Miro Lušić, Rogozničanin, nekada prvak Hrvatske u mačevanju i hrvatsku reprezentativac, poznati mačevalački trener i doktor znanosti u Domu Matice hrvatske u Rogoznici predstavio se i kao književnik. Knjiga pod nazivom Imigrant prati njegov sportski put, uspješnu trenersku karijeru u Kanadi i velikim europskim klubovima i to u razdoblju od dvadeset godina. Ne radi se o stručnoj literaturi već o romansiranoj intimnoj autobiografskoj priči koja prati kronologiju njegovog sportskog i trenerskog puta i se čita u dahu.
-Knjigu sam pisao osam godina, a počeo sam je pisati u avionu na povratku iz Kanade. Kao trener mačevanja i kondicijski trener radio sam u sportskom gigantu Bayer Leverkusen, radio sam u UWK Grazu, sada sma trener mačevanja i radim na unapređenju vrhunskog sporta i obuci trenera u Frankfurtu. Stavio sam dušu na papir, ali najljepše opisani trenuci i ono što me odredilo u životu vezano je za Rogoznicu za mog prvog trenera mačevanja Andreasa Beszedesa, za mačevalački klub "Galeb" i sve one drage ljude koji su mi na tom putu pomogli. Bez obzira na druge trenere, školovanje, trenerski rad ono prvo znanje koje mi usadio veliki Beszedes nosim sa sobom - rekao je na predstavljanju knjige s mnogo emocija Miro Lušić.
Moderat na predstavljanju bio je novinar Stanko Ferić, a zahvalnost Miru odala je rogoznička načelnica Anita Živković ističuće njihovo predivno druženje u ranoj mladosti, a na ovom za Rogoznicu velikom kulturnom i sportskom događaju okupili su se brojni uspješni rogoznički mačevaoci iz Mirove generacije kao što je Mia Pešić koja je bila državna prvakinja i reprezentativka. Događaj nije propustila ni njegova učiteljica i ravnateljica OŠ Rogoznica Diana Goleš, njegov profesor tjelesnog u osnovnoj školi Zlatko Jurići veliki zagovornik rogozničkog mačevanja, don Filip Rodić i brojni drugi ugledni i poznati Rogozničani.
Prisjetimo se nevjerojatne priče o mačevalačkom klubu "Galeb" iz Rogoznice iz kojega je u svijet s puno odricanja do uspjeha krenuo i Miro Lušić. A sve je počelo s baraba Bandijem iliti Andreasom Beszedesom, mačevalačkim virtuozom, koji je u malom je dalmatinskom mistu i u gotovo nemogućim uvjetima stvorio mačevalačko čudo. S rogozničkom djecom osvojio je stotine medalja i pehara, niz državnih prvenstava. Prvakinje države bile su Ines Bogavčić, Mia Pešić, Danijela Lušić, Suzana Kristić.. državnim zlatom okitili su se Mario Lovrić, Darko Nadilo, Marko Đaja i junak naše blagdanske priče Miro Lušić... Tome valja pribrojiti i niz momčadskih državnih naslova.
Iako Rogoznica ne spada u velike sredine, u njoj ne žive bogati roditelji ni odabrane nacije navodno predodređene za skupi mačevalački sport, zahvaljujući Beszedesu i talentiranoj djeci Rogoznica je bila tada značajan mačevalački centar. U Rogoznici su se održavala tri međunarodna turnira: "Rogozničko proljeće", Kup Rogoznice i memorijal "Četri velikana hrvatske sablje". Turniri hrabro utemeljeni u vrijeme Domovinskog rata privlačili su veliki broj natjecatelja iz Hrvatske i iz drugih zemalja, priču o mačevalačkom trenru Andreasu Beszedesu i njegovom Galebu rado su objavljivali svi hrvatski, ali i strani mediji.
To je potvrdio i Miro Lušić: za vrhunske uspjehe nije presudan veliki grad i brdo novca, važan je talent, upornost i volja da se postigne svjetski rezultat. Mirova književna karijera ne staje s prvom knjigom, uz vrhunski sport nastavit će kaže i književnu karijeru.