Početak nove školske godine, Šibenčanki Ivani Vranjić izvor je nemjerljivog stresa. Zbog količine novca koju mora izdvojiti za udžbenike, bilježnice, školski pribor, opremu za tjelesni, jesenju odjeću i obuću dobije nesanicu, muku i glavobolju i prije negoli se oglasilo školsko zvonu. A kako i ne bi. Ova, već nekoliko godina nezaposlena profesorica hrvatskog jezika samohrana je majka troje školaraca: dvoje osnovnoškolaca i od ove jeseni jednog srednjoškolca. Živi uglavnom od socijalne pomoći i dječjeg doplatka, a da nije, kaže, njezinih roditelja, teško da bi djeci mogla uopće kupiti udžbenike.
- Kao svaki zdravi roditelj, želiš sve najbolje svojoj djeci, da imaju ono što je potrebno, da ne odskaču od drugih… Ali da nije dide i babe i kartica ne znam kako bih ih uopće mogla poslati u školu. Udžbenike kupujem na 12 rata. Još nisam otplatila prošlogodišnje - s grčem govori Vranjić dok zbraja ovogodišnji trošak školskih knjiga.
- Do sada su knjige za dvoje osnovnoškolaca koštale 1300 kuna, a za srednjoškolca 400. I to zahvaljujući tomu što smo kupili neke rabljene knjige, odnosno trampili smo se. Ali, još neki udžbenici fale, a tu su još bilježnice, mape, olovke, kistovi, gumice i drugi pribor koji još treba kupiti. Pa samo jedan šestar platili smo 89 kuna, a trebaju mi tri. Prva dva tjedna škole stalno nešto moramo još kupovati i plaćati. Osiguranje, patike za tjelesni, ispitne testove koji stoje 150-200 kuna, pa opet puta tri u mom slučaju. Dogodi se, recimo, i to da u školi nemaju kopirni aparat pa kada nešto moraju kopirati, to plaća nastavnik iz svog džepa ili učenik! Ako imaš troje djece da ih opremiš u školu treba ti oko 5000 kuna. Meni je to strašno!
Podjednako strašna joj je, kaže, i neosjetljivost šibenskih političara koji u proračunu nikako da "pronađu" novac za nabavu besplatnih udžbenika.
- Nije to nikakav populizam. To, po mom mišljenju, znači da osjećaš bilo svojih sugrađana, da primjećuješ njihove potrebe. E, da je moj slučaj usamljen! I nije to samo problem nas nezaposlenih. Danas ništa ne znači ni ako radiš. Čovjek bi trebao pristojno živjeti od svog rada, a ne da se misli kako će djetetu kupiti što mu treba za školu, jer mu je plaća 3000 kuna - konstatira Ivana.
Da Šibenik ima samo dobar PR, ali je daleko od mjesta u kojem je poželjno živjeti, barem kada je riječ o djeci, misli i 45-godišnja majka dvoje osnovaca koja nije željela da joj u novinama navodimo ime, ali su njeni podaci poznati redakciji. Zaposlena je, kaže, kao i njezin suprug, a plaće su im u županijskom prosjeku. Drugim riječima, oko 5000 kuna, pa jedan roditelj cijeli mjesec mora raditi samo da bi djecu mogao posalti u školu. Da nije interneta i mogućnosti kupovine na rate, početak školske godine, ionako traumatičan, za njezinu bi obitelj bio prava noćna mora.
- Djeca mi idu u 3. i 5. razred i računam da će me njihovi udžbenici s bilježnicama i priborom doći do 2500 kuna, premda je mlađe dijete neke knjige naslijedilo od starijeg. Mislim da su udžbenici ipak najveća stavka u svemu tomu. Samo iz hrvatskog, recimo, imate tri knjige. Mnogi su i vrlo loše kvalitete pa se raspadnu i prije kraja školske godine - objašnjava ova majka. Ističe kako udžbenike, zbirke, radne bilježnice i listiće uvijek kupuje preko interneta. Također, školski pribor ili ruksake, jer je izbor neusporedivo veći, a cijene niže nego u šibenskim knjižarama i papirnicama. Tako je, kaže, kupila i kutiju za likovni s raznim vrstama boja, tuševima, kistovima, perima i sl. Bila je najjeftinija, a stajala je čak 150 kuna! Ili, ruksak za 200 kuna, dvostruko jeftinije od sličnih u šibenskim trgovinama.
- Kupujem uvijek samo ono što je nužno, što traže nastavnici. To znači najjeftinije bilježnice, za tjelesni patike u tipu "startasica" što za oboje djece košta oko 300 kuna. Sada kada je škola počela barem još desetak dana stalno će nešto trebati još kupiti, platiti, doplatiti… Lani smo primjerice morali za glazbeni kupiti klavijature. I tu je otišlo 300 kuna - ističe i dodaje kako početak nove školske godine, osim zbog visokih troškova, traumu pojačava i činjenica da se djeca ponovo vraćaju u "loše opremljene škole s klupama i stolicama koje s ergonomijom nemaju veze, s očajno teškim torbama, u okoštali obrazovni sustav u kojem vlada teror da u svemu moraš biti najbolji!"
Iva Milutin majka je jedne sedmašice i dobro zna kako s približavanjem jeseni rastu roditeljske muke. Za udžbenike svoje sedmašice već je izdvojila 1500 kuna, a sada slijedi kupovina bilježnica, pribora i opreme za tjelesni ostalog. Nada se da će se ovogodišnji školski izdatak zaustaviti na 2500 kuna. Taman kada je sada otplatila prošlogodišnje knjige, može započeti novi kreditni ciklus. Skupo je, kaže i ironično zaključuje kako je u zemlji u kojoj je "školovanje besplatno", ulaganje u škole i djecu na samim marginama bilo kojeg proračuna.
- Građani ovoga grada i njihovi problemi svakoj vlasti moraju biti na prvom mjestu. Lijepo je ulagati u turizam, ali grad ne živi tri mjeseca, nego cijelu godinu. Bez sluha mjerodavnih za nas i našu djecu, ovaj će grad nositi samo na papiru naziv Grad prijatelj djece - rezolutna je Milutin, jedna od rjeđih mladih roditelja koja ne želi stajati sa strane i samo promatrati stvari oko sebe. Zbog toga je aktivna i u grupi "Mame Šibenika" pokrenutoj na društvenoj mreži Facebook, a okuplja više od 2000 majki iz Šibenika i županije.
- Svima je početak školske godine težak, jer iziskuje velike novčane izdatke. Rijetke su plaće koje to mogu pokriti, a zamislite kako će tek biti dogodine kada neće moć koristiti stare, rabljene udžbenike, jer bi se trebali tiskati svi novi udžbenici - zabrinuta je Milutin. Ipak, zbog toga nije ostala skrštenih ruku. Pokrenula je internetsku peticiju u kojoj Grad Šibenik i Šibensko-kninsku županiju poziva da učenicima u osnovnim i srednjim školama osiguraju besplatne udžbenike. Potpisivat će se do 1. listopada, a do sada ju je podržalo 2011 ljudi. Njihov glas, međutim šibenski gradski i županijski čelnici ove školske godine nisu čuli. Hoće li dogodine?
Razred niži, komplet skuplji
Najskuplji komplet za osnovnu školu košta 1600 kuna, no dok roditelji učenika od 5. do 8. razreda kućni proračun mogu spašavati koristeći rabljene knjige, oni u nižim razredima osuđeni su na kupovinu novih, jer se ne piše samo u radnim bilježnicama i listićima, nego i u samim udžbenicima. A kada je riječ o priboru i od njihovih cijena vrti se u glavi. Samo jedna pernica, primjerice, ona jeftinija, košta oko 90 kuna. Također, u školama očekuju da učenici imaju uredne i omotene knjige, pa jedan plastični prozirni omot stoji čak 2, 5 kuna.
Ipak, u šibenskoj knjižari kod Male lože ističu kako tek 30 posto roditelja, koji preko njih naručuju knjige, komplete plaćaju na rate.
Srednjoškolci kupuju rabljene knjige
Poljednjih godina polako, ali sigurno raste broj roditelja koji kupuju rabljene knjige, a najviše se tom mogućnošću koriste srednjoškolci. Potvrđuje to Mate Vujević, vlasnik jedine šibenske knjižare koja otkupljuje i prodaje stare udžbenike.
- Prosječna cijena novog udžbenika za srednju školu je 100 kuna, a kod nas se rabljeni mogu nabaviti 45 posto jeftinije. Ako još donesu svoje stare knjige, onda to može biti dobra ušteda - kazuje Vujević.
Tisno prednjači, slijedi ga Drniš
Grad Šibenik ni ove godine u svom proračunu nije planirao utrošiti ni lipe za sufinanciranje školskih udžbenika, a "krivca" za to vidi u državi. Osnovna škola je obvezna, kažu u gradskoj upravi, pa država treba ujednačiti kriterije za dobivanje besplatnih udžbenika za sve učenike u Hrvatskoj, a ne da to radi sam Grad.
Nula kuna za udžbenike izdvaja i Šibensko-kninska županija koja je osnivač svih 11 srednjih i čak 13 osnovnih škola u županiji. Puno se, poručuju, ulaže u obnovu i opremu škola, no novca za udžbenike nema!
Od pet gradova u županiji, učenicima i njihovim roditeljima najviše pomaže Drniš. Besplatne udžbenike lani su dobili svi prvašići, a ove godine dobit će ih nova generacija prvašića te učenici trećih razreda.
U Kninu pak na pomoć oko udžbenika mogu računati samo učenici s teškoćama u razvoju za što je u gradskom proračunu osigurano svega 20.000 kuna. Mali Skradinjani i ove su godine ostali kratkih rukava, a u Vodicama su odlučili roditeljima pomoći barem u nabavi školskog pribora, pa su svi osnovnoškolce dobili bon od 300 kuna.
Za razliku od većine gradova, općine u Šibensko-kninskoj županiji spremnije su pomoći roditeljima. Najdalje su otišli u općini Tisno gdje već godinama s 50 posto sufinanciraju kupnju udžbenika, a od ove godine plaćaju u cijelosti knjige za sve svoje osnovce.
U općini Murter-Kornati roditelje pomažu s 400 kuna, a u Tribunju cijena udžbenika se prepolovila, jer drugu polovicu plaća Općina. Ista je situacija i u Pirovcu, a općina Unešić već godinama roditelje čije dijete kreće u prvi razred pomaže s 1000 kuna. Ove godine iz Vrlike su dobili i rabljene udžbenike za sve razrede osnovne škole. S istim iznosom, svoje učenike pomaže i Općina Promina, a u Bilicama prvašićima osim udžbenika kupuju i školski pribor te opremu.
Zanimljivo je da turističke, i s proračunom deblje, općine poput Rogoznice i Primoštena ne sufinanciraju nabavu udžbenika. Iz Primoštena poručju kako su besplatni udžbenici politička korupcija kupovanja glasova, a u Rogoznici tvrde da takvu vrstu pomoći od Općine roditelji nikada nisu ni tražili.