se valja čuvati, jer taj kad zagrize, ne pušta.
Ovaj put namjerio se na Bojana Ivoševića, čovjeka koji ne propušta nijednu priliku da se legitimira kao srčani i nepokolebljivi navijač Hajduka. Nije da nam takvih fali, dapače, svijećom bi danas trebalo tražiti one koji nešto decentnije, s manje gorljive strasti, prate utakmice bijelih, ali nema veze. Kad je njemu važno da svi znamo kako je infišan u majstore s mora, neka ga.
No koliko je točno infišan, donedavno smo mogli samo nagađati. A onda je magloviti obujam te ljubavi precizno izmjerio Jakov Prkić i svoje otkriće stavio na raspolaganje javnosti. Pobrojao je sva putovanja vrlo upitne službenosti, ali zato sasvim neupitne privrženosti bijelima, iz čega neizbježno slijedi zaključak da je Bojan Ivošević doista jedan od najvećih navijača Hajduka u ovome povijesnom trenutku. To koliko je on para potrošio da bi pratio utakmice voljenoga kluba diljem Hrvatske - ne mareći pritom radi li se o okršajima protiv najvećih rivala ili o ogledima protiv simpatičnih, ali apsolutno nedoraslih zonskih ligaša - zaista je impresivno.
U redu, da bi s tribina mogao bodriti svoje ljubimce, Ivošević nije trošio vlastiti, nego javni novac, ali koga briga, nemojmo cjepidlačiti. Važno je tek da je nemilice trošio te da je bio uz naše momke kad im je podršku bila najpotrebnije, dakle, uvijek. Bože zdravlja, i opet će. Kad ga nije uspjela omesti ni visoka fibra, neće ni Prkić. Ajmo bijeli, aleee!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....