"Ne'š se ti od p(j)evanja leba najest!" – rekao je u kultnom filmu ex YU kinematografije "Ko to tamo peva" jedan od dva mala Roma, estradna umjetnika, kolegi u pokušaju, Draganu Nikoliću. A meni se čini da bi se isto to moglo kazati i kandidatu za zagrebačkog gradonačelnika Davoru Nađiju iz stranke Fokus. U kojoj mu je naš Ivan Gulam iz Pirovca potpredsjednik.
"Ne'š se ti od politike leba najest!" Jer, krenuti u politiku u Hrvatskoj, u utrku za gradonačelnika s porukom "Planiramo ukinuti četiri tisuće radnih mjesta u zagrebačkim poduzećima" – to znači unaprijed izgubljeni boj. A Davore moj dragi, lipi i pametni, pa tko će za to glasat! Ti sam, i familija ti, eventualno. I teško itko više!
Jer, ne treba biti ni ekonomski lumen, nit završit ekonomski fakultet ko naš Nađi da bi se jednostavnim računskim operacijama shvatilo kako od njega na čelu našeg najvećeg grada neće bit ništa. Naime, kaj, rekli bi Zagrepčani, njihov grad u svim upravnim tijelima, gradskim poduzećima i proračunskim korisnicima ima 32.000 zaposlenih.
I naš je Davor već sad zaratio sa svih 32.000. Jer svako od njih sebe vidi u one četiri tisuće što će ostat bez posla. Kad se taj broj od 32.000 pomnoži s tri, četiri ili pet, koliko svaki od njih ima članova obitelji – muž, žena, punoljetna dica, ćaća, mater, ljubavnica – eto te brzo na svih 100 do 150 tisuća. Koji su protiv tebe. A za tvoga protukandidata. Za kojeg znaju da neće u tom smislu radit ništa. Jer, s točno toliko glasova pokojni je Milan Bandić vladao Zagrebom svih ovih godina. I za čije je vladavine u posljednjih 11 godina broj zaposlenih u gradskim upravnim tijelima i poduzećima utrostručen. Zato je i vladao, kao u bajci, dugo i sretno – dvadeset godina. I umro ispraćen i oplakan skoro kao Tito. Ako je i krao, on je i drugima dao.
Milk Snatcher
Jer, nije samo broj zaposlenih u gradu Zagrebu utrostručen, nego je od 2011. godine utrostručena i suma socijalnih transfera i subvencija koje se daju građanima. Koliko je ona velika, najbolje govori podatak da naš Nađi smatra kako bi se na ovim stavkama moglo uštedjeti (čak) milijardu kuna godišnje. Trista milijuna kuna godišnje liberal Nađi bi uštedio na smanjenju ili ukidanju naknade građanima i kućanstvima, prvenstveno na stavci roditelja – odgajatelja.
Mogu zamislit kako bi ga napalo! "Otkida djeci od usta." Možda bi ga zvali "Milk Snatcher", kao što su zvali i Margaret Thatcher kada je u svojem mandatu rezanja troškova ukinula besplatno mlijeko za djecu u britanskim školama. Kradljivica mlijeka. "Thatcher, Thatcher, a Milk Snatcher" pjevali su za njom rugalicu. Čak i kad je umrla. Malo je tko za njom plakao. Svatko voli onoga tko dijeli, nitko onoga tko uzima.
Tako bi se i naš Nađi proveo, kao bos po trnju. Jer, njegova je namjera da bi od ušteda – i plaća ovih što bi ih potjerao kući – ušparao 3,2 milijarde kuna godišnje. Od čega bi milijardu kuna svake godine iskoristio za porezna rasterećenja, milijardu za financijsku stabilizaciju grada, a preostali iznos za povećanje investicija. Ali, ne bi prošlo ni dva dana, napalo bi ga da uzima sirotinji i daje bogatima.
Investicije? A koga je za to briga, što građani imaju od toga. Pomaže građevinskom lobiju! Maže vrat debeloj guski! Uzima roditeljima odgajateljima da bi dao nekretninskim tajkunima. To je taj bezdušni neoliberalizam stranke Fokus. Uzima sirotinji! Zašto ne uzima bogatima? Neće, s njima je u dilu.
Mislili smo da od Bandića ne može biti gori, ali prevarili smo se. Bandić je bio Banditić, ali je barem bio socijalno osjetljiv, ali ovaj – niti to. Reformama treba vremena, godina, a Nađiju nitko ne bi dao ni dana, a kamoli mjesec, čak i kad bi dobio na izborima. A neće.
Za sebe i za svoje
Neće, zato što ova priča nije samo zagrebačka, nego je isto tako i šibenska, ona je općehrvatska. Samo se gore najbolje vidi. Nitko u nas ne želi reforme, iako ih svi zazivaju. Na jeziku i javno, no na biračkim se mjestima, tajno, i tamo gdje se ne vidi, glasa racionalno. Za sebe i za svoje. Četvrtina svih zaposlenih Hrvata je na državnoj, odnosno proračunskoj "cici", a kad se tome dodaju i poduzeća u kojima država ima većinski udio ili utjecaj, onda se dođe do toga da svako drugo radno mjesto – ili 50 posto – ovisi o državi. Odnosno, politici.
I tko je onda u tim uvjetima spreman glasati za "manji proračun", "uštede", smanjenje "socijalnih transfera", "davanja", "subvencija"? Dapače, daj – odnosno uzmi – što više. Za veće plaće, za božićnice, za uskrsnice, za K-15, za POS, za socijalu, za roditelje – odgajatelje, za besplatan prijevoz na otoke.
Pa nije nitko blesav da glasa protiv sebe. Pola ih ovisi o državnoj plaći, a ova druga polovina ovisi o onoj prvoj! Dakle, skoro svi! Koji glasuju za HDZ i SDP, jer znaju da ovi neće ništa dirat jedni drugima. A za Nađija nek glasuju ovi što rade za Microsoft ko (što je radio) i on sam!