Kako iz sjećanja izbrisati ljeto 1983. godine, kad su Arsen Dedić i njegov maleni Matija, te potpisnik ovih redova napravili s guštom đir pitoresknom Betinom. Ne bez razloga. Stigli smo u to lijepo turističko mjesto na proslavu 30. obljetnice Vaterpolskog kluba Brodograditelj. Kluba, kojemu je i ćaća, i mater bio Vlatko Jadrešić, vaterpolski zanesenjak, ali i priznati turistički stručnjak, doktor znanosti i redoviti profesor Zadarskog sveučilišta, te suradnik Šibenskog veleučilišta. Kažemo „bio“, jer je dragi i ljubazni betinski intelektualac i sportski zanesenjak zauvijek usnio jučer poslije ručka u 83. godini. Na žalost njegove obitelji, cijele Betine, hrvatskog vaterpolskog „pokreta“ i akademske zajednice u Lijepoj našoj.
- Ja sam diabolik. Rastrgan između Zadra i Šibenika, no sve što srcu trebam nalazim na betinskoj rivi, u tisnim kalama betinske Varoši – otvarao nam se u ne baš rijetkim (telefonskim) kontaktima.
Za Vlatkove „vladavine“ betinski je vaterpolo bio sretan spoj domaćih i fureštih (op.p. mahom Zagrepčana), ali i nerazdvojni dio turističke razglednice tog mjesta na otoku Murteru. Danas je gotov nezamisliv podatak da se na utakmicama, odigranim u betinskom portu znalo tiskati i po tisuću gledatelja. Prof. Jadrešić bio je alfa i omega kluba i u doba, kad su Betinjani, vjerovali ili ne, kucali na vrata izuzetno jake Prve lige u bivšoj državi.
Sve svoje ljubavi, vaterpolo, Betinu i turizam Vlatko je priznao u nemalom broju knjiga, publikacija i znanstvenih radova. S guštom je napisao knjigu o povijesti betinskog vaterpola. Nije dočekao ostvarenje svog lokal-patriotskog sna, potenciranog u Studiji o razvoju(revitalizaciji) Betine.
„Janusovo lice turizma“, „Turizam kao čimbenik novih oblika alijenacije“, Zbornik turističkih istraživanja… To je samo dio publikacija, knjiga i sabranih znanstvenih radova, koje pokojni prof. Vlatko Jadrešić ostavlja mladima, željnim da studiraju turizam i onima, koji svoju egzistenciju temelje na turističkoj djelatnosti. Nije stigao završiti jedino knjigu „Betinski identiteti i tradicije“.
Rodnoj Betini ostavio je svoje veliko bodulsko, dalmatinsko i hrvatsko srce. Ovim se recima samo pridružujemo brzojavima i porukama sućuti njegovoj supruzi Katarini i sinu Dinku, koji će se od Vlatka zauvijek oprostiti na betinskom groblju u utorak, u 17 sati.