Kapetan Saša Jurat, zapovjednik "Tijata", "najvoljenijeg broda" - koji na vezu ispred šibenskog autobusnog kolodvora čeka na temeljitu obnovu u prvi hrvatski ploveći brod-muzej – nije samo od malih nogu zaljubljen u brodove i navigaciju, nego je i predani sportski ribolovac. Kada je vikendima na svome rodnom Žirju, tada kao svaki pravi školjar svaki slobodni trenutak provodi u brodici s tunjom u ruci, još od malih nogu.
Štađun je od liganja, vrijeme je za peškafonda i lignjariće, a budući da odmiče jesen, lov se trebao razmahati. Ulovi se međutim, tek pokoja lignja – s kraja gotovo nijedna - i to su primjerci daleko od one lijepe veličine od 25-30 deka, pa i veći.
Još uvijek nema zimske lignje, za koju Saša kaže da je neopisivi gušt kada obuhvati varalicu i dođe na pajole, a jednako tako ribolovca zahvati teški jad kada loše primi ježinca na peškafondu ili skosavici, pa ispadne. Još ako od lignje za "vizit kartu" ostane jedino koji "botun" s ona dva njezina duga lovna kraka...
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.