Dalmacija je večeras u plamenu! Srećom ne zbog požara, nego se po gradovima i malim mjestima pale tradicionalni svitnjaci - krijesovi užežin blagdana svetoga Ivana Krstitelja. Ovaj je običaj drevan, slavenski, vezan uz ljetni solsticij, kad je dan u godini najduži, a preuzet je u kršćanstvu: dok stari i mladi preskaču veliku vatru izvikuju riječi: „Od Ivana do Ivana, od vode do vode, da me noge ne bole!“
Vatre se pale ispred crkava, ali i po uzvišenim mjestima i brdima i da je prije stotinjak godina bilo dronova, Dalmacija bi sigurno bila snimljena u nevjerojatnom osvjetljenju. Danas se običaj zadržao većinom u središtima manjih mjesta koja slave svetoga Ivana Svitnjaka, a zbog zapuštenih poljoprivrednih površina nije pametno paliti vatre po okolnim brdima.
U kršćanstvu vatra simbolizira svjetlo Kristovo, dar života, pobjedu života nad smrću, pobjedu svjetlosti nad tamom. A moguće, vjerovao je puk, da će pomoći i kod bolnih nogu. Ali i kod vještica, jer se u skoku također klicalo: "Od Ivana do Ivana, da me noge ne bolu, da me štringe ne moru!"
Veli oganj zapaljen je i preskakao se pred Bratskom kućom i crkvom sv. Ivana Krstitelja u Gornjemu Selu na Šolti, gdje se nakon procesije s kipom mjesnog zaštitnika okupilo mnoštvo, a s kampanela su dugo udarala zvona. I pojeli su Goripojani i njihovi gosti, popili, zapivali. I tako stotinama godina - od Ivana do Ivana.
