"Ne zašto ovisnost, nego zašto bol", Gabor Mate.
Kada ste zadnji put vidjeli - kako su djeca 90-tih govorila - "drogeraša" kako "kljuca" na klupi u parku? Ne pamtite? A pamtite li heroinsku epidemiju ratnih godina kada su ovakve scene bila građanska svakodnevnica? Nažalost, svi pamtimo. Trauma takvog intenziteta ostaje urezana kao vječni ožiljak na kolektivnoj svijesti.
A što ljudi najbolje rade s traumama? Potiskuju ih.
Današnja djeca ne nalaze krvave šprice iza trafostanice niti gledaju prizore koji su istraumatizirali njihove roditelje. Znači li to da se naše društvo uspješno izliječilo od ovisnosti o opijatima? Da heroin više ne kola našim ulicama? Da su narkomani postali izumrla vrsta na ovim prostorima?
Pa, i ne baš. Samo su - potisnuti.
- Istina, ovisnika je man...