Najmanje 500-tinjak djece godišnje se nađe na ulici prisiljeno na prosjačenje, bilo od odraslih osoba koje ih iskorištavaju, bilo spletom životnih okolnosti, može se zaključiti iz podataka centara za socijalnu skrb i policijskih evidencija.
Policijske brojke ne odaju tolike razmjere ove pojave. Godišnje policija evidentira oko tisuću osoba zbog skitnje i prosjačenja, a od tog broja evidentira se 30-ak djece. Samo na području Policijske uprave splitsko-dalmatinske tijekom 2017. godine policajci su evidentirali 44 osobe zatečene u prosjačenju, dok su godinu prije podnesene prijave protiv 53 osobe. Od toga je prošle godine bilo 22 stranih državljana, a 2016. je prijavljeno 15 stranaca.
U dvije godine splitski su policajci zamijetili samo jedno dijete koje je, kako se to objašnjava policijskim rječnikom, "oštećeno navedenim prekršajem". Naime, dijete ne može biti počiniteljem prekršaja ili kaznenog djela, nego se smatra da je žrtva, odnosno da je iskorišteno za prošnju.
Odrasli ih guraju u prosjačenje
U stvarnosti je najčešće upravo to slučaj. U prosjačenje u velikoj većini slučajeva dijete gura odrasla osoba, koja sebi prisvaja i sve što dijete zaradi. Činjenica da je u dvije godine podnesena samo jedna prijava u ovakvom slučaju pokazuje da taktika najvjerojatnije funkcionira, budući da će malo tko prijaviti policiji dijete u prošnji. Kad se uzmu u obzir podaci centara za socijalnu skrb, slika je i kroz statističke naočale puno tmurnija.
Policija tako navodi da se, u slučaju da je u prošnji zatečeno dijete, obavještava centar za socijalnu skrb "kako bi bili u mogućnosti poduzeti mjere i radnje iz svoje nadležnosti".
No, centri za socijalnu skrb postupaju i sami, bez policijske prijave, pa njihovi podaci vjerojatno bolje reflektiraju stvarnost. Budući da nisu policijska ustanova pa ne vode evidenciju prema kaznenim djelima, oni sve pojave klasificiraju kao skitnju. U velikoj većini slučajeva skitnja je samo prikriveno prisiljavanje na prosjačenje. Podaci se odnose na cijelu Hrvatsku, i to na 2016. godinu (izvješća za prošlu godinu još se izrađuju).
– Podaci kojima raspolaže Ministarstvo odnose se na broj djece zatečene u skitnji. Tijekom 2016. godine ukupno je evidentirano 251 dijete zatečeno u skitnji za koje su dežurni radnici centara za socijalnu skrb postupali poslije radnog vremena, dok je ukupno evidentirano 267 djece stranih državljana – stoji u odgovoru na naš upit. Zamjetljivo je da je riječ o slučajevima koje su evidentirali djelatnici centara za socijalnu skrb izvan radnog vremena, dakle na terenu. Jednom kad primijete takvo dijete, djelatnici centara imaju razrađen način postupanja.
Nije lako dokazivo
– Kad centri za socijalnu skrb – stručni radnici odjela za djecu, mlade i obitelj – zaprime obavijest o prosjačenju djece, poduzimaju radnje za zaštitu djeteta. Dužni su bez odgode stupiti u kontakt s djetetom i njegovom obitelji, ispitati okolnosti koje su potrebne za procjenu rizika u kojima dijete živi i prikupiti sve potrebne informacije od drugih relevantnih institucija. Stručni tim centra za socijalnu skrb, odjela za djecu, mlade i obitelj, nakon provedene obrade svih članova stručnog tima donosi odluku o poduzimanju mjera za zaštitu prava i interesa djeteta – objašnjavaju dalje u Ministarstvu.
Te mjere su, redom, upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu, mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, te mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu. Ako ništa od toga ne da rezultata, centar pokreće sudsku parnicu kojom se, na kraju, dijete može i oduzeti roditeljima koji zloupotrebljavaju svoje roditeljstvo.
No, prosjačenje kod djece je sve samo ne lako dokazati, napominju također u Ministarstvu, no svaku sličnu situaciju u kojoj se dijete zloupotrebljava potrebno je prijaviti, bilo policiji bilo centrima za socijalnu skrb.
– Teško je dokazati i povezati da roditelji potiču djecu na prosjačenje, a sam čin prosjačenja na ulici je teško konkretizirati budući da pobjegnu s dolaskom policije ili stručnih radnika centra. Rizici u kojima djeca žive, a zbog kojih se nalaze u situacijama prosjačenja, mogu biti različiti: od narušenih obiteljskih odnosa, nasilja u obitelji, problema s mentalnim zdravljem, poremećaja u ponašanju kod djeteta, konzumacije sredstava ovisnosti. U slučaju da postoji sumnja da roditelji svojim postupcima prisiljavaju djecu na prosjačenje ili druge oblike neprihvatljivog ponašanja, potrebno je navedeno prijaviti policijskoj postaji ili centru za socijalnu skrb. Navedenim ponašanjem roditelji čine kazneno djelo zanemarivanja i zlouporabe djetetovih prava.
Kazneni zakon
Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kaznit će se onaj "tko prisili dijete na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo zlorabi djetetova prava".