Josipa Rimac, posrnula "kninska kraljica", trenutno je u jednomjesečnom istražnom zatvoru. USKOK je tereti i za sumnju da je od rujna 2019. do dana uhićenja od Ane Mandac, pomoćnice ministra gospodarstva Darka Horvata, tražila da poduzme sve što treba kako bi nepovratne potpore Ministarstva u sklopu projekta "Razvoj malog i srednjeg poduzetništva i obrta na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina" bile dodijeljene obrtu "Stolarija Lapčić" Nikole Lapčića iz Knina, pekarni "Ljubić" j.d.o.o vlasnice Draženke Ljubić te klesarskom obrtu "Žile Knin", vlasnika Željka Murića, bez obzira na to ispunjavaju li uvjete za te potpore.
Rimac je, tvrdi USKOK, sa svim ovim obrtnicima rodbinski i prijateljski povezana. Mandac je navodno pristala na to, pa su pekara i klesarski obrt dobili po maksimalnih 200 tisuća kuna nepovratnih sredstava, dok je stolar Lapčić, navodi se, dobio nešto manje, oko 185 tisuća kuna.
Kao protuuslugu za dobiveni novac, kako osnovano sumnjaju istražitelji USKOK-a, Lapčić je u vikendici Josipe Rimac od ožujka do svibnja ove godine izradio i postavio joj kuhinju, stolariju i ugradbene ormare, po znatno nižoj cijeni od stvarne. Očito zadovoljna kako joj je sredio stolariju u vikendici, Rimac je, navodno, od Mandac opet tražila da osigura da Lapčić i dalje dobiva potporu, te joj je dala njegove potrebne podatke.
Slučaj iz 2014.
Nije prvi put da se tajnovita "vikendica Josipe Rimac" spominje u javnosti, u ovakvom ili sličnom kontekstu. Još prije šest godina ta je "vikendica" došla u središte interesa javnosti, 2014. godine, kad je tvrtka "Visoko potkrovlje" iz Žrnovnice u Kninu gradila "potporni zid dužine 30-ak metara, visine dva metra i debljine 20-ak centimetara koji će koštati 557.209,68 kuna, s PDV-om".
Tako visoka cijena, spekuliralo se tada, uzrokovana je time što je dio radova zapravo odrađen na "obiteljskom ljetnikovcu" Josipe Rimac u Vodicama, što je i tada bio predmet istrage USKOK-a.
"Ne daj Bože da je ista firma koja je gradila potporni zid u Tomislavovoj bilo što radila na kući moga oca u Vodicama", govorila je tada Josipa Rimac za Slobodnu Dalmaciju, tvrdeći da je obiteljska kuća u Vodicama, kojoj je vlasnik njezin otac Josip Čulina, kupljena 2002., znatno prije nego što je ona postala gradonačelnica, dok se sporni zid gradio 2010. godine.
{embed_photo_R50}1390616{/embed_photo_R50}
"Najviše me boli kad mi se dira u oca, koji je godinama radio u Nizozemskoj i mukotrpno, svojim radom, stekao sve, a ne pozicijom bilo koje od svojih kćeri!" kazala je tada Josipa Rimac, na vrhuncu svoje moći, godinu dana prije nego što će, kao potpredsjednica HDZ-a i direktorica izborne kampanje stranke u vrijeme Tomislava Karamarka, u rujnu 2015. godine dati ostavku na mjesto gradonačelnice Knina, kako ne bi sjedila na "dvije stolice", a Kninjanima je, pored svojeg zamjenika Nikole Blaževića, za uspomenu i dugo sjećanje ostavila knjigu, foto-monografiju "Knin 2005-2015" o "postignutim uspjesima" za vrijeme njezina desetogodišnjeg mandata.
U spomenutoj "vikendici", odnosno kući koja se vodi na oca dojučerašnje državne tajnice, Josipa Čulinu, a neki kažu i na njezinu sestru, danas nema nikoga.
Nitko se ne javlja kad pozvonite na njezina vrata u dugoj Zatonskoj ulici u novom dijelu Vodica, na predjelu zvanom Mličevac, u kojem ima na desetke, pa i stotine kuća sličnih njoj, čak i većih i raskošnijih, podignutih u zadnjih dvadesetak godina, u vrijeme intenzivnog turističkog buma. Nema ni kućnog broja, ili ga barem mi nismo uspjeli vidjeti.
Zato nam susjedi u potrazi i nisu bili od velike pomoći – većinom su zatvorene, vlasnici su im "iz Zagreba" ili "u Zagrebu", izvan Vodica, a od onih rijetkih koje pripadaju domaćim ljudima dobivali smo isti ili sličan odgovor.
Priče sa zidića
– "Josipa Rimac? Vi to ozbiljno? Ma dajte, ostavite me na miru. Nemojte me uvlačiti u te predizborne piz...." Znate kako je to kod nas – svi sve znaju, a nitko ništa ne zna. A znate i vi novinari sve, samo tražite nekoga kome ćete to metnit u usta. Da me niste slučajno spomenuli! – kazao nam je jedan.
– A kako ćemo vas spomenuti kad vam ne znamo ni ime?! – umirivao sam ga. Ali džabe.
– Koji je ovo put po redu da se vode istrage?! Ma na kraju neće biti ništa od svega toga! – rekoše nam neki od njih.
U svakom slučaju, iako sada u njoj nema nikoga, vele nam Vodičani, kuća se koristi preko ljeta, kad u njoj boravi Josipa ili neke od njezinih sestara s obiteljima.
Ispred trgovine "Brundo", koja služi kao mjesto na kojem se popije pivo na zidiću, jedan nam veli da se u kući do prije kojih mjesec dana i radilo, gletalo se, gipsalo, radili su keramičari. Prolazili su auti, majstori su ulazili i izlazili. Ali tako je bilo i prošlih godina.
– Vidjeli ste betonske kocke što su postavljene ispred ulaza? Uvijek se tu nešto radilo, obnavljalo!
Drugi su nam, pak, ispričali kako su jedne godine, kad se kuća tek gradila, odnosno dograđivala, susjedi zvali i policiju jer je pikamer rušio balkon u vrijeme kada su bili zabranjeni građevinski radovi, pa su negodovali neki od obližnjih gostiju. Bilo je to u srpnju, a radovi su zabranjeni od lipnja. Sad su se i toga prisjetili – bio je i to, vele, znak da kuća pripada nekom važnom i bitnom, koga ne obvezuje baš uvijek Odluka o komunalnom redu...