Vijest da je zagrebački poduzetnik Bruno Dragičević kupio Županijski Radio Šibenik, jednu od najstarijih lokalnih radiopostaja u Hrvatskoj, koja će 2. studenoga ove godine obilježiti punih pola stoljeća rada, za zaposlenike Radija ima dvojako značenje. S jedne strane dočekana je s radošću jer to može značiti da je Radio spašen od nestanka iz etera. S druge, pak, bacground novog vlasnika izaziva skepsu i nemir glede perspektiva Županijske postaje koja doista pamti i bolje dane…
Radio Šibenik je osnovan 2. studenoga 1968., a od tada je mijenjao i vlasničku i profesionalnu strukturu, i lokaciju s koje je emitirao program. Status gradskog radija mijenja 1995., kad se preimenuje u Županijski Radio Šibenik, a tada mijenja i vlasničku strukturu. No, Radio nije imao puno sreće sa svojim vlasnicima, koji su se tijekom godina smjenjivali, a Radio prolazio kroz sve veće financijske turbulencije.
Zagreb Montaža
Radio je kontinuirano u problemima već godinama, zapravo, otkako je privatiziran i oslobođen (društveno) političke paske, šum na vezama nije prestao. A činilo se da je privatni vlasnik, Zagreb Montaža, rješenje svih radijskih problema, osobito onih profesionalnih, jer za razliku od lokalnih političara, privatni poduzetnik nije imao ambicije kreirati svojim utjecajem program ove postaje. I bio je spreman pomoći da se sačuva iskustvo i tradicija šibenskog Radija.No, kad vlasnik nema afiniteta prema medijima, a opterećen je s dovoljno poslovnih briga u svom osnovnom biznisu, tu sreće ne može biti. Uostalom, Zagreb Montaža je oduvijek isticala da je samo tranzicijski vlasnik, neka vrsta premosnice dok se ne nađe novi, zainteresirani kupac, po mogućnosti iz branše.
Problemi su se množili a nezadovoljstvo zaposlenika kulminiralo kada tri mjeseca nisu dobili plaću i postali svjesni nesigurnosti rada, što će u jednom trenutku rezultirati i štrajkom (2014.), a na valovima Radio Šibenika prvi put u njegovoj dugoj povijesti zavladati tišina. Slušanost je padala, kvaliteta programa i motiviranost zaposlenih postajala sve slabija, direktori se mijenjali kao na tekućoj vrpci, a Radio izgubio svoje brojne vjerne slušatelje. S vremenom, Zg Montaža odlučila je svoje vlasničke udjele prepustiti drugima.
Ni danas mnogima nije jasno zašto je tada NCP, Nautički centar Prgin- Remontno brodogradilište, uz sve svoje probleme, odlučilo preuzeti još i "problematični" Radio Šibenik. NCP je prošao predstečajnu nagodbu i činilo se kako je tvrtka isplivala iz nevolja, ali je nakon toga ipak završila u stečaju.
Sudbinu svoga vlasnika slijedio je i Radio, pa je u travnju 2016. pokrenut predstečajni postupak nad postajom zbog neprekidne blokade računa duže od 128 dana, što ga je više vodilo prema stečaju nego prema predstečajnoj nagodbi. Zbog nepotpune dokumentacije prijedlog za nagodbu je odbijen, a Radio na kraju završio u stečaju.
Nadali su se da će u stečaju biti oslobođeni balasta dugova, koji su iznosili oko 2,6 milijuna kuna, racionalizirati poslovanje i novim modelom preustroja u stečaju okrenuti novu stranicu i u eteru. Među dugovima su bile i neisplaćene plaće za šest zaposlenika i bivših zaposlenika koje su iznosile od tri tisuće do preko devet tisuća kuna. Najviše je potraživao sam Goran Prgin, većinski vlasnik Radio Šibenika, oko 527.000 kuna, Remontno brodogradilište Šibenik čiji je Prgin također vlasnik, 380.000 kuna, a Jadranska banka, koja ima i razlučno pravo na opremu Radio Šibenika, oko 450.000 kuna. Na listu vjerovnika upisala se i država (RH) s potraživanjem od 162.000 kuna.
Rade za minimalac
Prvi stečajni upravitelj, imenovan u travnju 2016., je bio Zadranin Edvin Šimunov, da bi na prijedlog Gorana Prgina kao vlasnika Radija, pod motom ekonomičnosti vođenja postupka, u rujnu bio imenovan šibenski odvjetnik Ivan Rude. Stečaj traje već dvije godine, i ako je netko zadovoljan najnovijim epilogom ove priče, svakako je stečajni upravitelj, Ivan Rude.- Da, to bi moglo biti rješenje, mogao bi to biti spas za Radio - rekao nam je Rude komentirajući vijest da je Bruno Dragičević kupio vlasničke udjele od NCP-a.
- On je poduzetnik, dao je ponudu u javnom natječaju kao fizička osoba i vjerojatno je da će Radio voditi netko od članova njegove obitelji - kazat će stečajni upravitelj. U njegovu izvješću koje je podnio Trgovačkom sudu u Zadru 6. ožujka ove godine, razvidno je kako je kao potencijalni kupac Županijskog radija figuriralo i trgovačko društvo EOL d.o.o., spram čije je ponude Rude odmah imao određene rezerve. Njegov se skepticizam, kako piše u izvješću, naposljetku obistinio jer je EOL ponudu povukao. Stečajni upravitelj vjeruje da se to neće dogoditi i s Dragičevićem.
Trenutna glavna urednica Radija, Živana Podrug, koja je najveći dio svoga radnog vijeka provela na ovoj postaji, a stavila joj se na dispoziciju i odlaskom u mirovinu, sve sa željom da Radio opstane, vijest o novom vlasniku drži pozitivnom.
- Dobro je da Radio napokon iziđe iz stečaja, i zato smatram da je to pozitivna vijest. Jer, ne zaboravite da na Županijskom radiju devetero ljudi zarađuje plaću, doduše, zbog stečaja je to minimalna plaća od samo 3400 kuna bruto. Ali ti ljudi rade tako predano kao da primaju najbolje plaće u branši. Radio ima vođeni program od 6 ujutro do 6 navečer, a ostatak noći emitiramo glazbu, reklame i reprizni program. Dakle, radimo 24 sata. I to za minimalac - kaže Živana.
Prekršaji u
NP-u Kornati
Bruno Dragičević, novi vlasnik Županijskog Radio Šibenika, zagrebački poduzetnik, poznat je široj javnosti i kao blizak prijatelj Zdravka Mamića. Član je Skupštine GNK Dinamo gdje je izabran po prijedlogu predsjednika kluba Mirka Barišića. Često je s Mamićem na putovanjima, proslavama, večerama…
Inače je vlasnik ugostiteljskog objekta u NP-u Kornati, na Ravnom Žaknu, koji je svojedobno bespravno podigao, iako je gradnja u NP-u strogo zabranjena. Kad su ga mediji prozvali zbog bespravne gradnje u prostoru NP-a, tvrdio je da ima sve dozvole, da je zatražio legalizaciju… Iza zgrade restorana je na pet tisuća metara četvornih iskrčio zemljište, dijelom ga pošljunčao i zasadio masline. Kažnjen je novčanom kaznom, i upućen da ishodi uvjete zaštite prirode. U Upravi za zaštitu prirode svojedobno su za Slobodnu Dalmaciju izjavili kako su izdali uvjete samo za rekonstrukciju konobe od 212 četvornih metara, a da za maslinik nitko uvjete zaštite nije ni tražio… Uhvaćen u prekršaju, Dragičević se čudio otkad je to grijeh zasaditi masline…(?!)