StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetDječak je žrtva

Stručnjaci o propustima i upitnim odlukama u Severininom slučaju: Djetetu se iz srži mijenja život, a majci se ograničavaju roditeljska prava; No, jednoj stvari ne treba se čuditi

Piše Anita Belak-Krile/SD
29. studenog 2019. - 19:46

U dugotrajnoj sudskoj trakavici između Severine Kojić i njezinog bivšeg supruga Milana Popovića, sud je neprestano mijenjao odluke o tome tko će i na koji način skrbiti o zajedničkom sinu Aleksandru. 

Dječak je nakon razvoda roditelja imao samo godinu dana. Prvo je živio s majkom, a otac ga je mogao viđati u točno određenim terminima.

Kad se otac na to žalio, sutkinja je 2017. donijela tada iznenađujuću privremenu odluku prema kojoj je dječak bio sedam dana s tatom, a sedam dana s mamom. 

Potom je zagrebački Općinski sud donio vrlo sličnu nepravomoćnu presudu prema kojoj je Aleksanadar također bio malo kod majke malo kod oca, da bi Županijski sud u Splitu 2018. tu presudu ukinuo.

I na koncu, nakon šest godina povlačenja po sudovima kad je dječak već krenuo u školu, zagrebačka sutkinja Tea Golub je donijela privremenu mjeru i odlučila da dijete živi s ocem koji će se samostalno brinuti o njegovom zdravlju i obrazovanju.

Iz Udruge B.a.B.e. ističu da se odlukom suda iz srži mijenja dosadašnji način života maloljetnog djeteta, a majci faktično ograničavaju njezina roditeljska prava u značajnoj mjeri.

- Pritom se navodi da se prema dostupnim informacijama glavni razlog donošenja takve odluke očituje u međusobno narušenim odnosima roditelja i neslaganju u odgojnim postupcima, bez bilo kakve konkretne zamjerke na način izvršavanja roditeljske skrbi od strane bilo kojeg od roditelja, što ukoliko se pokaže točnim, predstavlja osobito zabrinjavajuću okolnost - nezadovoljne su članice Udruge B.a.B.e.

Izražavaju i generalnu zabrinutost zbog presudnog utjecaja mišljenja centara za socijalnu skrb u sudskim postupcima radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, čije prijedloge prema njihovom iskustvu sudovi u većini slučajeva bezrezervno usvajaju, pri čemu centri za izražena mišljenja pa kada su ista i evidentno protivna pravima i interesima maloljetne djece, ne snose bilo kakvu odgovornost.

Ne postoji, kažu, niti protokol praćenja izvršenja sudskih odluka u predmetima obiteljske naravi, putem kojeg bi se eventualno mogli detektirati pozitivni, ali i negativni učinci takvih sudskih odluka, što se ukazuje nužno potrebnim.

Ugledna profesorica s dugogodišnjim iskustvom Marina Ajduković sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu kaže kako je iskreno zanima koje su to okolnosti zbog kojih su se drastično kroz sve te godine mijenjale odluke o skrbništvu.

 - Zašto to nije bilo procijenjeno odmah, a trebalo je biti? Mislim da stručnjaci u psihosocijalnom području mogu danas donijeti dobro utemeljene procjene što je u neposrednom i dugoročnom interesu djeteta i doista me zanima tko je i gdje propustio u svim ovim postupcima kad su se odluke stalno mijenjale. Jasno je valjda svima da to nije dobro za stabilnost djeteta – kaže prof. dr. Marina Ajduković.

 

 

Što se tiče same činjenice da je dijete dodijeljeno ocu, a ne majci, to kaže nije danas iznenađenje.

- Očevi i majke su ravnopravni roditelji, možemo očekivati da će se dosadašnji tradicionalni omjer sve više mijenjati u korist očeva budući su oni sve više zainteresirani i kompetentni za odgoj djeteta jednako kao i majke i tu ne smijemo robovati rodnim sterotipima – poručuje Marina Ajduković.

Profesorica psihologije Gordana Kuterovac Jagodić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta pak smatra kako nije dobro što je cijeli slučaj postao toliko javan i medijski eksponiran.

- Javne osobe su tu onda u lošijoj poziciji nego što bi bili da su obični građani, a njihova djeca pate još i više. Puno se nezadovoljstva općenito upućuje prema Centrima socijalne skrbi i njihovim odlukama, a mislim da bi bili svi zadovoljniji da se više koristi mogućnost obiteljske medijacije koja se nudi unutar procesa dodjeljivanja djece odnosno rastave brake.

Roditelji u razvodu puni su negativnih emocija jedan prema drugome i stručnjaci obiteljske medijacije koriste psihološka znanja i postupke kako bi im pomogli da se napravi zajednički plan roditeljstva – kaže prof. dr. Gordana Kuterovac Jagodić.

Objašnjava kako bi dijete moglo održavati bliskost s oba roditelja, da je najbolje kad je ono malo s jednim roditeljem, a malo s drugim, ali ne da to bude tako da jedan roditelj s njim rješava svakodnevne probleme, školske zadaće, tjera ga na spavanje i slično, dok mu drugi, koji ga viđa samo vikendima i praznicima služi za zabavu.

- Oboje roditelja trebaju sudjelovati i suodlučivati o obrazovanju i zdravstvenoj skrbi djeteta – tumači psihologinja.

Dijete mora biti u najvećoj mogućoj mjeri sačuvano od svih napetosti koje se odvijaju iznad njegove glave, treba imati svoj mir, kontinuitet, svoje poznato susjedstvo, mogućnost da viđa svoje prijatelje.

- Što je dijete manje to mu je teže. Nekad se sa strane može činiti da neki roditelj ide glavom kroz zid i ne vidi dobrobit djeteta. No, s druge strane, možda takav roditelj smatra da ne smije odustati i da se mora boriti za svoje dijete. Boji se da će, ako popusti u toj borbi ispasti da nije dobar roditelj, odnosno da će mu dijete ili sam sebi jednog dana prebacivati da nije sve napravo. Tu nikad nema potpuno objektivne slike – zaključuje Kuterovac Jagodić.

23. studeni 2024 02:08