StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetpotresne fotografije

Reporteri Slobodne bili su posljednji hrvatski novinari koji su uspjeli ući u Vukovar i živi izaći iz njega: evo kako je nastala jedna od najpoznatijih ratnih reportaža iz opkoljenog grada

Piše Marina Karlović-Sabolić
18. studenog 2019. - 14:26

Krenuli smo kukuruznim putem. Bilo je dosta škakljivo. Išli smo naslijepo. Cestom Marinci-Bogdanovci, pa na izrovani makadam pun rupa. Tako smo Zvone i ja krajem rujna te 1991. ušli u Vukovar.

I danas, 28 godina poslije, legendarni fotoreporter "Slobodne Dalmacije" Matko Biljak dobro se sjeća kako se sa kolegom novinarom Zvonimirom Krstulovićem uspio dokopati napadnutog Vukovara.

U doba kada nije bilo nikakve navigacije, kada su svi drugi prilazi gradu bili blokirani i kada je prolazak "kukuriznim putem spasa" značilo svjesno guranje glave u torbu, novinari "Slobodne" uspjeli su se dokopati Vukovara. I objaviti jednu od najpoznatijih ratnih reportaža iz opkoljenog grada.

 

 


Dan nakom što su iz Vukovara izašli, točno 1.listopada 1991., JNA je uspjela osvojiti Marince. A kukuriznim se putem više nije moglo doći do Vukovara. Grad se našao u potpunom okruženju. Branitelji su osvajačima istoka uspjevali odolijevati još pedesetak dana. Krstulović i Biljak su, pak, postali posljednji hrvatski novinari koji su uspjeli živi izaći iz Vukovara.

Biljak priznaje da je dugo vukao traumatično iskustvo iz toga grada. I da punih dvadeset godina uopće nije dirao negative filmova snimljenih dok je sa Krstulovićem obilazio srušeni Vukovar.

-Jedina fotka koja se vrtjela iz tog razdoblja jest ona Siniše Glavaševića, koji nas je u Vukovaru ugostio u radijskoj emisiji u skloništu. Bila je to njegova posljednja fotografija – kaže naš fotoreporter. Tek prije nekoliko je godina izvukao je svoje vukovarske fotografije.

 

 

 

 

Sami Vukovarci uz pomoć slika uspjeli su dešifrirali kuda su to Biljak i Krstulović prošli, i koje su dijelove grada tada posjetili. A dešifrirano, ruta je obuhvaćala Sajmište, Mitnicu i Trpinjsku cestu. Sve toponime koji su bili presudni za obranu Vukovara.

- Bio je to jedan od mirnijih dana. Koliko se sjećam, na uži centar grada palo je "samo" 300 i nešto granata. A bio je "ko fol" mirniji dan. Kako je to u stvarnosti izgledalo? Cijelo si vrijeme gledao da negdje ne zagineš, jer je oko nas non-stop bubalo. Pod tim nekim dojmom adrenalin ti šiba 100 na sat, ne znaš gdje si, gdje ideš, kamo trebaš stići. Pa ti kažu da skreneš u drugu ulicu desno, jer ako ne skreneš, ući ćeš u područje u kojemu će te uhvatiti četnici - sjeća se Biljak.

Uspjeli su doći do Sajmišta, gdje se u to doba vodio najžešći fajt.

- Tu su neke crte obrane grada već bile probijene. Tu sam upoznao Ivana Anđelića Doktora. Na fotografijama je to onaj mali čovjek sa Magnumom, jedan doista sjajan lik s kojim sam do danas ostao veliki prijatelj. Koliko je malen rastom, toliko ima veliko srce – kaže nam Biljak.

 

 


U Čitavoj priči niz je scena izgledao potpuno nadrealno. Prvo što su novinari našega lista ugledali u Vukovaru bio je čovjek koji kosi travu ispred svoje ispred polusrušene kuće.

- Doslovno mu fali pola kuće, a on kosi travu – impresioniran je prizorom bio Biljak. Susreli su tada i Violetu Antolić, majku trogodišnjeg dječačića koja je Vukovar branila na prvoj crti na Sajmištu. Sedamnaestogodišnjeg Stjepana Bestrčana koji je nestao na Ovčari. Bračanina Petra Kačića kojeg su prozvali "Srednji Bojler". Starog apotekara Švarca. Ljude koji su se od granata skrivali po podrumima.

Prije pet godina Matko Biljak imao je izložbu svojih ratnih fotografija u vukovarskom Domu kulture. Tada su ga Vukovarci upozorili na jedan šokantan podatak.

- Sa tih mojih fotografija živo je svega dvoje ili troje ljudi. To me baš pogodilo – prizanje danas Biljak. No, priča o izložbi je imala i svoj "nastavak".

Biljku se, naime, javila 35-godišnja Vukovarka Mirjana Štedul. Djevojačkog prezimena Sabljak. Ispalo je da je ona te ratne jeseni imala 11 godina, a da ju je Biljak snimio u jednom podrumu u vrijeme granatiranja.

 

 

 

 


- Rekla mu je da je to jedina fotografija njezine mladosti. Sve druge koje je imala je izgubila. Njezina kuća je srušena. Ti su ljudi ostali bez uspomena, obiteljskih fotogafija, albuma...Sve je to te 1991. nestalo u plamenu – Biljak je dobro shvatio što mu je Mirjana pokušala reći. Pa se sa kolegom reporterom Damirom Toljom prošle godine uputio u Vukovar kako bi Mirjani, tada djevojčici koja nakon izlaska iz Vukovara danima nije mogla vidjeti boje, predao uokvirenu crno-bijelu fotografiju koju je snimio u podrumu.

 

 

'Čučala sam u podrumu, a okolo su zujale granate... Ovo je posljednja slika mog djetinjstva': pročitajte priču o ukradenoj mladosti i jednoj fotografiji koja je Slobodnu nakon 27 godina vratila u Vukovar 

- To su situacije zbog kojih se isplati baviti ovim poslom. Tu sam cijelu tu priču o Vukovaru zaokružio – zaključuje Biljak.

Ponosan što je, zajedno sa Zvonom Krstulovićem, uspio doći u Vukovar i zabilježiti trenutak u vremenu nečije mladosti.

01. studeni 2024 01:00