Otkrili smo drugi život napuštenih škola u okolici Drniša: Od golubarnika do vrtića i hostela

Srušenih krovova i razvaljenih prozora, zarasle u korov i prepuštene zubu vremena, brojne seoske škole na drniškom području koje su posljednji zvuk zvona i ciku đaka čule 60-ih godina prošlog stoljeća, pa i ranije, godinama su bile prava šaka u oko putniku namjerniku.

Vremešni stanovnici toga kraja koji još pamte zlatno doba impozantnih kamenih zdanja, u kojima su u prizemlju ili na katu stanovali mjesni učitelji, koji su živjeli od državne plaće i dočekivali mirovinu okruženi dubokim poštovanjem i mladosti i starosti, stezalo se srce na sam pogled u razvaline nekadašnjih zgrada, dike cijelog sela. Ni Josipu Begonji, drniškom poteštatu, nije bilo svejedno. Sve do prije nekoliko godina bio je bitku s državnom administracijom ne bi li koju on njih priveo nekoj svrsi, samo da ne stoje tako zapuštene i – ničije.

Problematično vlasništvo

No, bila je to neravnopravna borba. Imovinskopravni odnosi jednostavno su bili nerješivi i nerazmrsivi čak i voljnim gradskim pravnicima. Jednostavno je viša razina trebala dati svoj amen. A onda se, na sreću, situacija promijenila.

Ponosno nas je, tako, Begonja nedavno poveo u obilazak prelijepe kamene zgrade nekadašnje škole u Radoniću, u kojoj su graditelji u jednoj učionici zatekli golubarnik, a u drugoj prastaru bačvu od petsto litara. Ne treba ni govoriti u kakvom su stanju bili zatvori. Kad je se danas pogleda, to nitko ne bi rekao. U širokom ograđenom dvorištu središnje mjesto zauzimaju ljuljačka, klackalica i klizaljka. Uz hrvatsku trobojnicu, vijori se pred ulazom u zgradu i zastava Europske unije, a s desne strane postavljene su dvije ploče.

S jedne je razvidno da je riječ o područnom odjelu Radonić Dječjeg vrtića Drniš, dok druga ukazuje na podatak kako se radi o zajedničkom projektu ulaganja u objekt Dječjeg vrtića Radonić Grada Drniša i Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

– Ovdje ćemo formirati vrtićku grupu od 20-ak djece ne samo iz Radonića, nego i iz obližnjih Konjevrata i Goriša, ali i Mirlović Zagore, pa će se tako u istoj ustanovi naći predškolci iz triju, teritorijalno gledano, različitih jedinica lokalne samouprave. Konjevrate i Goriš spadaju pod grad Šibenik, Mirlović Zagora je unešićka, a Radonić drniški. Jest da je škola koja je bila u ovoj zgradi zatvorena prije sedam, osam godina, ali to ne znači da je u perspektivi nećemo opet otvoriti za generacije koje će ovdje prerasti vrtić. Zar ne bi bilo normalno da oni koji su zajedno pohađali vrtić dalje nastave i u školi? Zato smo u zgradi rezervirali jednu učionicu. Inače bi ta djeca pohađala predškolske programe u Šibeniku jer im roditelji uglavnom i rade u Šibeniku. Sad računamo da će biti drugačije i da će roditelji, recimo, iz Mirlović Zagore ili Pokrovnika usput dovesti dijete u Radonić u vrtić, produžiti na posao i na povratku doći po njega. Uostalom, to im je i financijski isplativije – rezonira Begonja.

Odobrili 470.000 kuna

– U drniškom se vrtiću, a tako će biti i u ovom područnom odjelu, za prvo dijete, pod uvjetom da je oboje roditelja zaposleno, plaća mjesečno 500 kuna za cjelodnevni boravak, dok je u drugim sredinama taj iznos osjetno veći. Ako vrtić pohađa dvoje djece iz iste obitelji, onda se za drugo dijete plaća 400 kuna. Razliku do ekonomske cijene, a ona je za tekuću predškolsku godinu 1700 kuna, podmiruje Grad iz svojeg proračuna – referirao nam je drniški gradonačelnik dok smo obilazili novoobnovljenu i vrhunski opremljenu unutrašnjost zgrade. Vrijednost investicije u Radoniću, napomenuo nam je Begonja, bila je 900 tisuća kuna, a na temelju poziva za prijavu projekata usmjerenih na poboljšanje materijalnih uvjeta u predškolskim ustanovama za prošlu godinu, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku odobrilo je gotovo 470 tisuća kuna. Ostatak je osigurao Grad Drniš iz proračuna.

Zavirujemo i u prostor krasne kuhinje i smočnice, sanitarnog čvora za djecu i zaposlenike, garderobe... U prostranoj igraonici zatekli smo vrtićke zaposlenice Anamariju Lojić i Anu Čavalu. Zabavljene su brisanjem stolića prepunih igračaka. Begonja nam kaže kako je u zgradu uveden i videonadzor i najsuvremeniji klimatizacijski sustav da djeca borave u optimalnim uvjetima. Spominje i druge gradske projekte kojima je cilj udahnuti život među ruševne zidove drugih starih škola.

Vraćanje života u sela

Počinje, kaže, projekt "Natura" s pomoću kojega će iz europskih fondova ishoditi šest milijuna kuna za uređenje hostela u nekadašnjoj seoskoj školi u miljevačkim Bogatićima.

– Uskoro će biti objavljen natječaj za izvođača. Moj je koncept da tim napuštenim školama i starim đačkim domovima damo neku novu ulogu. U Brištanima su isto riješena imovinskopravna pitanja, plan je da se objekt također stavi u funkciju turizma, konkretno da sutra bude posjetiteljski centar u kojemu će gost na jednome mjestu dobiti informaciju kuda se, na primjer, ide do Visovca, gdje su te čuvene miljevačke pršutane, kojim putem za Roški slap, koji su sve OPG-ovi na tom području. Dakle, da dobije osnovnu informaciju, pa i o Petru Svačiću, pa i o kardinalu Utješinoviću. To je priča o vraćanju života u naša sela kroz zgrade koje su nekad bile dokaz života na našem području – zaključio je drniški gradonačelnik.