Šibenska gradska četvrt Jadrija, kultno kupalište Šibenčana, ostala je bez dućana s osnovnim namirnicama! Privatni vlasnik koji je dosad bio glavna opskrba Jadrijaša nije vidio nikakvog financijskog interesa da u ovoj korona-sezoni drži dućan otvorenim i stavio je ključ u bravu. Pa kome pravo, kome krivo!
Ali što će stanovnici Jadrije koji su ostali bez ikakve opskrbe? Može li se neki dio grada uopće nazivati gradskom četvrti ako nema osnovne uvjete za život stanovnika na tom području?
Predsjednik GČ Jadrija Ivica Ninić na to pitanje ima logičan odgovor:
– Naravno da ne može! Da biste mogli živjeti na nekom prostoru, nužno je zadovoljiti neke minimalne uvjete, a to su voda, hrana i krov nad glavom. Vodu i krovove imamo, ali nemamo hranu. A to je kao da nemamo vodu. Dakle, tu ne možemo živjeti!
Jadrija je, kako veli Ninić, i inače drukčija od ostalih šibenskih četvrti:
– Odsječena je od drugih naseljenih mjesta i njezini stanovnici ovise o volji privatnika hoće li ili neće otvoriti dućan, isplati li mu se ili ne isplati. A to je, ipak, četvrt s petsto krovova, i nedopustivo je da bude prepuštena sama sebi.
Stoga se predsjednik Ninić odmah obratio gradonačelniku Šibenika Željku Buriću i od njega zatražio interventnu pomoć. Ninić kaže kako su gradonačelniku izložili ideju da zgradu stare Pošte na Jadriji, koja je, vjeruje, u vlasništvu Hrvatskih šuma, Grad zatraži u najam i ugovori podnajam s nekom trgovačkom tvrtkom koja bi stanovnicima ove četvrti osigurala redovitu opskrbu.
– Imamo i širu sliku – ističe Ninić – koja bi mogla biti dio rješenja. Put od Jadrije prema Srimi je probijen, dovoljno je širok i relativno je dobar. Trebalo bi ga poravnati, nasuti jalovinu i dobili bismo tri kilometra šetnice i biciklom bismo za deset minuta bili u Srimi, gdje cijelu godinu radi nekoliko dućana. Ali, naravno, to opet ne bi mogli koristiti svi stanovnici Jadrije, pa je to neka vrsta dopunskog rješenja – kaže Ninić.
A što misli gradonačelnik Burić o tome da gradska četvrt Jadrija nema dućana, a imala ih je, i to nekoliko, kad je bila samo kupalište i vikend-naselje? Imala je i pekaru, i frizerski salon, ambulantu... a danas kad je gradska četvrt nema ništa!
– Apsolutno je nedopustivo da Jadrija nema dućan i Grad će učiniti sve što je u njegovoj moći i što nam zakon dopušta da se to pitanje riješi. Samo, mi smo zapravo u ovom slučaju bespomoćni. Dućan koji je dosad na Jadriji bio otvoren nalazi se na privatnoj čestici Marije Roman, a mi privatniku ne možemo narediti. Gradskog prostora nemamo, sve je u vlasništvu Hrvatskih šuma ili je na pomorskom dobru pa, dakle, u nadležnosti Županije. Županija je nedavno odobrila koncesiju i za restoran na Jadriji. Zašto nisu raspisali natječaj i za koncesioniranje dućana? Problem se može riješiti i pokretnom, mobilnom trgovinom.
– Ukratko – poručuje gradonačelnik – mi ćemo sigurno učiniti sve što je u okviru zakona da se problem riješi, ali ljuti me što predsjednik Gradske četvrti ne zna kako zakon funkcionira i upire prstom u Grad. Neka izvoli zatražiti sastanak kod župana, a imat će podršku Grada.
Dakle, na potezu je predsjednik Gradske četvrti Jadrija, ali rješenje problema svakako ne ovisi o njemu. Ponajmanje je prihvatljivo da se pod motom zakonskih ograničenja Jadrijom i njezinim stanovnicima loptaju Grad i Županija. Bi li bilo tako da je u ovoj četvrti pobijedio HDZ?