'Junacima iz Jurasa gradonačelnik gradi igralište' – naslov je teksta kojeg je novinarka Jelena Devčić objavila na Šibenskom portalu 12. srpnja 2013. godine. A kako sada stoje stvari, to bi obećanje, dano na početku svog prvog mandata, gradonačelnik Željko Burić – jer o njemu je ovdje riječ - mogao ostvariti u svom trećem mandatu.
Jer, kako saznajemo od njegovog zamjenika, dogradonačelnika Danijela Milete, grad Šibenik je upravo ovih dana, na javnoj dražbi, dao najpovoljniju ponudu za kupnju terena u Jurasima na kojem će, napokon, nakon skoro punih devet godina, niknuti obećano dječje igralište.
'Riječ je o terenu od 1620 četvornih metara, za koji smo ponudili 300 tisuća i jednu kunu, što je najpovoljnija ponuda za ovo zemljište nepravilnog oblika na kojem ćemo napraviti autobusno ugibalište, dječje igralište, teren za male branke i pješački koridor. Očekujem da ćemo u narednih mjesec dana riješiti papirologiju oko ove kupoprodaje, a onda se nakon toga, zajedno s mještanima Jurasa i ljudima koji su tražili da im se izgradi ovo igralište, posvetiti rješavanju papira za izradu projekta i svemu onom što je potrebno za njegovu konačnu realizaciju. – kazao nam je Mileta, dodajući kako će na taj način ispuniti i najstarije neizvršeno obećanje ove gradske uprave, za koje se godinama (neuspješno) tražio teren, koji je bio glavna zapreka realizaciji. Što je sad, evo, konačno riješeno.
A među ljudima koji su tražili da se mještanima Jurasa, odnosno njihovoj djeci, izgradi ovo igralište, ističe se ono Gorana Bušija Bušca, poznatog šibenskog vatrogasca, bivšeg ratnog pripadnika specijalne policije i podvodnog ronioca, člana svojevrsnog Odreda za čistoću još jednog Gorana, Šimića, s kojim neumorno sudjeluje u svim volonterskim akcijama čišćenja mora i podmorja. Upravo je Bušac bio taj koji je u srpnju 2013. godine, predvodeći djecu, koju su novinari prozvali 'Junacima Pavlove ulice', identificirao i do dolaska policije zadržao lopova koji je iz kuća u Jurasima ukrao dva laptopa i nakit, a gradonačelnik im potom obećao izgradnju igrališta u Jurasima. Za čak 21 dijete koliko je onda bilo u samo pet kuća.
Koliko ih je tamo danas? - 'Sad već i ta djeca imaju djecu!' - smije se Bušac. - ' Moji su sinovi Frane i Filip, imali su deset, odnosno jedanaest, godina, a sada su već maturanti, odnosno na fakultetu. Ali, djece u svakom slučaju ima u Jurasima ko u priči, i raduje me što će končano ovaj naš kvart dobiti igralište i postati sastavni dio grada. Dosad su nam se djeca igrala na Elektri, pa su ih tjerali stražari, ili u napuštenoj vojarni na Jamnjaku, daleko od očiju roditelja, ili na Meterizama, za što su morali svakodnevno prelaziti magistralu, pa smo svakodnevno strahovali da ne stradaju u prometu. A sada će konačno moći igrati na male branke i baciti na basket, kao i svi njihovi vršnjaci, dok će im matere i ćaće, odnosno babe i didovi, moći pokraj njih sist na klupu. To je ono što ja nisam imao kao dijete, a što će sada imati naša djeca, pa sam na ovaj način ostvario i svoj dječački san' – bio je emotivan Bušac, koji se godinama, a bio je član Mjesnog odbora, punih osam godina, trudio i zalagao oko realizacije ovog igrališta. Koje je, u konačnici i dokaz, da nikad nije gledao svoj osobni interes, nego samo ono što je bitno i korisno za cijele Meterize i Jurase.