Istraživanje provedeno u listopadu u hrvatskim školama pokazalo je da značajan broj djece tijekom boravka u školi ne pojede ništa. Oko 40 posto ravnatelja osnovnih škola navodi da je "dijelu djece školski obrok jedini cjelovit obrok u danu", u trećini osnovnih škola se povećao broj učenika koji primaju besplatan školski obrok unazad tri godine, a preko 15 posto ravnatelja navodi da se od početka koronakrize povećao broj roditelja koji nisu mogli podmirivati troškove prehrane djece u školi. Time se povećao i broj ovršnih postupaka prema roditeljima koji to više nisu mogli plaćati, kako piše N1.
Do ovih surovih podataka došle su četiri profesorice s Pravnog fakulteta, odnosno sa Studijskog centra socijalnog rada u Zagrebu, Olja Družić Ljubotina, Ivana Dobrotić, Antonija Petričušić i Marijana Kletečki Radović, koje su ujedno pokrenule inicijativu “Pravo svakog djeteta na školski obrok”. Zagovaraju da svako dijete koje pohađa osnovnu školu (ali i srednju) ima zagarantiran besplatni školski obrok. Smatraju da se radi o problemu koji treba riješiti hitnim mjerama jer je riječ o temeljnoj potrebi koja nije svoj djeci dostupna u jednoj državnoj instituciji kao što je škola, a to je – jednako pravo na prehranu.
Evo nekoliko razloga.
U trećini osnovnih škola se povećao broj učenika koji primaju besplatan školski obrok unazad tri godine.
U svakoj četvrtoj školi ima djece koja imaju pravo na besplatan školski obrok (FEAD fond i dr.), ali ne koriste to pravo.
40 posto ravnatelja navodi da njihova škola nema školsku kuhinju (infrastrukturu) i/ili osoblje (kuhare) za organizaciju prehrane svih učenika u školi.
Oko 40 posto ravnatelja osnovnih škola navodi da je “nekoj djeci školski obrok jedini cjelovit obrok u danu”.
U oko 40 posto ravnatelja navodi da među djecom koja nisu uključena u školsku prehranu ima djece koja ne konzumiraju tijekom škole niti jedan obrok.
Preko 15 posto ravnatelja navodi da je zbog nepodmirenja troškova školske prehrane je bilo u situaciji da je trebalo pokrenuti ovršne postupke prema roditeljima.
Preko 15 posto ravnatelja navodi da se od se početka koronakrize pa do sada povećao broj roditelja koji nisu mogli podmirivati troškove prehrane djece u školi.
Prema podacima iz studenog 2021. godine u Hrvatskoj je bilo ukupno 268.436 djece koja primaju dječji doplatak u dobi od 0-18 godina, što pokazuje da je značajan broj djece siromašno ili u riziku od siromaštva s obzirom na ukupan broj djece u Hrvatskoj.
Autorice inicijative apelirale su na Vladu i nadležna ministarstva upozoravajući na problem, no, kako nam kaže Olja Družić Ljubotina u razgovoru, pomaka nema. Nažalost, unatoč brojnim problemima koje su otkrile istraživanjem i brojkama koje ilustriraju sve samo ne idealnu sliku, država odgovornost prebacuje na niže razine i poziva se na Nacionalni plan oporavka i otpornosti prema kojem u Hrvatskoj do 2030. sve škole trebaju uvesti cjelodnevnu nastavu, a uvjet za to je da mogu izvoditi nastavu u jednoj smjeni.
“U javnosti je iz Ministarstva obrazovanja rečeno da će se taj problem riješiti uvođenjem cjelodnevne nastave u svim hrvatskim školama što je planirano u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. No, to je daleka budućnost i djeca do tada ne mogu čekati”, ističe Družić Ljubotina.
Obratili smo se Ministarstvu obrazovanja s pitanjem ima li pomaka šest mjeseci nakon pokretanja inicijative koja im je predstavljena, a posebno s obzirom na činjenicu da su krajem prošle godine u odgovoru Jutarnjem listu istaknuli da će se ove godine “intenzivirati intersektorska suradnja po tom pitanju te da će se poduzeti aktivnosti i napraviti konkretan pomak prema poboljšanju kvalitete života svakog djeteta u RH”.
“Osnivači osnovnih škola (grad ili županija) dužni su osigurati prehranu za učenike osnovne škole. Iako sve osnovne škole nemaju školsku kuhinju, prehrana je u nekim školama organizirana dostavom hrane iz druge škole ili angažiranjem vanjskih ponuditelja”, napisali su nam iz Ministarstva obrazovanja i dodali vezano uz financiranje prehrane: “Prehrana za učenike može biti besplatna, djelomično sufinancirana ili je u cijelosti financiraju roditelji. Prehrana se financira ili sufinancira iz različitih izvora, a za djecu u riziku od gladi sredstva osigurava Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije te isto ima podatke o broju djece za koju se sredstva dodjeljuju.”
Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, preko kojeg se provodi projekt pomoći iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD), objasnili su nam da se iz dijela tog Fonda financira školska prehrana za djecu u riziku od siromaštva, a ove školske godine on obuhvaća čak 26.896 djece u Hrvatskoj.
“Obavezan kriterij za sudjelovanje u projektu je “djeca iz obitelji koje su korisnice prava na doplatak za djecu”. Trenutačno su u provedbi u okviru poziva za školsku godinu 2021. – 2022. ukupno 32 projekta ukupne vrijednosti 26,46 milijuna kuna. Kroz projekte se osigurava besplatan školski obrok za 26.896 djece u 387 osnovnih škola, na području 15 županija”, napisali su nam iz Ministarstva rada.
No, ni ovaj segment pomoći države ne prolazi bez problema. Prema dodatnim kriterijima u projekt se može uključiti najviše 10 posto od ukupnog broja djece prijavljene za sudjelovanje u projektu po pojedinoj osnovnoj školi.
“Sredstva FEAD-a su ograničena i namijenjena kao dodatak redovnim nacionalnim sredstvima koja su za školsku prehranu potrebitih učenika dužni osigurati osnivači osnovnih škola”, dodaju iz Ministarstva rada.
Problem je što je u pojedinim sredinama potreba puno veća i što u nekim školama ima više djece koja u tom slučaju ostaju bez obroka. Najbolji je primjer jedna škola u Slavoniji gdje čak oko 70 posto djece prima dječji doplatak, a ni blizu svi ne mogu ući u program FEAD fonda.
“Učitelji su nam ukazali na taj problem, da je značajno veći broj djece kojoj roditelji ne mogu podmiriti troškove školskog obroka, a ne ulaze u kvotu Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD fond), kojim država nastoji osigurati besplatnu prehranu za najsiromašniju djecu, odnosno one koji primaju dječji doplatak. No, potrebe su značajno veće pa onda, kažu nam učitelji, npr. u jednoj obitelji s troje osnovnoškolske djece koja primaju dječji doplatak nema dovoljno sredstava iz FEAD fonda da se svoj djeci podmire troškovi prehrane, pa se taj trošak podmiri za jedno dijete u obitelji, a roditelji moraju za drugo dvoje platiti iz svojih sredstava.
To je značajan udarac za obiteljski proračun kod ugroženih obitelji jer izdvojiti za npr. dvoje osnovnoškolske djece samo za prehranu u školi između 200 do 350 kuna mjesečno (ovisno o tome koliko u njihovoj školi košta mliječni obrok ili topli obrok) je – jako puno. Naime, bile smo u jednoj školi u Slavoniji gdje oko 70 posto djece prima dječji doplatak, a nije bilo dovoljno sredstava da se svoj djeci podmiri obrok iz FEAD fonda jer je kvota bila značajno manja”, govori nam Družić Ljubotina.
Na papiru sve dobro zvuči, ali u praksi…
Kad smo pitanje usmjerili prema lokalnoj razini, opet isti problem. Na papiru sve zvuči kao da ide po špagi, no u praksi to ni izbliza nije tako.
“Sukladno Programu javnih potreba u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju Grada Zagreba za 2022., sve zagrebačke osnovne škole dužne su osigurati prehranu za svoje učenike, što škole u Zagrebu i čine. U školama u kojima ne postoje prostorni kapaciteti, odnosno mogućnost kuhanja toplog obroka (ručka) za učenike, isti se u takve škole organizirano dovozi iz škole u okolici”, navode iz Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade te dodaju da nije došlo do povećanja cijena u odnosu na prethodnu školsku godinu.
“S ciljem osiguravanja dostupnosti školskih obroka najpotrebitijim učenicima u Gradu Zagrebu, učenici korisnici zajamčene minimalne naknade, odnosno obitelji učenika koje ostvaruju navedeno pravo, učenici čiji su roditelji nezaposleni i redovno su prijavljeni Zavodu za zapošljavanje ili posljednja dva mjeseca nisu primili plaću, djeca invalidi III. i IV. kategorije, djeca invalida Domovinskog rada te djeca osoba s invaliditetom (100% i 90%) ostvaruju pravo na besplatni mliječni obrok, ručak i užinu. Nadalje, učenici čiji roditelji primaju dječji doplatak ostvaruju pravo na sufinanciranje obroka, a detaljni kriteriji i mjerila sufinanciranja propisani su spomenutim Programom javnih potreba”, ističu u Gradu.
Međutim, i istraživanje koje su provele profesorice s Pravnog fakulteta i ravnatelji nekolicine osnovnih škola u Zagrebu u razgovoru za N1 potvrđuju da se problemi rješavaju vrlo sporo pa se onda i situacije predviđene propisima jednostavno ne mogu riješiti “u hodu”.
U jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi od 1.024 učenika njih 29 ima pravo na besplatan obrok, oko 220 djece u školi jede tri obroka dnevno, a njih petstotinjak jedan mliječni obrok. Za proširenjem kapaciteta ima potrebe, ali nema mogućnosti jer, kako nam kažu, Ministarstvo obrazovanja im već pet mjeseci nije poslalo niti suglasnost niti odbijenicu za kuhara koji je dao sporazumni otkaz. Osim toga, Grad kasni s uplatama sufinanciranja prehrane pa je tako uplata za listopad 2021. stigla 9. veljače ove godine.
Koje su u svemu ovome opcije roditelja? Oni se mogu žaliti Školskom vijeću ili direktno ravnatelju ili ravnateljici škole koji opet ne mogu ništa osim uputiti dopis nadležnima da se odobre neka sredstva ili natječaji… Izdvojit ćemo još nekoliko odgovora ravnatelja u Hrvatskoj koji su u istraživanju profesoricama Pravnog fakulteta otkrili neke od problema s kojima se susreću:
“Imamo dvije područne škole. U jednoj nedostaje kompletna infrastruktura, a u drugoj nemamo zaposlenog kuhara.”
“Imamo novu i suvremenu kuhinju, ali nam nedostaje kuharica (zaposlena je jedna kuharica na pola radnog vremena).”
“Nedostaje nam dodatno osoblje, prostor za veću kuhinju i blagovaonu. Sada se snalazimo s time što nam je na raspolaganju jer MZO ne reagira na dodatno zapošljavanje, a prostorno smo opet ograničeni na to što imamo.”
“Nedostaje bar još jedna kuharica i trenutno smo u fazi nadogradnje nove školske kuhinje te se obroci pripremaju u područnoj školi, a obroci su trenutno isključivo u obliku zapakiranih sendviča.”
“Infrastruktura je zastarjela i potrebna je hitna sanacija i modernizacija namještaja i uređaja. Trenutno radimo u dvije smjene pa kuharica uspijeva pripremiti obroke, u slučaju prelaska u jednu smjenu, sa sadašnjom infrastrukturom, to neće biti moguće.”
Naravno, cijeloj slici nimalo nisu pridonijeli pandemija i potres.
“Pandemija i potres su zasigurno djelovali i na problem siromaštva pa onda i priuštivosti prehrane jer su neki roditelji ostali bez posla. Kad ostanete bez posla nije jednostavno podmirivati osnovne životne potrebe, a to je prije svega prehrana. No, problem je i taj što općenito dolazi do značajnog poskupljenja namirnica i energenata, što svi osjećamo. Stoga se u nekim školama značajno povećao i iznos školske prehrane, a time posljedično i broj djece čiji roditelji više ne mogu podmirivati prehranu za svoju djecu. Tako je u nekim školama trošak prehrane sa 120 kuna mjesečno naglo narastao na 180 kuna”, ispričala je Družić Ljubotina.
“Ako sada nije trenutak da se zaista donese politička odluka da se svoj djeci u osnovnim školama osigura jednak pristup školskoj prehrani, što podrazumijeva besplatan obrok za sve, onda ne znam što bi se još trebalo dogoditi. Vlada najavljuje posebne mjere za osjetljive skupine ovog društva s obzirom na financijsku krizu u kojoj se nalazimo, pa vjerujemo da će misliti i na problem školske prehrane, koji dovodi do toga da neka djeca ostaju gladna u školi. To su činjenice, to su riječi ravnatelja nekih osnovnih škola, ali i roditelja”, dodaje.
Ipak, ima i pozitivnih primjera. Jedan od njih je Osječko-baranjska županija koja već nekoliko godina svoj osnovnoškolskoj djeci osigurava topao i besplatan obrok u školi.
“U relativno siromašnoj Osječko-baranjskoj županiji već nekoliko godina sva djeca u osnovnoj školi imaju osiguran besplatan i kvalitetan školski obrok. Dakle, iako se radi o relativno siromašnoj regiji, ova županija je pitanje prehrane osnovnoškolske djece stavila u fokus i osmislila način osiguravanja kvalitetne i besplatne prehrane za svu djecu u koji su uključeni i lokalni OPG-ovi. Ima još pozitivnih primjera u nekim lokalnim zajednicama, no to su uglavnom iznimke. Pitanje dostupnosti besplatne prehrane u tzv. besplatnom osnovnoškolskom obrazovnom sustavu je ne samo socijalna ili obrazovna mjera, već i demografska”, ističe Družić Ljubotina.
Na sreću, u našem društvu još uvijek svjedočimo solidarnosti ljudi koji imaju potrebu pomoći najranjivijima, no to nije ni izbliza dovoljno.
“Zadovoljenje nekih osnovnih dječjih potreba koje bi trebale svakom djetetu biti zagarantirane, ne smiju počivati na solidarnosti građana, već na brizi države koja će osigurati zakonski okvir koji će zaštititi djecu i omogućiti im sigurno i stabilno obrazovno okruženje u kojemu neće biti jednakijih od drugih. Ako ništa drugo, barem po pitanju prehrane”, zaključuje Družić Ljubotina, a bilježi N1.