Šibenik može biti zadovoljan ovogodišnjom turističkom sezonom, tvrdi direktor TZ Šibenik Dino Karađole i tu tvrdnju potrepljuje brojkama.
-Od početka godine do 9. studenog, imali smo ukupno 17 000 dolazaka više, tj. sedam posto više nego lani i 45 000 noćenja više, što je četiri posto više. Na žalost TZ ne može mjeriti potrošnju gostiju što bi bio bolji indikator uspješnosti sezone. Kada se na kraju godine budu zbrajali i financijski podaci to će biti pravi pokazatelji, jer i s manjim brojem gostiju možete ostvariti veće prihode – zaključuje Karađole. Napominje kako je ovu sezonu pratio pad broja turista iz Njemačke, ali zato sve više domaćih gostiju ljetuje u zemlji.
-Imali smo 10-ak posto manje Nijemaca. Njemačka je naše glavno tržište, a zbog gospodarske krize ti su gosti izostali u cijeloj zemlji pa tako i u Šibeniku. Svaka zemlja ima svoj marketing i želi da što više njihovih ljudi ostane kući. Tu veliku kampanju rade Italija i Francuska, a i Njemačka gdje od ukupnog broja turista čak 50 posto otpada na domaće. Ove godine kod nas je domaćih gostiju, od ukupnog broja, bilo 15 posto. Nekada je to bilo ispod 10 posto. Moram istaknuti kako su u to uključeni i sudionici kongresa jer agencije i domaće institucije organiziraju sve više kongresa. Ipak, od korone naši ljudi više putuju po svojoj zemlji – kazuje Karađole.
Razlog za zadovoljstvo prvog čovjeka šibenskog TZ-a je i porast turista iz Engeske te Amerike, a vraćaju se i gosti s Dalekog istoka.
-To je bilo stopirano za vrijeme korone, a sada se vraćaju Kina, Južna Koreja, Hong Kong, Tajvan... Kina ima problem s vizama na koje se puno čeka, pa zbog toga Kineza ima više u Srbiji nego Hrvatskoj. To su gosti koji ne dolaze zbog sunca i kupanja već posjećuju nacionalne parkove i UNESCO-ovu baštinu, a Šibenik je na toj ruti. Oni dolaze u predsezoni i posezoni tako da su idealni gosti – objašnjava Karađole i dodaje kako je i Šibenik, kao i cijelu Hrvatsku, mučila srpanjska rupa, a dogodio se i pad nautičkih gostiju.
Pad nautičara
-Hrvatska ima najveću čarter flotu na svijetu, a ove je godine kupljeno skoro 500 novih brodova. Međutim otvorila su se neka nova tržišta, poput Grčke, tako da je velik broj tih gostiju otišao dolje. Cijene najma brodova bile su smanjene, tako da su nautičari postali gosti srednje klase koji nikada nisu to nisu bili. To se osjetilo u padu restoranskih gostiju, jer znamo da nautičari u svakoj marini gdje god dođu idu u restoran. Pravilo ovogodišnjih nautičara bilo je da se ruča i večera na brodu. To su osjetila neka mjesta u županiji, pogotovo ona koja ovisne o nautičarima. U kolovozu i rujnu to se niveliralo, ali generalno gledano pad tih gostiju osjetio su u potrošnji i u samom Šibeniku - navodi Karađole.
Šibensku turističku specifičnost, nastavlja, predstavlja i visok udio hotelskih gostiju. Prvenstveno zbog hotela Amadria Park, bivšeg Solarisa, koji ostvaruje više od 60 posto ukupnog turističkog prometa na šibenskom području, pa se poslovna politika te hotelske kuće odražava i na cijeli grad, smatra Karađole.
-Solaris ima oko 3 500 tisuća kreveta i još u kampu oko 6 000. U privatnom smještaju pak imamo oko 9 000 kreveta, pa je tako omjer hotelskog i privatnog smještaja u Šibeniku pola-pola i puno je povoljniji nego u mnogim drugim gradovima, gdje bude i 90 posto privatnog smještaja. U svim nama konkurentskim zemljama hotelskog je smještaja 90 posto. Problem privatnog smještaja je neujednačena kvaliteta. Ima sigurno odličnih iznajmljivača, ali i onih loših. Imamo tu domaćine i rentijere. Domaćini su u kontaktu s gostima i s njima ostvaruje drugačiji odnos, a rentijeri žive izvan Šibenika. Ovdje imaju apartman i gosta praktički ne vide. Rentijera je puno više nego domaćina i mislim da bi u novoj poreznoj politici tog domaćina trebalo rasteretiti u odnosu na rentijera. Volio bih da mali iznajmljivači imaju i svoju udrugu i da se dogovaraju i oko cijena kao što to rade hoteli, jer je to važno i za samu destinaciju – zaključuje Karađoile i dodaje kako su privatni iznajmljivači puno uložili u šibensku gradsku jezgru kupujući često prazne, drutne i za prolaznike opasne zgrade te, obnavljajući ih, stvaraju novo lice starog Šibenika.
-Stara gradska jezgra naš je najveći resurs i mislim da bi se instucionalno o njoj trebalo puno više brinuti. TZ Šibenik može samo simbolički pomagati ljudima koji tu žive i rade tako što dajemo pitare za cvijeće, potpore za uređenje fasada i drvenu stolariju, nagrađujemo najljepše izlog u adventsko vrijeme. Šibenik se, valja i to reći, kao nekadašnji industrijski grad turizmom bavi tek 20-ak godina, a ozbiljnije posljednjih 10-ak godina. Iako se puno toga napravilo, predstoji nam još puno posla. Osobno bih bio najsretniji da imamo 30 ili 40 boutique hotela koji rade cijelu godina i da nam ovdje dolaze gosti. Treba znati i to da za bogatiju klijentelu, osim pojedinačnih slučajeva, nemamo odgovarajuću ponudu. Takvim gostima osim bogate baštine i prirode nemamo što ponuditi, a to nije dovoljno – smatra Karađole koji unatoč tomu očekuje da iduće godine Šibenik zabilježi još bolje turističke rezultate.
Dobre predispozicije
Tome se nada i Ante Cicvarić, Slavonac dalmatinskih korijena, vlasnik tvrtke Mercado koja trenutačno ima dva apartmana, a sljedeće ljeto u srcu Šibenika otvara sedam novih. Radovi na obnovi kamenog zdanja nedaleko crkve i samostana sv. Frane još su u tijeku, a u blizini Cicvarić je otvorio i praonicu rublja za potrebe svojih apartmana i ali i za širu javnost.
-Kada sam prije 17-ak godina razmišljao o Šibeniku imao sam tri rezona zašto baš taj grad. Kao prvo nalazi se u centru Jadrana smješten između dva nacionalna parka. Druga stvar je povijesna i kulturna baština grada koji je bio jako zapušten, a i danas treba još puno ulagati, a treća stvar je da za sat vremena od mora možete doći do planine - do Dinare. A i moji sinovi su rekli da su ovdje djevojka prekrasne – smije se Cicvarić čija je turistička priča počela prije desetak godina, a njegova odluka da je gradi u Šibeniku, pokazala se, punim pogotkom. Premda, ovogodišnja sezona kaže, u padu je u odnosu na lani.
-Jedan od razloga je i povećan broj apartmana, rekao bih, a s druge strane situacija u svijetu sa svim tim ratovima i krizama je deprimirajuća. Prije smo imali goste iz Singapura, Tajvana, Južne Koreje, Kine, a sada je to svedeno na minimum. Da ne govorim o Ukrajini, Rusiji pa i Bjelorusiji. Toga više nema. Plus financijska i socijalna kriza u Zapadnoj Europi. Međutim, dugoročno gledano mislim da Šibenik ima predispozicije da se pozicionira na jadranskoj turističkoj karti – ističe Cicvarić koji smatra i da Šibenik, poput sličnih gradova u Italiji, trebao biti uređeniji s obnovljenim fasadama i pločnicima te s cvijećem na svakom kantunu.
Rastu last minute rezervacije
Predsjednica Županijske komore Šibenik i direktorica hotela Bellevue, jednog od pet malih hotela u središtu Šibenika, Magda Lakoš Mioč smatra kako je ovogodišnja sezona po noćenjima i prihodima, barem kada je riječ o hotelu koji vodi, bila na razini prošlogodišnje. Očekivalo se, reći će, više, no u Šibeniku se posljednje dvije godine događa zanimljiv fenomen. U špici sezone manje je gostiju, a oni koji dolaze najčešće se odlučuju za "last minute" rezervacije. Jesu li za takvu situaciju dijelom "krivo" Europsko prvenstvo u nogometu u Njemačkoj, a zatim i Olimpijske igre u Parizu?
-Ove godine rezervacije u špici sezone, dakle u srpnju i kolovozu, teško su išle i sve je više "last minute" gostiju. Za razliku od Šibenika, takvu situaciju s rezervacijama usred sezone nisu imali ni Zadar ni Split. Zašto je to tako, teško je objasniti, jer je teško detektirati uzroke. Možda to ima veze i s klimatskim promjenama i činjenicom da su ljeta sve toplija, a time i zamornija, pa turisti za posjet gradovima radije biraju predsezonu i posezonu – ističe Lakoš Mioč i napominje kako, iako se turistička sezona u Šibeniku produljila, svaka je godina priča za sebe i teško ju je uspoređivati s prethodnom.
-Ove godine listopad je u našem hotelu bolji nego lani, a najviše gostiju došlo nam je iz SAD-a. Amerikanci su bili najbrojniji gosti i u rujnu. Inače, najviše nam gostiju dolaze iz Hrvatske. Tako je bilo i u svibnju i u lipnju. Hrvati su bili najbrojniji i tijekom ljeta, a uz njih i Francuzi. Lani su to bili Nijemci. Vidimo kako se ove godine to promijenilo tako da je teško predvidjeti što će biti dogodine – govori Lakoš Mioč.
Hotel Bellevue, smješten gotovo na samoj rivi, otvoren je 2018. godine i ima 49 smještajnih jedinica. Zajedno s heritage hotelima Armerun, Life Palace i King Krešimir te D-Resortom u Mandalini kao i najstarijim gradskim hotelom Jadran, predstavlja kapacitet od oko 230 soba što ne bi trebalo biti teško popuniti. Pa ipak, formiranje cijena smještaja, ističe Lakoš Mioč, postaje sve veći izazov.
-O cijenama se mora dobro razmisliti. Sve više se formiraju kao cijene aviokarata. S druge strane ove godine bilježimo veliki rast troškova. Počevši od cijena namirnica preko održavanja hotela do plaća zaposlenika. Mi do sada nismo imali potrebu za stranom radnom snagom. Imamo ekipu koja je s nama već godinama. Izazovno je održati ih na okupu. Prednost je za zaposlenike i to što hotel radi cijelu godinu. Kolektivni odmor imamo od 1. siječnja do 7. veljače, a to je vrijeme i da se u hotelu obave potrebni radovi održavanja, farbanje, razni popravci i slično. U turizmu je stalni pritisak na rast plaća i to je razumljivo jer rastu životni troškovi. Problem je što troškovi poslovanja rastu brže negoli rastu prihodi hotela – kazuje Lakoš Mioč te ističe kako je zbog svega toga teško planirati na neko duže razdoblje pa je i poslovanje u takvim uvjetima neizvjesno. Stoga je potrebno pažljivo osluškivati bilo tržišta te se prilagođavati svim promjenama.
Konkurencija svima: iznajmljivanje na crno
Privatni smještaj i apartmani koji su posljednjih godina "buknuli" i po Šibeniku nisu direktna konkurencija hotelima, smatra Lakoš Mioč. Riječ je o posve drugom tipu smještaja i usluge, ali problem svima jest nelojalna konkurencija, tj. oni koji se privatnim smještajem bave na crno.
No, turističkog razvoja nema bez održivosti, napominje Lakoš Mioč. Šibenik su turisti otkrili kasnije negoli susjedi Zadar, Split, a o Dubrovniku da se i ne govori, pa ima priliku da uči iz njihova iskustva i tako ne ponavlja njihove greške.
-U toj priči vrlo je važno da se u gradskoj jezgri zadrži stanovništvo. I mi kada idemo negdje vani, želimo vidjeti lokalne ljude, želimo vidjeti život i njihov način življenja. Ako se tu događaju buka, nered u prostoru, ako nema parkinga neće biti ni ljudi. Oni su najvažniji. Ljudi čine grad. Parkinga kronično nedostaje i u Šibeniku. Štoviše grad je ostao i bez nekih parkirnih mjesta poput onih na gatu Vrulje gdje se gradi pomorsko-putnički terminal. Teško je osigurati suživot turizma i lokalnog stanovništva. Vidjeli smo kako se u Dubrovniku stvara otpor zbog buke iz ugostiteljskih objekata i radnog vremena. Ako se u gradskoj jezgri žele zadržati ljudi o tome se mora voditi računa. Na primjeru Šibenika i gustog prometa u sezoni, vjerujem da se neke se stvari mogu promijeniti. Znamo da turisti voze prema GPS-u. Oni vide da se katedrala nalazi na rivi i krenu tamo. Vide tu i parking, a onda nastaju gužve koje smetaju lokalnom stanovništvu, a ni ekološki to nije prihvatljivo. Uz bolju regulaciju i prometnu signalizaciju takve gužve bi se mogle izbjeći – smatra Lakoš Mioč uvjerena kako Šibenik ima veliki turistički potencijal.
-Mislim da su u turističkom zamahu grada najviše napravile obnovljene šibenske tvrđave. Grad ima i dva UNESCO-ova spomenika, katedralu sv. Jakova i Tvrđavu sv. Nikole, te dva nacionalna parka Krku i Kornate. Nema razloga da ne napreduje u turizmu pametno i s mjerom. Zanimljivo je da naši gosti često u svojim ocjenama ne pišu o hotelu nego o gradu. Iznenađeni su njegovom ljepotom, jer zapravo nisu znali gdje dolaze, a to znači da Šibenik mora dodatno raditi na svojoj promociji – zaključila je Lakoš Mioč.
