StoryEditorOCM
ŽupanijaDragulj koji treba čuvati

Potučeni svi rekordi na regati za pamćenje: Održano 22. latinsko idro Murter, prvo bez Željka Jerata

2. listopada 2019. - 14:36

Sezona regata na latinsko idro završila je u nedjelju, tamo gdje se i rodila - u Murteru.
Bilo je to, godištima sukladno, dvadeset drugo Latinsko idro Murter. Završnoj regati prethodio je skoro mjesec dana zanimljivih i vrijednih programa i događanja, od veslačkih regata, ženskih, muških, Malog latinskog idra za djecu, izložaba, predavanja, kužinavanja u babinim kužinama koje su u prilično originalnoj postavi od špahera do stola i jelovnika, osvanule tu, usred Murtera...

A iza ovoga malog uvoda gotovo senzacionalna vijest!
Na startu je bilo 79 brodova, što je apsolutni rekord: više nego ikad, igdje, u više od dva desetljeća otkad su Murterini započeli taj povratak tradicijskom brodu, navigaciji, baštini, na ovoj strani Jadrana.

Pozitivan naboj

Prijatelj tih regata, brodova i čeljadi, naš poznati vinar s Hvara Andro Tomić stjecajem okolnosti ove je godine prvi put bio na murterskoj regati...

- Ovo je fenomenalno, ovo je neviđeno, ovo treba čuvati ko dragulj, ja ovo nikad nisam vidio ni doživio!...- ushićeno mi je telefonom javljao Tomić koji je za tradicijskim brodovima i posadama putovao i na Palagružu, u Brest, Vannes, koji je stalni prijatelj Šibenskih regata krstaša, Viške, mrdujske, ma valjda svake...

Dobro, on je gost, no isto mišljenje čula sam od čovjeka koji je davnih dana bio jedan među trojicom, četvoricom onih koji su uopće započeli cijelu tu priču o latinskom idru, kapetana u miru, sve te godine i glavnog suca regate, poznatog jedriličara i suca Branka Rameše:

- Imali smo i lipih i teških godina i regata, pamtim i prvu sa sedam brodova na startu kad smo rezultate proglašavali ispod tende jednog kafića... a ova je jednostavno daleko najbolja od sviju. Među ljudima se stvorio neki jako pozitivan naboj, neka dobra vibracija, dobra suradnja, svi su htjeli da uspije čim bolje i u jedrenju i na kopnu. Svi su dobro prošli, i idrači i publika, bilo je veselo, pisma na svakom koraku, niko nije osta' ni gladan ni žedan... Prilazili su mi ljudi iz Jelse, iz Pašmana, s Kvarnera, s morem komplimenata i molbi da u ovome sutrajemo. Naravno da oćemo!

A onda smo Branko i ja koja to pratim od početka, zajedno zaključili: svi koji su došli - u rekordnom broju - svi su imali jednu osnovnu misao - dobrom regatom i prijateljskim druženjem odužiti se onome kojega više među njima nema. Željku Jeratu, jednom od dva, tri osnivača ove regate, onome koji je bez izostanka sudjelovao na svim regatama i manifestacijama ove vrste duž cijelog Jadrana. Jer... ako nikomu nećeš pojti, niko ni tebi neće dojti... bila je njegova pokretačka maksima. Poput neuništivog motora stajao je po krmi i gurao, gurao cijeli taj pokret. A onda, samo - otišao. Otplovio zauvijek.

Svaki je brod regate na sartiji imao vezan crni flor; kao pozdrav svom kapetanu čiji je duh bdjeo negdje s murterskog neba u svojim stalnim i uobičajeno pretjeranim motrilačkim kontrolama: kako se, i što, tu odvija i jel sve po "pe-esu" i kako triba... I nijemo pozdravljao brodove, koji do jedan moraju proći ispred murterske Gradine, gdje počiva - sigurno u svom uobičajenom nemiru...

Nitko nije ostao bez gropa u grlu kad je na dodjeli priznanja na kraju regate prikazan kratki film o latinskom idru - kao zahvala Željku Jeratu.

Jeratov Jaruh plovi dalje

Došli su njemu i Murteru ove godine baš svi prijatelji s kraja na kraj Jadrana: iz Moščeničke Drage, s Raba, Rovinja, Opatije, Cresa, Pašmana, Tkona, Ugrinića, Biograda, iz svih murterskih mjesta, s Prvića, Krapnja, Trogira, Hvara, Jelse, Vrboske, bio je tu i leut Slobodne Dalmacije odnosno Udruge "Cronaves", čiju je posadu predvodio stari Jeratov suradnik na svim tim organizacijama - Plamenko Bavčević.

Skoro da bismo rekli: nema tko nije bio iz toga svijeta drvenih brodova i tradicijske navigacije.
- A dogodine će biti i jače! Ovaj pozitivni naboj samo će nas gurati naprid. Samo nek' malo mladi preuzmu timun, mi koji smo ovo počeli uvijek ćemo biti pri ruci, ali došlo je vrijeme za smjenu generacija... - govori još Rameša.

Timun predsjednika Latinskog idra preuzeo je Jakov Lovrić, letjeli su okolo u organizaciji i sve mlađi tići poput sveprisutnog (Jeratova škola!) Ante Turčinova Klepca, vidi se, živit će latinsko idro! A jedan od osnivačke trojke (ili četvorke...) onih davnih dana, profesor zadarskog Sveučilišta u miru i Kornatar dr. Vladimir Skračić, imao je reći samo ovo:
- Ovo je bila regata bez mane. Sa 79 brodova i više od 400 ljudi u posadama, savršena!

Da... odvijala se po najviše 5 čvorova jugozapadnjaka u akvatoriju od starta s lancane ili iz murterske rive - gdje je tko uhvatio mjesto - prema murterskim škojima, oko oznake usamljene opasnosti na pliči od Artice pa okolo naokolo i natrag...

Poveli su je Jure Fržop i Tonko Skračić (oba poznati i vrsni hrvatski jedriličari) na kaiću Marinka, za petama im je bila Klepčeva gajeta bez motora, na prvom okretu druga je iza Marinke bila gajeta Sirotica Damira Ćorkala... i uglavnom su se tako i dovezli do cilja: prva je uletila gajeta Trtuša s Antom Turčinov Klepcom, drugi kaić(!) Marinka s Jurom Fržopom na timunu i treća gajeta Sirotica s kormilarom Damirom Ćorkalom....

Četvrti brod u cilju, i prvi u svojoj klasi, bio je, naravno, Jeratov leut Jaruh. Samo što na njegovu timunu više nikad neće biti Željka. Ali će biti njegova sina Grge!

POGLEDAJMO SEMAFOR Napeto do kraja

Gajete bez motora
1.Trtuša, MU 752, Ante Turčinov Klepac
2.Franka, BG 5252, Marinko Katičin
3.Peinka, RB 6, Petar Španjol

Gajete s motorom
Sirotica, MU 485, Damir Ćorkalo
Ilika, MU 887, Ante Davor Turčinov, Zec
Marina Betina, MU1054, Boris Ninić

Lauti
Jaruh, MU 111, Grgo Jerat
Cicibela, ZD 998, Marino Mijat i posada kuharica iz babine kužine
Mladen, MU 696, Stipe Matković

Kaići bez motora
1. Marinka, MU 906, Jure Fržop
2. MD 551, Mošćenička Draga, Robert Mohović
3. Don Ćićo, CR 1655, Ivica Grbar

22. studeni 2024 17:19