- Njegovo će prisustvo nedostajati kompletnom svijetu Formule 1, izgubili smo pravu ikonu sporta – komentirao nam je Davorin Štetner, odnedavno predsjednik Hrvatskog auto i karting saveza, smrt legendarnog austrijskog pilota Nikija Laude, trostrukog svjetskog prvaka.
Štetner je inače uspješan poduzetnik i investitor koji je 2011., kada mu je bilo samo 29 godina, postao najmlađi privatni vlasnik prava F1 u svijetu. Potpisao je ugovor s Berniejem Ecclestoneom i dobio ekskluzivna prava na F1 za teritorij Hrvatske. Dakle, itekako je involviran u svijet „oktanskog cirkusa“, a jednom je imao privilegiju upoznati slavnog Laudu.
- Bilo je to 2012. kada je bio savjetnik Mercedesa. Izmijenili smo par rečenica. Vidio sam da ima dobar smisao za humor, ali i da je strog. Kad bi se nešto radilo, onda je uvijek bio potpuno ozbiljan. Kod čovjeka takvog kalibra osjetiš strahopoštovanje. Čovjek je bio legenda – prisjetio se Štetner koji će ovog vikenda prisustvovati utrci za Veliku nagradu Monaka u Monte Carlu, prvoj bez Laude.
Lauda, punog imena Andreas Nikolaus Lauda, preminuo je u snu, u 71. godini života, izmučen zdravstvenim problemima. Imao je dva presađivanja bubrega, a posljednji mu je 2005. donirala tadašnja djevojka Birgit Wetzinger koju je kasnije oženio. Prošle su mu godine transplantirana pluća, ove je godine prebolio upalu pluća, a posljednje trenutke života proveo je u bolnici u Zürichu gdje je bio na dijalizi zbog problema s bubrezima. Toliko teških udaraca, i to u krhkoj životnoj dobi, ipak nije uspio preživjeti. Iza sebe je ostavio petero djece.
Međutim, Laudina ostavština živjet će vječno. Još za života Austrijanac je ušao u legendu, ne samo zbog velebnih uspjeha, već i zbog svog nepokolebljivog borbenog duha i stravične nesreće koja mu je obilježila život. Bilo je to na Velikoj nagradi Njemačke 1976. godine na tada zloglasnoj stazi u Nürburgringu kada je zadobio opekline trećeg stupnja po licu i nagutao se otrovnih plinova koji su mu trajno oštetili pluća. Gotovo je minutu ostao zarobljen u zapaljenom bolidu, u tom paklu buktinje i dima. Sekunde su ga dijelile od smrti na licu mjesta. Čak je u bolnici primio posljednju pomast, a onda se čudesno oporavio i samo mjesec i pol kasnije vratio utrkama! Bio je to jedan od najhrabrijih činova sportske povijesti.
- Taj potez dovoljno govori o njegovu nesalomljivom karakteru i fascinantnoj volji za pobjedama i životom – kaže Štetner dodajući kako je zbog svega toga Lauda mnogima postao inspiracija, a njegova je riječ vrijedila zlata.
- Nekad bih se našao u garaži Mercedesa i čim bi Lauda ušao odmah bi nastala tišina, muk. Njegova je uvijek bila zadnja. Svi su imali neko strahopoštovanje prema njemu, a njegovi su se savjeti pažljivo slušali. Kad bi se pojavio u „paddocku“ s onom prepoznatljivom crvenom kapom uvijek je bio u centru pozornosti i svi su se htjeli fotografirati s njim. Ostavio je dubok trag.
Iako bi nakon takve nesreće neki zasigurno zaključili svoju priču s jurcanjem u vozilima od karbonskih vlakana, ili bi barem uzeli podužu pauzu, Laudu kao da je to sve ojačalo. Nije bilo govora da će odustati. Kosa mu je bila potpuno spaljena, zbog čega je do kraja života nosio kapu, sve dlake na licu su mu izgorjele, no to ga nije spriječilo da do kraja vozačke karijere još dvaput postane prvak svijeta. Nastavilo se i njegovo kultno rivalstvo s Jamesom Huntom o kojem je snimljen film „Rush“ 2013. Lauda je za Hunta rekao da je bio jedini čovjek kojemu je zavidio.
Iako ga je na stazi pratio glas hladnokrvnog vozača, kada bi se motori ugasili Lauda nije bio takav, smatra Štetner.
- Izvan staze nije bio ukočen, znao se i našaliti na račun svog izgleda. No kad bi utrka krenula, bio joj je potpuno posvećen. Nije bilo zezancije.
U životu nakon karijere Lauda je bio TV analitičar i komentator, radio je kratko za Jaguar i Ferrari, a okušao se i kao poduzetnik. Bio je vlasnik aviokompanije Lauda Air čiji je avion 1991. doživio strašnu nesreću na letu iz Bangkoka u kojoj je poginulo svih 213 putnika i 10 članova posade, što ga je također duboko potreslo.
A onda je 2012. postao neizvršni direktor Mercedesa i odigrao važnu ulogu u dovođenju Britanca Lewisa Hamiltona koji je toj momčadi donio pet svjetskih titula.
- Hamilton mi je nekoliko puta osobno rekao da mu je Lauda bio poput drugog oca. Njegovi su mu savjeti bili neprocjenjivi. Lauda je imao velike zasluge za Mercedesovu dominaciju koja je uslijedila – govori Štetner.
Da se slikovito izrazimo, Lauda je na stazi života ušao u „boks“ i više se neće vraćati. Utrka je za njega završena. No njegova će se zastava vječno vijoriti, uz bok najvećim pilotima koji su ikada sjeli u bolid Formule 1.
Svima će nedostajati
Nico Rosberg, svjetski prvak 2016.: Dragi Niki. Hvala ti na svemu što si učinio za mene. Puno sam naučio od tebe. Tvoja strast, tvoj borbeni duh i strpljenje s nama mladima. Ja i tvojih 100 milijuna obožavatelja diljem svijeta koje si također inspirirao u najtežim trenucima mislimo na tebe i tvoju obitelj i želimo ti da počivaš u miru.
Alex Zanardi, bivši pilot: Probudiš se ujutro i vidiš da vani kiši. Kakav tužan dan. A onda saznaš da je jedan od tvojih heroja umro. Jako tužan dan!
Johnny Herbert, bivši pilot: Veliki gubitak za F1 i velika praznina u našim srcima. Hrabar, razgovorljiv i vrlo zabavan. Nedostajat ćeš mi, ali tvoja legenda nastavlja živjeti jer si bio jako poseban čovjek. Hvala ti na svim uspomenama.
Toto Wolff, šef Mercedesa: Bio je spoj herojstva, humanosti i iskrenosti unutar kokpita i izvan njega. Njegova smrt ostavlja prazninu u Formuli 1. Naša je momčad također izgubila zvijezdu vodilju. Tijekom zadnjih šest i pol godina bio je brutalno iskren i prije svega odan. Bila je privilegija računati na njega i vidjeti koliko mu znači što je dio momčadskog uspjeha.
Jackie Stewart, trostruki svjetski prvak: Dugo sam poznavao Nikija, oduvijek je imao integritet i bio je jedan od najboljih vozača koje sam vidio.
Arnold Schwarzenegger, glumac i političar: Niki je bio prvak. Ikona. Austrijsko blago. Bio je jedan od mojih dragih prijatelja. Nedostajat će mi taj velikodušan heroj.