Oslobodilo Horvatinčića, pa se svi digli na stražnje noge. Udaraju po čovjeku i šibenskoj sutkinji Maji Šupe kao da su oni krivi što su se onomad Francisco i Marinella Salpietro svojom jedrilicom bočno zabili u Tomičin brod i tako praktično sami sebe ubili.
Nepravedno je baš za sve što se u ovoj državi loše dogodi – a tragična smrt dvoje nepažljivih talijanskih nautičara svakako je loš događaj koji, međutim, mogao je biti i još gori da se, nedajbože, nešto loše dogodilo i Horvatinčiću ili njegovoj pratilji – tražiti krivce u onima koji su najbolji među nama. I najzaslužniji. Najblagoslovljeniji. Ali, eto, mediji baš to vole.
Horvatinčić zgazi ženu i dijete na pješačkom prijelazu i automatski je za medije on kriv, ne pitaju se, a trebali bi, jer struka im tako nalaže, što su ta žena, pokoj joj duši, i njezino dijete, radili na zebri kad njome ima proći Tomislav Horvatinčić.
Ili, recimo, ono kad je na zagrebačkoj Aleji Bologne poginula Nada Petrović, ono kad ju je Horvatinčić jureći automobilom pregazio, je li se itko zapitao što je gospođa Nada radila baš tada na Aleji Bologne, je li ona uopće imala pojma da se Tomi Horvatinčiću žuri, je li se zapitala, a svakako je imala vremena zapitati se prije negoli je nogom stupila na pločnik, boluje li Tomo Horvatinčić možda od sinkope, i zna li ta nesretnica zapravo išta o sinkopi, zna li da je ona posljedica hipoksije mozga i da čovjek s takvom dijagnozom ne odgovara za svoje postupke.
Bandić i Fernčak
Naravno da su to pitanja koja mediji ne postavljaju. Njima je bitno odmah pronaći krivca, staviti mu glavu na naslovnu stranicu i zatvoriti slučaj. Srećom, hrvatske institucije nisu tako lakomislene, ne brzaju sa zaključcima, tamo se, napose na hrvatskim sudovima, trezveno radi. Nekome se to može činiti sporo, presporo, ali zar nam svima – slobodno se to zapitajte kad, moguće, sjetite se da proces Milanu Bandiću nikako da započne – istina i pravda ne bi trebale biti na prvome mjestu. Pa, koliko traje da traje.
Evo, i Horvatinčiću se opetovano za isto nedjelo sudilo, prvi je put čak bio proglašen i krivim, zamislite tek tu strahotnu pogrešku, a evo je i Srećko Ferenčak skoro na isti dan kad i Horvatinčić oslobođen. A sudilo mu se prije toga čak dvaput (zloporaba položaja i slične kučine, nekakvo je zemljište, tričavih 5000 kvadrata namijenjenih gradnji Centra za dnevnu skrb, preprodao za 10 milijuna kuna) i oba puta je bilo zaključeno da je kriv. No, zahvaljujući temeljitosti hrvatskog pravosuđa i vještvu koje je utvrdilo da dokazi nisu dokazi, na trećem suđenju konačno je proglašen nevinim. Slava Bogu na visini i hrvatskim institucijama na zemlji.
Ima, naravno, i primjera kad institucije u trenu obave svoj posao. Kad se sa zločincima u dan obračunaju. Zanimljivo, i tada se mediji bune. Nije im po volji čim uhapšenik ili privedenik nije tajkun, političar ili svećenik. Poput onoga đakovačkog popa koji je u kolovozu ove godine za grijeh pedofilije kažnjen radom za opće dobro. Hajdete vi probajte raditi za opće dobro, pa ćete vidjeti kako je to.
Nekako baš u te dane, kad su mediji očekivali robiju za popa pedofila, 15 dana zatvora u Koprivnici dobio je 43-godišnjak kojega su policajci zatekli kako s natpisom oko vrata prosi novac. Odmah je uhićen te na prekršajnom sudu proglašen krivim. I još mu je, uz zatvor, izrečena i zaštitna mjera protjerivanja iz grada u trajanju od jedne godine. A oduzet mu je i novac kojega je skupio prošnjom. I onda netko ima obraza reći kako hrvatske institucije brzo i efikasno ne rade svoj posao. I kako je rad za opće dobro pizdarija.
Ili ono kad su koncem studenoga 2016. godine carinici priveli barba Zvonka iz Kaštela koji je na zidiću pred lokalnim dućanom prodavao adventske vjenčiće. Mediji su ga predstavljali kao djedicu kojemu je ukraden Božić, a činjenica da je prodaju obavljao bez ikakvih papira, da dozvolu za tu svoju rabotu od nikoga nije dobio, da je, dakle, radio na crno, pala je u drugi plan. Vjenčići ili droga, za prav(n)u državu razlike nema, stoga Zvonku i jest odmah oduzeta ilegalna roba – devet ukrasa od lozovine ispletenih rukom Zvonkove supruge Ankice – a odrezana mu je i novčana kazna. Da mu više nikad ne padne napamet sprdati se s hrvatskim institucijama.
Bakicu na pod
Ili ono kad je godinu ranije, a isto je bilo vrijeme Došašća, 66-godišnjakinja iz Osijeka pretrčala cestu mimo pješačkoga prijelaza, pa kad ju je uočio prometni policajac i odmah se dao u trk za njom, pa kad mu ona nije htjela dati osobnu iskaznicu, pa kad ju je on, jer tako je propisano, bacio na pod onemogućivši joj daljnje kretanje. Žena je, stoji i danas u policijskom izvješću, "glasno negodovala", a pružala je i "aktivan otpor pokušavajući se osloboditi zahvata".
Ubrzo je revni policajac dobio i pojačanje, pa je žena vezana lisičinama i privedena u postaju. Mediji su, razumljivo, podivljali, kao, jadna žena, kao, što joj bijesni psi napraviše, a nitko se nije zapitao od koga se skrivala i kamo je tako nevina žurila. Srećom, institucije su bile tu da odrade posao kako spada, pa je i Općinsko državno odvjetništvo promptno zaključilo kako su policajci bili u pravu, a bakica u krivu.
Ili ono kad je lani, bio je listopad, donesena brza i pravomoćna presuda Medi Šimunoviću za preglasno lajanje. Proglašen je krivim i naređeno je da se hitno mora prebaciti na lokaciju na kojoj ga nitko neće čuti. Sutkinja iz Pule bila je toliko milostiva da nije zatražila Medino zatvaranje, ali medije to nije spriječilo da je razapnu na stup srama.
Ili ono kad je u studenom 2015. Zagrepčanka Melita kažnjena što je na svom parkiranom volvu ostavila prozor otvoren dva centimetra. Otišla je u trgovinu, suprug je izišao iz vozila kako bi malo protegnuo noge, a policajac je napisao kaznu. Prema zakonu, 300 kuna. Vozač, stoji u obavijesti o počinjenom prekršaju, nije osigurao auto na propisan način.
Mediji su, očekivano, naveli kako se institucije bave glupostima, iako nitko nije objasnio kako je to nezatvoren prozor na parkiranom automobilu glupost, a što ako netko ta baš dva centimetra iskoristi za krađu vozila, a, što onda, onda bi institucije bile krive što pljačku nisu spriječile.
Ili ono od ovoga ljeta kad je 18-godišnji Marko Starčić iz Poreča javno, na ulici, i to dok je premijer prolazio, vikao: "HDZ, lopovi! Lopine!". Naravno da je zaradio prijavu. Zakon se, jasno je to komentirajući ovaj slučaj rekao Andrej Plenković, mora provoditi.