NK Levanda osnovan je 1971. i u više od 50 godina povijesti za klub su igrali brojni igrači. Klub je imao i posebnu politiku. Nekada za NK Levandu ne bi mogao igrati netko tko nije bio iz Veloga Grablja, pa makar bio Pirlo ili Cristiano Ronaldo. No došlo je takvo vrijeme da nema dovoljno domaćega kadra, pa prvi put u povijesti Hvarske lige igraju ni manje ni više nego Afrikanci, i to iz daleke Namibije.
Otišli smo ih potražiti prije utakmice protiv ekipe SOŠK iz Svirača koja se igrala na terenu NK-a Hvar, u Križnoj luci u Hvaru. Momci su se spremali za zagrijavanje pa smo tih par minuta iskoristili za razgovor s čovjekom kojemu je klupski zeleni điletin kao bijeli šal Ćiri Blaževiću.
Pitali smo Ivana Zaninovića, trenera NK-a Levanda, kako to da je klub iz malog mjesta poviše Hvara dobio internacionalna pojačanja.
"Došli su raditi, iskazali su želju da bi igrali za ligu i Levandu. Mi smo ih prihvatili… Važno je spomenuti da ovdje nema financija i manekenki. Za naš klub igra se isključivo zbog ljubavi i poštovanja prema tradiciji i prema mistu. Svi u klubu igraju samo za gušt. Dođe li do toga da moramo plaćati igrače, uprava će se raspustiti i zamijenit će nas netko drugi… Mi nismo protiv toga, ali dok imamo ljude dobre volje koji igraju s guštom, ostat će ovako", rekao je Ivan Zaninović, pa nas je ispravio:
"Imamo Carlosa iz Portugala, dva momka iz Namibije i tri momka koji su dolazili iz Kaštela, ali i dalje smo otočna momčad… ‘Internacionalna‘ je stvarno preteška riječ. Cijeli je kadar otočni, a sve koji dođu sa strane dobro prihvatimo ako poštuju jedini uvjet koji imamo, a to je ljubav prema balunu."
Dvojica momaka koji su pokazali zavidnu ljubav prema nogometu i otoku taman su bili spremni za izlazak na teren, pa smo ih zaustavili da ih pitamo kako im je u Hrvatskoj. Elly Houston Cocky Hango i Johannes Alarky Nanyoka rekli su da su u Hrvatsku došli raditi na poziv prijatelja Carlosa. U Namibiji su radili za Carlosovu obitelj i kad im je ponudio da odu raditi u Hrvatsku, objeručke su to prihvatili. Stigli su na Hvar prije šest mjeseci i nemaju straha od zime na otoku. Imaju iskustva u turizmu i ugostiteljstvu, ali trenutno rade na građevini, renoviraju vilu. Oduševljeni su mirom koji Hvar pruža i ljubaznošću svih s kojima dođu u kontakt.
Nama vrag nije dao mira pa smo pitali Ellyja i Johannesa koliko se razlikuju rodna Namibija i odabrana Hrvatska.
"Jako… Jako… Vi imate predivno more. Hrana je drugačija, i arhitektura. Ovdje su građevine jako snažne i čvrste. I ljudi su jako radišni", nadopunjavali su jedan drugom odgovore, a budući da je već bilo vrijeme ručka, pobjeglo nam je pitanje…
Nedostaje im kapana, fali im začina, ali navikavaju se, a crni rižot obožavaju
Ima li neko jelo koje vi kuhate u Namibiji, a mi ga nemamo i nedostaje vam?
"Kapana. K-A-P-A-N-A", kao iz topa rekao je Elly, pa objasnio da se radi o mesu pečenom na otvorenoj vatri, junetini ili teletini, i da se koristi mnogo začina. Johannes se sjetio da mu ni pivo u Hrvatskoj nije isto kao kod kuće, kažu da su namibijska piva znatno eteričnija i slabija.
Kapana je zazvučala kao nešto što bi vjerojatno privuklo mnogo znatiželjnika da se organizira zimska manifestacija na kojoj se strance s otoka potiče da domaćim ljudima pokazuju svoju kulturu, ali morali smo pitati i koje im se domaće jelo najviše sviđa.
Johannes je rekao da voli rižote, Elly se složio, nakon čega su rekli da im je crni rižot omiljeno jelo koje su probali na Hvaru. Johannes je potom istaknuo koliko je hrana različita tu i u Namibiji. Naša je hrana puno blaža, koristimo znatno manje začina i drugačije načine pripreme. Kažu i da je mnogo lakše nabaviti hranu u Namibiji nego u Hrvatskoj, rekli su da živu odraslu kozu u Namibiji možete dobiti za 50 eura.
Spomenuli smo da je ovdje janjetina popularnija od kozletine te da se zna dogoditi da malo gladnija ekipa janjčića pojede u jednom sjedenju. U tom smo se momentu valjda povezali na nekoj prapovijesnoj razini jer se u Ellyjevim i Johannesovim – a, vjerujemo, i u našim očima – vidio bljesak koji je značio da se razumijemo, da smo isti. Potvrdili su da se i oni vole družiti uz pečeno, to je valjda univerzalno u svim kulturama. Kod njih se to zove "braai", riječ dolazi iz afrikaansa i znači… TN-TN-TN – "roštilj".
Tu nisu stala naša povezivanja na gastronomskoj razini jer se Elly sjetio jela "potjiekosa" (čita se "poiki"). Naziv dolazi iz afrikaansa i znači "mali lonac". Priprema se u teškom željeznom loncu s tri noge (poznatom kao "potjie") na otvorenoj vatri. Kuha se polako, a obično se sastoji od mesa (kozletina, govedina, divljač) te povrća poput krumpira, mrkve, luka i kupusa. U pravilu, sastojci se slažu slojevito i ne miješaju se tijekom kuhanja. Dodaju se začini, bilje i ponekad vino ili temeljac. Poslužuju ga samog ili uz kašu, specifičnije "pap", što je nešto slično našoj puri.
Utakmica je bila napeta, ali nadoknadili su nedostatak
Kako bismo spriječili vlastito padanje u afan, morali smo prebaciti temu s hrane i zamišljanja veselih druženja uz afričke komine na nogomet. Ovo je momcima bila druga utakmica koju su igrali, obojica su ušli otprilike pola sata prije kraja i jednako kao ostatak momčadi NK-a Levanda pokazali borbenost i odlučnost. Uspjeli su nadoknaditi zaostatak od dva gola prednosti koji si je stvorila također dobro raspoložena ekipa NK-a SOŠK iz Svirača, pa je nakon 90 minuta semafor pokazivao 2:2. Time je NK Levanda uzeo prvi bod u ovoj sezoni i sada su osmi na tablici 3. ŽNL Hvarska liga.
Carlos nije bio na terenu, ali jest na tribinama
Za kraj smo otišli porazgovarati s prvim strancem u momčadi NK-a Levanda. Carlos de Gouveia, Portugalac zaslužan za dovođenje Ellyja i Johannesa u momčad – time i svojevrsni skaut NK-a Levanda – ispričao nam je kako se usidrio na Hvaru.
"Došao sam kao vodič prije 12-13 godina i tu sam radio kao animator na kruzerima. Zaljubio sam se u Hrvatsku i u Hvar. U Mišu Kovača, Vinka Cocu, Hajduka… Mislio sam da ću tu ostati jednu zimu i, evo, tu sam već 13 godina. Počeo sam odmah raditi, voditi vile, apartmani, čišćenje… Primijetio sam da nedostaje radne snage pa sam otišao kod svoje obitelji u Namibiju, gdje se moja obitelj preselila iz Portugala, i pronašao sam dvojicu ljudi bez posla i bez ičega. Evo, sad su tu, rade i igraju nogomet", na tečnom hrvatskom rekao nam je Carlos de Gouveia.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....