Mjesec dana nakon krvavog pohoda u Šibeniku, u kojem su ubijene četiri osobe, dva šibenska poduzetnika, stečajna upraviteljica i njezin suprug, a i ubojica je potom i samom sebi oduzeo život, u javnosti se počinju pomalo problematizirati i neka druga, sasvim praktična pitanja o sudbini radnika zaposlenih kod ubijenih poduzetnika.
Prije svega to se odnosi na trgovački lanac "Djelo", čiji je direktor bio ubijeni Tedi Slamić, a u kojem je plaću primalo gotovo 500 ljudi, listom s područja Šibensko-kninske županije.
Što će biti s njima, tko će nastaviti Tedijev posao, trebaju li se radnici pribojavati otkaza, zatvara li "Djelo" pun krug od svoga osnutka do novog početka nakon tragedije, ili ga čeka neki drugi scenarij?
Odlazak u Rijeku
Ovdje nije riječ o, kako se to uobičajeno formulira, priči o "usponu i padu" jedne tvrtke, ovo je priča o usponu koji je prekinut velikom tragedijom koja će vjerojatno biti prekretnica u poslovanju i funkcioniranju "Djela".
Neslužbeno se govori da se iz Rijeke u Šibenik s obitelji vratio Tedijev otac Joso Slamić, koji je jedan od osnivača i vlasnika trgovačkog lanca "Djelo", da bi pomogao tvrtki prebroditi najveću krizu u kojoj se tijekom tri desetljeća rada našla.
Joso Slamić bio je pukovnik Hrvatske vojske, zamjenik zapovjednika 113. brigade Ivana Bačića, koji je vojsku napustio već 1992. i potpuno se posvetio obiteljskom businessu, pokrenutom uoči rata 1990. Šibenik je napustio prije tri godine, revoltiran atmosferom u šibenskom predgrađu Brodarici, u kojoj je živio sa suprugom i djecom, i nakon jedne "talačke krize" u mjesnoj osnovnoj školi ocijenio je da to nije zdrava sredina za njegovu djecu te Šibenik mijenjao za Rijeku.
No, i tamo je nastavio svoj šibenski posao i osnovao "Djelo Rijeka". U registru tvrtki se kao vlasnici navode Božo, Ivano Marijo i Josipa Slamić (članovi društva), a kao osobe ovlaštene za zastupanje Ivana i Joso Slamić. Ako je točno, kako grad priča, da se Joso Slamić doista vratio, što nije bilo moguće ni potvrditi ni demantirati, jer se iz razumljivih razloga Joso ne javlja na novinarske pozive, moglo bi se doista reći da je krug zatvoren.
"Djelo" je osnovano 1990. i o tim prvim koracima, koje su činili jednom malom prodavaonicom mješovite robe, smještenom na šibenskom Baldekinu, svojedobno je za medije govorila Josina prva supruga Lucija Slamić, Tedijeva majka, koja je bila značajan kotač u tom obiteljskom poslovnom zamahu, direktorica i jedina osnivačica te tvrtke iz Unešića.
Posao su, uz Luciju, gradili i njezin suprug Joso, sin Tedi i kći Branka.
Od malog dućana do 500 zaposlenih
Krenuli su u osvit rata i narasli do respektabilnog trgovačkog lanca sa 63 trgovine i oko 500 zaposlenih. Lucija je vodila tu malu, prvu trgovinu na Baldekinu i pod granatama, dok je suprug bio u vojsci, a djeca premala da joj pomognu. Radila je sve, i nabavu i prodaju, odlazila po robu, slagala je na police u dućanu…
Kasnije, kad je suprug Joso otišao iz HV-a, preuzeo je vođenje knjiga, a kad je Tedi završio marketing, dobar dio posla predan je njemu u ruke, dok je Branka prodavala u trgovini, a kasnije i vodila računovodstvo tvrtke.
S vremenom, autohtoni šibensko-kninski trgovački lanac s daleko najvećim brojem prodajnih mjesta, doslovce pokrivajući područje cijele županije, "Djelo" d.o.o. od 2008. postaje član Ultragros grupacije, koja okuplja hrvatske trgovačke firme. Imaju vlastitu proizvodnju mesa i mesnih prerađevina i uspjeli su i u tom segmentu afirmirati svoj brend "Okusi Promine".
U suradnji s "Vindijom" razvili su i brend mliječnih proizvoda "Domaća kravica", a u asortimanu su imali od voćnih i klasičnih jogurta do mliječnih namaza, maslaca, svježeg sira i kiselog vrhnja.
Proizvode i svoj kruh i ostale pekarske proizvode, od domaćih proizvođača i poljoprivrednih gospodarstava otkupljuju ekološki zdravo voće i povrće i promoviraju domaću proizvodnju i domaće artikle u svojim trgovinama.
Sve to stoji i na njihovim internetskim stranicama, kao neka vrsta marketinga, ali "Djelo" jest uistinu ostvarivalo u svom poslovanju tijesnu vezu i sinergiju s poljoprivrednicima u županiji.
A koliko god su forsirali domaću proizvodnju, toliko su bili ponajprije otvoreni i za domicilnu radnu snagu, pa su, kako tvrde, njihovi zaposlenici isključivo s područja Šibensko-kninske županije.
Inače, od 2013. počeli su i s veleprodajom i dostavom artikala ugostiteljima na dnevnoj bazi, a uz popust koji su ostvarivali preko Gastro kartice.
Radi umirovljenika su pokrenuli projekt "Solidarnost na djelu", koji implicira povoljniju kupnju u njihovim trgovinama za tu, ugroženu populaciju, a bavili su se i humanitarnim radom kroz projekt "Šibensko srce", koji je osmišljen tako da 10 posto prodajne vrijednosti artikala doniraju onima kojima je najpotrebnije, jednako bolesnima i siromašnima, pojedincima i udrugama.
Njihov je koncept, barem kako se reklamiraju, sprega domaće proizvodnje i domaće trgovine, u čemu su dosta uspješno plivali, razvijajući regionalnu trgovinu.
Odlazak u turizam
Njihova je politika bila promoviranje domaće proizvodnje, domaćih proizvođača s područja matične županije, a nakon mesnih proizvoda i sokova, potom 2016. pekarnica, okrenuli su se 2017. i turizmu.
Odlučili su u Tisnom izgraditi hotel, zadržavajući autentični izgled zgrade, s namjerom da u nastavku podignu anekse u modernističkom stilu.
Hotel s ukupno 80 soba trebao se zvati "Stara škola" zbog spomena na izvornu funkciju objekta u prošlosti, a ambicija je bila da privuče bogatije goste. Radilo se o investiciji teškoj između 25 i 30 milijuna kuna. Kako nam je rekao načelnik općine Tisno Ivan Klarin, s Tedijem Slamićem se, upravo radi hotela, sastao i samo 4-5 dana prije ubojstva, a mjesec dana prije toga za hotel je izdana građevinska dozvola, Tedi je općini uplatio komunalni doprinos, i trebalo je sada pristupiti gradnji hotela.
- Tediju je bilo jako stalo da realizira tu investiciju, dvije godine je intenzivno radio na tome i sad je čekao natječaj za EU fondove na koji je jako računao - ispričao nam je Klarin, napominjući da je to bio vrlo ozbiljan projekt, i da je općina paralelno radila na uređenju trga pred hotelom. Ništa nije bilo na putu ovoj turističkoj investiciji "Djela"...
A koliko su zajednici davali, toliko im je ona svesrdno i vraćala. "Djelo" je bilo gotovo preplaćeno na Zlatne kune HGK kao najbolje trgovačko društvo u Županiji šibensko-kninskoj u kategoriji velikih tvrtki, od 2009. gotovo svake godine, a zadnju je primilo u prosincu 2020. godine, samo mjesec dana prije tragedije koja je tvrtku pogodila. No, ni u "Djelu", ma koliko dobar marketing imali, nije teklo samo med i mlijeko.
Bilo je na njihov račun pritužbi radnika i radnica nezadovoljnih plaćama, odnosom poslodavca prema njima, neopravdanim sankcioniranjem za štetu koju nisu proizveli zaposleni, a navodno su je morali platiti, itd.
Mnogi, napose Primoštenci, sjetit će se slučaja jedne njihove mještanke koja je početkom 2012. po snijegu i ledu 15 dana prosvjedno stajala po sedam sati dnevno pred dućanom "Djela" u Primoštenu, zahtijevajući da je vrate na posao nakon što je dobila otkaz bez ikakvog obrazloženja.
Otac i sin u dvije stranke
O otkazu ugovora o radu (pet godina je radila u "Djelu") obaviještena je telefonom, pet minuta prije isteka radnog vremena, iz prodavaonice je naposljetku istjerana uz vrijeđanja i u pratnji policije, kako je tvrdila, a samo je tražila pisani otkaz s obrazloženjem…
S vremenom, glavninu posla u tvrtki preuzeo je Tedi, bio je glavni operativac "Djela", a otac je bio na čelu uprave. Posao se naravno, reflektirao i na obitelj, u međuvremenu su se Lucija i Joso razveli.
Joso je zasnovao novu obitelj i prije tri godine, u želji da svoju djecu odgaja u zdravijoj atmosferi, kako je sam izjavio, preselio u Rijeku. Tko zna bi li se u Šibenik ikad vratio da se nije dogodila ova krvava tragedija…
Joso Slamić je bio i politički aktivan, a koliko je poznato, za razliku od sina koji je, tvrde njemu bliske osobe, bio član HDZ-a, otac je bio skloniji liberalno-lijevim opcijama. Počeo je kao član HSLS-a, s kojim se razišao zbog suradnje s HDZ-om, i potom priključio stranci Ive Josipovića "Naprijed Hrvatska".
Nije se ni tu dugo zadržao (a nije ni Josipović!), i uz obrazloženje da stranku napušta zbog niskog rejtinga, pridružio se SDP-u, čiji je član i danas.
Svojedobno je javno promovirao koncept otvaranja 400 klimatiziranih tržnica u Hrvatskoj, po uzoru na trgovačke centre, a gdje bi prodavali samo domaći poljoprivrednici. Bio bi to, tvrdio je, spas za domaću proizvodnju, a dobitak dvostruki: otvorilo bi se sto tisuća novih radnih mjesta i spasili bi domaću proizvodnju. Reflektiralo bi se to, govorio je, i na demografsku politiku, ali i na preporod ruralnih područja koja se sustavno iseljavaju i propadaju.
Na kraju priče, Tedija Slamića pokosio je rafal njegova poslovnog partnera Branka Kolopera. Slamićevo "Djelo" bilo je najveći vjerovnik Koloperove tvrtke "Matkol", u kojoj je 2018. pokrenut stečaj.
Krvavi šibenski masakr otkrio je i da je Slamić prodavao "Matkolu" brašno po cijeni većoj od one za kruh. No, sve je to tek povijest.
Što donosi budućnost i za "Djelo" i za tamošnje radnike, njih oko 500, ovisit će o obitelji Slamić, a kako se čini, ponajviše o namjerama Jose Slamića…