Do danas u Hrvatskoj nismo imali priliku obnavljati spomenike kulture novcem iz europskih fondova, što se upravo događa sa šibenskim tvrđavama. Velika sredstva međutim, znadu prouzročiti i određene probleme u valorizaciji obnovljene baštine koja postaje turističkim odredištem, jer postoji obveza odrediti novu namjenu nečemu što je odavno izgubilo prvotnu funkciju.
To je naglasak predavanja "Istraživanje i obnova šibenskih novovjekovnih tvrđava" koje će u zagrebačkom Društvu arhitekata u četvrtak, 9. ožujka održati dr. sc. Ivo Glavaš, šibenski konzervator nadležan za obnovu tvrđava i istraživanje.
Ovo izlaganje uvršteno u 13. ciklus programa Arhitektura i nasljeđe DAZ-a bodovat će se arhitektima za stručni ispit u strukovnoj komori i poentirat će međutim, još nešto od značaja za znanost u Hrvatskoj, a to je rađanje u nas praktički nepoznate discipline arheologije novovjekih tvrđava, čemu su istraživanja na šibenskim utvrdama provedena u recentno vrijeme pionirski utrla put.
-Dakle, veliki novac u sprezi s turizmom nas konzervatore prisiljava na više kompromisa i da u stručnom smislu popustimo više nego što bismo trebali. Za to je najbolji primjer Istra, gdje na obali postoji niz tvrđava koje su dobile novu namjenu, o čemu se može raspravljati je li dobra ili nije. U unutrašnjosti Istre međutim, konzerviramo arheološke ruševine, jer zbog slabije razvijenog turizma nema interesa za unošenjem novih sadržaja i namjene, obrazlaže Glavaš i povezuje to sa skorašnjom obnovom tvrđave Gradina u Drnišu koja je u fazi konzervatorskog elaborata. I u tom će slučaju "unos nove namjene", kako se to kaže jezikom struke biti znatno manji nego na ijednoj šibenskoj tvrđavi, iz jednakih razloga kao u istarskome primjeru.
Među: Spomenici kulture dobro se drže
Na pitanje znači li to svojevrsno uvijeno priznanje da se u konzervatorskoj zaštiti griješi pod zahtjevima komercijalizacije, Glavaš odgovara da je obnova svakog objekta koji je izgubio prvotnu namjenu i svrhu sigurno kompromis, no vrijednost kulturnog dobra ničim nije umanjena sve dok se poštuju postulati Venecijanske povelje iz 1964. koja je bila i ostala temeljem zakonodavstva u oblasti konzervatorske zaštite zapadnih zemalja, kao i nekadašnje Jugoslavije. Temeljno je, po tom dokumentu, da se unos novog sadržaja mora jasno razlikovati od izvornog izgleda, te da nije dopuštena tzv. purifikacija kulturnog dobra, to jest integracija u nepoznato originalno stanje. Također, u slučaju da postoji nekoliko jednakovrijednih slojeva, ni jedan od njih ne smije se skidati, niti o tome može odlučiti jedna osoba.
To su okviri djelovanja konzervatorske struke i ukoliko prijeđu granice, postaju "diznilend i kič", ističe Glavaš dodajući kako smatra da se po tom kriteriju, generalno govoreći, kulturna dobra u nas dobro drže, barem zasad.
Sve zapravo, ovisi o konzervatorima i oni su odgovorni za intervencije. Projektanti mogu imati različite ideje, međutim, konzervatori usmjeravaju, nadziru i određuju način i vrstu zahvata. Budući da su tema ovoga predavanja dr. sc. Ive Glavaša šibenske tvrđave, važno je naglasiti da u Hrvatskoj nedostaje arheologija novovjekovnih tvrđava, disciplina koja je u Francuskoj primjerice, i drugdje na Zapadu, uobičajena i vrlo razvijena.
Spoznaje do kojih se došlo u iskapanjima prvo na tvrđavi Barone u manjem opsegu, a puno detaljnije na sv. Ivanu (Tanaji) nepoznate su u Hrvatskim razmjerima. Ono što je Glavaš otkrio u vezi s barutanom na toj utvrdi potpuna je novost, kako napominje, o tim dijelovima fortifikacija koje je gradila Venecija, a s godinama su bile dograđivane, ovisno o potrebama obrambene funkcije.
Sudjelovanje na našim kolegijima vodećeg domaćeg stručnjaka u toj oblasti, dr. Andreja Žmegača potpuno je preokrenulo situaciju u proučavanju, obnovi i istraživanju ovoga tipa tvrđava.
Problem je kod nas, navodi Glavaš, što se znanost iz neobjašnjivih razloga okrenula kabinetskom istraživanju, zanemarujući terenski rad. Kao da se poremetio nekakav prekidač, te se ukorijenilo povjerenje isključivo u arhivsku građu, tako da se naposljetku, ne znaju prepoznati elementi fortifikacijskih struktura na terenu.
To se pokazalo recimo, na primjeru vidljivih ostataka zaštitnih puškarnica na Tanaji, koje nitko prije mene nije prepoznao jer nije imao terenskog iskustva, objašnjava Glavaš.
-Ja sam povjesničar umjetnosti, doktorirao sam arheologiju i poznajem situaciju na terenu, s kninske i kliške tvrđave. Nužno je i komparativno poznavanje tvrđava u Italiji, na tzv. terra fermi koje je držala i gradila Venecija, posebno na području Grčke, jer su ta rješenja jednaka.
Među: "Raspetljana" kopnena gradska vrata kod kazališta
I način na koji sam, tijekom istraživanja na šibenskoj Poljani ovih dana raspetljao stvar s kopnenim vratima kod kazališta, spada u arheologiju novog vijeka, napominje Glavaš. Ističe da se u arheologiji na "starom Zapadu" pristup nije izokrenuo kao u nas: postoji još uvijek vrlo jak arheološki moment u istraživanju tvrđava, što znači da se kabinetski podaci iz arhiva, karata i zapisa uspoređuju i kombiniraju s terenskim stanjem.
-To je ono što žestoko promičem, uz konzultacije s vodećim hrvatskim sveučilištima i međunarodnom znanstvenom zajednicom. Naše je pionirstvo u pokušaju da se udaljimo od kabineta i to je najvažnije. U terenski dio ovoga posla u Šibeniku pomalo ulazi i mladi povjesničar Josip Pavić iz JU "Tvrđava kulture" budući da za taj dio istraživanja nije bio verificiran. On će u svakom slučaju, koliko sam upoznat, nastaviti s istraživanjem venecijasnkih arhiva i u njemu imam izvrsnog suradnika, ističe Ivo Glavaš.
Okvir: Dragocjene opservacije francuskog stručnjaka za utvrde
-Nisam osobno upoznao Nicholasa Faulcerrea, poznatog francuskog arheologa koji je posjetio tvrđavu sv. Nikole, no njegova su zapažanja bila od velike koristi jer sam nakon toga inzistirao da se istraživanja na toj utvrdi odvijaju usporedno, proučavanjem dokumentacije i postojećeg stanja. O novijim istraživanjima na sv. Nikoli pripremam zasebno predavanje i o tome ovaj put nije bilo riječi u Društvu arhitekata u Zagrebu.
Okvir 2.
Arheološki kamp na sv. Ivanu – sjajna zamisao
Zamisao da na obnovljenoj tvrđavi sv. Ivana, trećoj u niski kopnenih šibenskih utvrda djeluje arheološki kamp dr.sc. Ivo Glavaš smatra upravo sjajnom. Dosta je toga još ostalo za istraživanje, govori. Treba definirati ostatke najstarije tvrđave, jer je sv. Ivan dograđivan već deset godina nakon što je izgrađen, zatim ostaje utvrditi vanjski perimetar utvrde, pomoćni izlaz...
Arheološki kamp također će biti i rasadnik mladih stručnjaka od kojih će se neki sigurno zagrijati u konzervatorski poziv, drži Ivo Glavaš.
Dragocjene opservacije francuskog stručnjaka za utvrde
– Nisam osobno upoznao Nicholasa Faulcerrea, poznatog francuskog arheologa koji je posjetio tvrđavu sv. Nikole, no njegova su zapažanja bila od velike koristi jer sam nakon toga inzistirao da se istraživanja na toj utvrdi odvijaju usporedno, proučavanjem dokumentacije i postojećeg stanja. O novijim istraživanjima na sv. Nikoli pripremam zasebno predavanje i o tome ovaj put nije bilo riječi u Društvu arhitekata u Zagrebu.
Arheološki kamp na sv. Ivanu – sjajna zamisao
Zamisao da na obnovljenoj tvrđavi sv. Ivana, trećoj u niski kopnenih šibenskih utvrda djeluje arheološki kamp dr.sc. Ivo Glavaš smatra upravo sjajnom. Dosta je toga još ostalo za istraživanje, govori. Treba definirati ostatke najstarije tvrđave, jer je sv. Ivan dograđivan već deset godina nakon što je izgrađen, zatim ostaje utvrditi vanjski perimetar utvrde, pomoćni izlaz...
Arheološki kamp također će biti i rasadnik mladih stručnjaka od kojih će se neki sigurno zagrijati u konzervatorski poziv – drži Ivo Glavaš.