Na Ekonomskom fakultetu u Splitu održana je konferencija "U fokusu – mentalno zdravlje mladih" koju je organizirala udruga MoSt u sklopu svog Centra znanja, obilježavajući 25 godina kontinuiranog provođenja programa psihosocijalne i pedagoške podrške u domeni indicirane i selektivne prevencije te postinstitucionalne pomoći mladima koji izlaze iz alternativne skrbi.
Toni Maglica, socijalni pedagog i docent na Filozofskom fakultetu u Splitu, govorio je o mentalnom zdravlju mladih.
– Mladi su zapravo naše zrcalo, odnosno ogledalo nas odraslih i društva u kojem živimo. Kada se fokusiramo na mlade, zaboravljamo da oni reflektiraju ljude s kojima žive i zajednicu u kojoj odrastaju. Upravo zbog toga je za mentalno zdravlje važno biti u zdravoj zajednici i imati zdrave odnose i pozitivne interakcije. Kada pričamo o mentalnom zdravlju ljudi automatski se misli na mentalne bolesti, ali to je puno više od toga. To znači ulagati u kapacitete djece od prvog dana njihova života, dakle u njihove socijalne, emocionalne i životne vještine kako bi bili otporni da se nose s ovim društvom koje je rizično samo po sebi – objasnio je Maglica.
Drugi dio predavanja bio je o istraživanju mentalnog zdravlja. Maglica je istaknuo da hrvatska i svjetska istraživanja ukazuju da imamo porast anksioznosti i depresivnosti među djecom i mladima, a u Splitu je zabilježen porast konzumacije alkohola i konzumacije marihuane.
– Istraživanje je, primjerice, pokazalo da otprilike trećina mladih ima problema s anksioznošću i depresijom. Što znači trećina? Radio sam na uzorku od 10 tisuća mladih, ali i na tisuću i pol rezultati uvijek pokažu da se oko 30 posto mladih bori s tim fenomenom, što je velika brojka. Ako zamislite razred u kojem su učenici raspoređeni u tri reda, to znači da se cijeli jedan red djece bori s anksioznošću. To je trend koji mora uzeti pažnju zajednice, medija, stručnjaka i političara – kazao je između ostalog Maglica.
Preventivni programi
Kada je u pitanju prevencija, ističe, najvažnije je da znamo s kojim se problemom bavimo.
– Prevencija je rudarenje u punom smislu i ima minimalno tri razine. Prva je univerzalna u kojoj radimo sa svim roditeljima. Recimo, pravi preventivni program trebao bi raditi sa svim roditeljima koji su dobili djecu da im objasne da nije u redu udarati djecu i popuštati im jer takvi oblici ponašanja vode kasnije u probleme mentalnog zdravlja. Druga razina je selektivna prevencija, a to je kada uočimo da postoje neke obitelji ili pojedinci koji su u pojačanom riziku da bi se nešto moglo dogoditi. Mi znanstvenici smo ulovili koji su to rizici, a to su jednoroditeljske obitelji kojima treba dodatna podrška, obitelji u kojima se roditelji razvode ili jedan roditelj možda ima psihičku bolest ili ovisnost. Zadnja razina prevencije je indicirana gdje imamo vrlo specifične programe za neke već razvijene navike. Primjerice, ako je dijete zapalilo prvi joint da znamo gdje ga možemo uputiti. Kod nas se događa da je to malo nesustavno i kada zagusti nemamo baš puno podrške za takve obitelji - objasnio je Maglica.
Lucija Vejmelka, izvanredna profesorica s Pravnog fakultetu u Zagrebu i stalni stručni suradnik Centra za sigurniji internet, govorila je o digitalnoj dobrobiti, problematičnoj upotrebi interneta i korištenju društvenih mreža. Predstavila je rezultate nacionalnog istraživanja online seksualnog uznemiravanja srednjoškolaca.
– Istraživanje nam je pokazalo da veliki broj mladih zapravo ni ne zna da ono što im se događa je online seksualno uznemiravanje. Kada smo definirali što je online seksualno uznemiravanje i direktno ih pitali koliko je njih sudjelovalo ili svjedočilo takvom ponašanju, oko 20 posto njih je odgovorilo da su žrtva online seksualnog uznemiravanja. Međutim, kada smo ih to isto pitali preko setova ponašanja, ispalo je da je oko 90 posto njih u posljednjih godinu dana to doživjelo ili svjedočilo tome. Što znači da 70 posto naših mladih uopće nije svjesno da to što se događa je online seksualno uznemiravanje – kazala je Vejmelka.
Četiri posto bi prijavilo
Zabrinjavajući podatak koji su dobili je i da bi samo četiri posto mladih to prijavilo svojim nastavnicima, a 10 posto roditeljima.
– Kada govorimo o roditeljima koji isto koriste i internet i puno su za ekranima, u jednom broju slučajeva zapravo nisu spremni s djecom razgovarati o tome. Kada me roditelji pitaju što da rade, uvijek im kažem da pitaju svoje dijete. Priča o ekranu ili zajedničko pretraživanje može biti sjajna interaktivna aktivnost. Prvo je to dobro za samopouzdanje djeteta jer to je jedina stvar u kojoj će roditelj priznati da je njegovo dijete bolje od njega. Taj medij je nama odraslima manje poznat i događa se da zbog toga nisu spremni upustiti se u takve razgovore. S druge strane dijete će roditelju otvoriti taj svoj svijet na društvenim mrežama. I dok vas upoznaje sa svojim online svijetom roditelju će biti lakše primijetiti neki SOS signal ili rizičnu komunikaciju – objasnila je Vejmelka.