Nedjelja u srcu Splita nekako sva po mjeri. Taman. Temperatura idealna, baš kao i broj ljudi na trgovima i uličicama unutar i oko Dioklecijanove palače, što domaćih, što stranaca.
Predivan listopadski dan s atmosferom kasnoga ljeta u kojem turisti uživaju. Mahom Azijati pristigli kruzerom, ali i oni, koji su u grad pod Marjanom doputovali u vlastitoj režiji poput cura iz britanske metropole.
Bianca, Jess i Joe, stanovnice Londona, zastale su uz štandu s nakitom u blizini Srebrnih vrata. Joe se počastila narukvicom, a onda spremno upustila u konverzaciju s nama...
- Lijepo nam je ovdje, kružimo unaokolo. Evo, jučer smo provele dan na Braču, bile smo na turi kušanja maslinovog ulja. Uživale u morskim specijalitetima, tuni... Odlično smo se provele - kaže Joe. Bianca dobacuje:”Obišle smo i one vodopade. Krku?! Da, prekrasni su”.
‘Sve je originalno‘
Djevojke su do Splita ‘skoknule‘ avionom niskobudžetnog EasyJet-a na samo četiri dana, ali su im, vele dovoljna, za predah od londonske svakodnevice i uživanje u toplijem dijelu Europe.
- Ja sam se jučer i kupala u moru. Zapravo, uopće nije hladno – smije se Bianca ubrzo niječno odgovarajući na zamolbu za fotografiranje. Nisu voljne ni njezine prijateljice, neugodno im je, vele nam uz isprike, jedva čekajući produžiti dalje prema Pazaru.
Dok domaći nedjeljom redovno zauzimaju štekate na Rivi zbog ispijanja prve jutarnje kave, turisti su do podneva uglavnom zauzeti obilaskom Palače. Splitski vodiči još uvijek imaju pune ruke posla, s grupama gostiju su na uobičajenoj ruti - Podrumima, Peristilu, Voćnom trgu, Pjaci...
Kulvadee Nimnual i Unjit Harna, iz Bangkoka, izdvojile su se iz jedne od njih kako bi napravile što ljepšu fotografiju na splitskom Narodnom trgu. Pomaže im naš fotoreporter Nikola, a gošće iz glavnog grada Tajlanda ubrzo s nama dijele oduševljenje viđenim. Stigle su kruzerom, jučer bile u Budvi, ali Split...
- U Crnoj Gori je nekako sve manje... Imali su, rekli su nam tamo, nekoć potres pa su sve morali graditi ponovo. Ali ovdje je sve originalno, zar ne? – pita nas, osvrćući se oko sebe simpatična Kulvedee.
- Kad smo se vozile autobusom po gradu uočile smo taj spoj moderne i stare rimske arhitekture. Sve je nekako stopljeno, jako lijepo... I vrijeme je odlično. Mislile smo da će biti puno hladnije. I još nešto, ovdje se nekako osjećamo sigurno, ne bojimo se da će nas netko pokrasti kao, primjerice, u Rimu, gdje je sve puno džepara - iznosi dojmove Kulvedee.
Usamljeni umjetnik
Uz ugostitelje, koji su i ove listopadske nedjelje imali posla, radio je i 72-godišnji Nediljko Vojković. Mini formate poznatih splitskih vizura u pastelu izložio je na zidu u susjedstvu katedrale Sv. Duje.
- Kako ide prodaja?! Aaaa, sve je slabija kupovna moć turista. Ali ne prodajem hranu, ne prodajem kruh, pa tko naleti, naleti... - govori nam Nediljko dok se mladi par iz Engleske zadržava pred njegovim slikama.
- Da vam pravo kažem ovo i nije klasična prodaja. Ja ovo stavim na izložbu, pa ako netko bude baš zainteresiran onda kažem da mi je zbog specifične životne situacije novac potreban za lijekove. Netko da 20 eura, domaći znaju pitati:”Može li za 10?” I ja im kažem:”Evo ti na, nosi” - priča Nediljko. Teško je bolestan, mirovina mala (360 eura), a lijekovi skupi.
- Nisam vam ja ovdje redovno, budem dva tri sata i odem do podne. Ne mogu dugo stajati. Ne znam ni jesam li bio polovicu ljeta ovdje. Jednostavno, nisam u stanju – kaže Nediljko otvoreno dodajući kako su ga puno puta gnjavili i pokušali otjerati.
- Imam suglasnost Crkve za ovo... Ma znaju oni to sve tamo u Gradu. Ja sam onoga Ivoševića potjerao odavde. Doslovno. On ima uvid u sve papire sa suda koje imam i ja. Svu dokumentaciju na temelju koje sam dobio oslobađajuću presudu kad su mi njegovi pisali prekršaje.
Dolazio mi je i prošlo ljeto u društvu komunalnog redara. Ponavljam, imam blagoslov Crkve. Ovo nije javna površina niti vlasništvo Grada, prema tome... Ko me god poštuje, poštujem ga još više - zaključuje Nediljko Vojković. Samo je on, dodaje, uspio preživjeti na toj lokaciji, nekoć ih je bilo 17.
