Brojni studenti zapeli na putu prema Splitu zbog bizarne situacije: ‘Sin mi se nije uspio ukrcati, sve je rasprodano!‘

‘Ko prvi kupi karte, njegova djevojka! – otprilike glasi odgovor obrta "Kapetan Luka – Krilo" iz Krila Jesenice, brodara koji svojim dvotrupcima održava državnu prugu Korčula – (Prigradica) – Hvar – Split i obrnuto, a za koju putnici iz Korčule prije nekoliko dana nisu mogli kupiti karte, jer su se sve rasprodale u Hvaru.

Otočani će često reći da su građani drugog reda i najčešće će biti u pravu, a što je otok južnije, okolnosti su tužnije. Potvrdilo se to kada su korčulanski studenti, koji imaju besplatan prijevoz katamaranskom linijom do Splita, ostali bez moguzćnosti ukrcaja.

Dio polaznika fakulteta planirao je putovati do Splita, dio ih je trebao nastaviti do Zagreba, a da situacija bude još i gora, tog je dana katamaran isplovljavao u 13 sati, umjesto u 6, pa su studenti iz Korčule uglavnom morali odustati od takvog načina putovanja.

Hrvatski građani stanovnicima otoka Korčule subvencioniraju po jednu trajektnu i katamaransku liniju iz Vele Luke do Splita, te spomenutu brzobrodsku iz Korčule, što znači da će dio bodula platiti kartu jeftinije, a studenti, učenici i umirovljenici će ploviti besplatno.

"Korčulanski katamaran" za Split je istočnom dijelu tog otoka jedina subvencionirana linija na koju računaju budući da je Vela Luka udaljena gotovo 50 kilometara. Istodobno, stanovnici otoka Hvara na raspolaganju imaju sve subvencionirane trajektne i brzobrodske relacije koje isplovljavaju s Lastova i Korčule te još po dvije trajektne i katamaranske, pri čemu je ona najistočnija, iz Sućurja do Drvenika značajno udaljena od zapadnog i središnjeg dijela škoja, posebice ako se zna da se do Sućurja vozi najlošijom državnom cestom u Dalmaciji.

Iako se Korčulani koriste samo jednom linijom, a Hvarani sa sedam, nije prvi put da su gotovo sve karte za dvotrupac bile prodane na Hvaru, pa je katamaran iz Korčule isplovio gotovo prazan. Kapacitet brzog broda "Krilo Carbo" je oko 350 putnika, a nezadovoljni roditelji korčulanskih studenata kažu da ih je tog dana bilo više od 300 prodano na Hvaru.

- Moje je dijete već imalo dogovoren prijevoz iz Splita do Zagreba, na kraju je morao odustati. Kad su studenti shvatili da katamaran prema Splitu isplovljava skoro prazan, molili su mornare da ih puste do Hvara, pa da tamo, kada se ukrcaju putnici s tog otoka koji su kupili karte, sjednu na stepenice ili na pod, ali nisu im dopustili.

Rekli su im da krenu kasnije tijekom poslijepodneva, linijom koja nije subvencionirana, što znači plaćanje cijene karte od 30 eura. U žurbi bi dio naših studenata čak i to napravio, ali mom je djetetu tada bilo nemoguće nastaviti putovanje prema Zagrebu - tvrdi majka otočnog studenta pitajući se zašto ne postoji mogućnost kojim bi se regulirala prodaja karata za subvencionirane linije.

- Pola nama, pola Hvaranima, tako bi bilo najpoštenije - smatra naša sugovornica.

Pitanja vezana uz ovaj slučaj postavili smo Agenciji za obalni linijski pomorski promet, a odgovorili su nam da su pitanja proslijedili brodaru "Kapetan Luka - Krilo". Obratili smo se obrtu iz Krila, odgovorila je Ivana Tomić, pomoćnica zamjenika direktora, ističući pravilo "tko prvi dođe, taj kupi i karte, budući da se niti za jednu liniju, bilo državnu ili komercijalnu, ne mogu napraviti rezervacije".

- Nema mogućnosti da se karte čuvaju za pojedinu osobu, katamaran ima ograničen kapacitet i nije ni za koga rezerviran. Ove nas godine čeka veliki bum u turizmu, sezona će biti bolja i od rekordne 2019. godine, tako da bi bilo dobro razmišljati o tome da se karte kupe na vrijeme ako planirate putovati.

Statistike za turističku sezonu su vrlo dobre, osigurajte svoje mjesto na vrijeme - upozorava Tomić.

Beskrajna bitka otočana s ostatkom svijeta, odnosno s državom i onima koji odluke donose, a na škojima ne žive, kao i s raznim brodarima koji linije održavaju s pritiskom profita i zarade, nastavlja se i dalje.

Neke su pruge i neisplative, ali su otočanima od životne važnosti. Iako je danas povezanost otoka s kopnom bolja nego je nekad bila, još uvijek važi ona – tko bliže otoku, bliže oltaru. Strah nas je i promisliti kako je Lastovcima.