Prva se ne zaboravlja. A bila je to stvarno prva, prava i velika, oslobodilačka akcija Hrvatske vojske, koja se dotle samo branila i uzmicala, akcija u kojoj su šibenska i drniška dica, njih oko 250, podijeljena u 25 borbenih grupa, iz tri pravca krenula u oslobađanje Miljevaca.
- Formacijski, bili su to momci, ljudi iz 4. bojne 113. brigade i 3. bojne 142 brigade, Vojna Policija, MUP, i sve druge pristožerne postrojbe, inženjerija, vezisti, topnici... - nabraja nam čovjek koji ih je vodio na terenu i zajedno s njima ušao već u legendu, Krunoslav Mazalin, dok netko sa strane viče:
– Ne zaboravi ni Kaštelane!
- Nećemo! - obećajemo, dok Kruno nastavlja:
- Ma, to su sve bili ljudi iz ovog našeg kraja, i možemo bit ponosni na to što nitko od nas nije bio profesionalni vojnik, ali to nas nije smetalo da prijeđemo Krku i Čikolu i za jedan dan borbe oslobodimo oko sto kilometara kvadratnih prostora! - ponosan je i danas, dvadeset i osam godina poslije, na svoje momke Kruno.
A ima i zašto i za koga. Jer, taj podvig vojnih 'amatera' danas baš profesionalci izučavaju na vojnim akademijama, a zahvaljujući njemu o malim se Miljevcima raspravljalo i u UN-u, na East Riveru.
- Da i ne govorimo koliko je ta pobjeda značila za Hrvatsku tada na psihološkom planu, koliko nas je sve skupa digla i osokolila – veli nam jedan od Miljevčana što svake godine, kao i brojni drugi, na obljetnicu oslobođenja dolazi čak iz Njemačke.
Pokloniti se onima koji su akciji Miljevci pali prije 28 godina, zapaliti svijeću i izmoliti Očenaš za njih. Osam je poginulih - šest u samoj akciji, brojni su ranjeni, od kojih se neki kasnije i preminuli. Njima u spomen, svake godine kod Imena Isusova u Drinovcima pored polaganja vijenaca služi se i Sveta misa zadušnica i obred Odriješenja.
Ove godine je to bilo čak i brojnije, jer pored županije, brojnih gradova i općina, osobito iz zagore i zaleđa, predstavnika brojnih braniteljskih udruga i mještana, u Drinovcima su na 28. obljetnici akcije okupila i brojna stranačka izaslanstva, praktički nije bilo viđenije izborne liste čiji su pripadnici izostali s komemoracije.
Prvi je, još dok program nije ni počeo, prije od svih, već oko devet sati, vijenac za osloboditelje Miljevaca i pred bistu Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika položio Andrej Plenković, premijer i predsjednik HDZ-a, nakon čega je otišao u Šibenik, na misu i svečanost povodom pedeset godina kanonizacije prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića u njegovom nacionalnom svetištu, uz Crkvu Svetog Frane u Šibeniku.
U Drinovcima je bio Miro Bulj sa svojim kolegama iz Mosta i Loze - Ivicom Ledenkom, Josipom Sučićem, Brankom Dželalijom, izaslanstvo HNS-a iz Drniša, predvođeno Vlatkom Duilom i Marinom Malenicom, bili su tu i bračni par Zmijanović, Ljiljana i Branimir, dojučerašnji članovi HDZ-a a sada njegovi ljuti protivnici, na listi Škorinog Domovinskog pokreta.
- Da su izbori svake godine u srpnju, kao i ove, bilo bi ih i više! - komentirali su neki, ali to se na Ljilju ne odnosi, jer ona je i lani bila na Miljevcima, a i sudjelovala je u samoj akciji, njezinoj pripremi i izvođenju, kao pripadnica 'Breza', izviđača 113. šibenske brigade HV-a.
Uz nju, ali i Tihomira Budanka zatičemo i jednog Francuza, Jacques Marka Nikolaia, člana Udruge stranih dragovoljaca Domovinskog rata, koji je također sudjelovao u oslobađanju Miljaveca, a došao je i susresti se ratnim prijateljima. Odnedavno se, prevodi nam Budanko, načelnik Promine, i njegov ratni zapovjednik, doselio kod njih u općinu. Žak, kako ga zovu suborci, došao je kao i puno poznatiji Jean Michel Nicolier, s Korzike, da se kao školovani vojnik, padobranac, bori za Hrvatsku.
No, svaka čast i hvala svima, no pobjedu su ipak iskovali domaći momci, koje nije vodilo samo srce, nego, veli Mazalin i dobra priprema.
Tadašnji zapovjednik 113. brigade bio je Ivan Bačić, a jedan od neposrednih sudionika kojeg smo zatekli na Miljevcima bio je i Valentin Pranić, danas donačelnik općine Unešić. On je sa svojim vodom krenuo s Pakova sela, navečer oko deset sati, noseći bestrzajni top, kojeg su morali ostavit 'u po strane', a dovukla ga je poslije druga ekipa. Taj top poslije im je bio presudan u zaustavljanju neprijatelja, čišćenju kuća, bliskim borbama, jer to je bio, mada kratak, vrlo žestok okršaj.
- Moj vod je bio G-9, drugi su bili 'Bitange', treći vod Vojne policije i danas kad se vidimo smo neizmjerno ponosni na te dane, išli smo hrabro, diverzantski, bez topničke potpore, nošeni srcem, borba je bila za svaku kuću, licem u lice. Mi smo skoro letili, moral je bio do neba visok, čak bi bilo i svađe ako nekog ne bi vodio sobom u akciju, ako bi nekog stavio u pričuvu. Zapovjednik Rizli iz Kaštela, pokojni Dean Božanić je bio ranjen u prethodnoj operaciji Nos Kalik, ali on je unatoč tim teškim ozljedama htio ići i u ovu akciju. I kad smo ga odredili u potporu, ako zaškripi, on je počeo na nas psovat, vikat, da ga oćemo maknit. I oni su nas na koncu i spasili, baš on i njegova ekipa su iznijeli gore taj top, koji nam je zlata vrijedio - sjeća se svega Tino Pranić kao da je jučer bilo.
A drugi su se prisjetili i kako je Kruno Mazalin predsjedniku Tuđmanu 1993. rekao, kad ga je na Kornatima pitao kakva je situacija na ovom dijelu bojišnice - 'Ma predsjedniče, vi samo recite, mi smo nakon kratke pripreme za tri dana u Kninu!'.
Ako je tada i bilo onih koji su sumnjali da 'osloboditelj Miljevaca' govori svašta i koješta, dvije godine poslije, u 'Oluji' se baš tako i dogodilo - službeno je trajala od 4. do 7. kolovoza.