Konačno je jedna gradska vlast zaratila s "građanima" koji parkiraju po pločnicima i, još gore, zelenim površinama. Puljkovi i Ivoševićevi prethodnici bježali su od rješavanja toga komunalnog problema misleći da se tako gube glasovi. Naime, prosječan splitski vozač strašno je komotan: želi parkirati što bliže zgradi, htio bi da mu je slobodno mjesto na raspolaganju u bilo koje doba dana i, na kraju, ali najvažnije, da je mukte.
Takav "komod" podrazumijeva grubo kršenje propisa: divljaci se automobilima zavlače u parkove, parkiraju pred samim ulazima u zgrade, na prilazima za invalide, poslovne prostore ili privatne garaže, uzurpiraju pločnike i uništavaju travu između stabala posađenih u drvoredu uz glavne prometnice.
‘Bešćutni‘ činovnici
Taj primitivizam najgore vrste tolerirao se desetljećima. Najsmjeliji među kršiteljima komunalnih propisa vozili su pločnikom (!) da bi parkirali između dva stabla. Takvih je primjera po cijelom Splitu, a onaj o kojem danima čitamo tiče se ulice Matice hrvatske.
Odatle komunalci uporno tjeraju nesavjesne vozače kaznama, a oni rone krokodilske suze jer, vele, nemaju gdje parkirati. Ha, ha... Lažu, jer kojih stotinu metara dalje postoji javna garaža, ali tu treba platiti parkiranje, što mnogima naviklim da je u Splitu sve na "thank you" ne pada na pamet. Zato se kukom i motikom juriša na "bešćutne činovnike iz Banovine koji su sirote Splićane ostavili bez parkirališta, a kad se oni ‘snađu‘, lijepe im kazne".
Radi se o ordinarnoj laži: niti tko nepravedno kažnjava vozače koji parkiraju na zelenim površinama, jer zakon jasno kaže da to nije dopušteno, niti se radi o sirotinji koja nema za parkiranje ni po povlaštenim cijenama. Prošetajte spomenutom ulicom pa ćirnite malo marke automobila. Redom su to terenci vrijednosti između trideset i četrdeset tisuća eura.
Ima se, "mere se", ali njihovi vlasnici ni pod razno ne žele platiti parkirališno mjesto u javnoj garaži ili ga kupiti u najbližoj novogradnji, radije će BMW zamijeniti Mercedesom.
Oni bi, kao i do sada, parkirali tik pred kućom i na zelenoj površini(ci), jer su im to sve dosadašnje gradske garniture tolerirale, ali ova, "zločesta" im, eto, ne da. Ma jesi ti vidio "pokvarenjaka" kako navaljuju na "običan, mali svit".
Ako prođe - prođe
No upravo zbog te "zloće", dogradonačelnik Bojan Ivošević i suradnici dobivaju ovih dana pljesak na otvorenoj sceni i na tisuće poruka podrške onih kojima je dosta života u ST džungli.
Građani im izražavaju punu podršku u istjerivanju automobila s pločnika, iz parkova i pješačkih prolaza, siti terora manjine koja je naumila raditi što je volja. Podvlačim ovo manjine, jer spomenutu praksu provodili su i provode samo oni koji žive po modelu "ako prođe – prođe", a očito im više ne prolazi.
Netko je toj vrsti divljaštva odlučio stati na kraj, i za to će, ma koliko se to iz ove perspektive činilo nemogućim, biti ne kažnjeni, već nagrađeni glasovima na lokalnim izborima. Istina, uzurpatori javnih površina su glasni, gnjevni i prilično otrovni na društvenim mrežama, ali ih pred glasačkim kutijama ima manje od pristojnih Splićana, a matematika je egzaktna.