Kad su konobari instruktori: Vozači padaju na ispitu, a škola im uzme 10.000 kuna

Kad se od nove godine zakonskim izmjenama liberaliziralo tržište hrvatskih autoškola, u Vladi su se nadali da će taj proces podići konkurentnost i kvalitetu obuke polaznika, te ujedno dovesti do smanjenja cijena usluga.

No, gotovo kao i svaki drugi hrvatski tržišni san, i ovaj se ubrzo pretvorio u svoju karikaturu: cijene autoškola su u samo nekoliko mjeseci ponegdje porasle i više od tisuću kuna, uz istodobni pad prosjeka prolaznosti, ali i objektivnog znanja i osposobljenosti onih vozača koji su uspješno položili vozački ispit.

Vozači početnici često su nesigurni i ne snalaze se u drugim sredinama sa zahtjevnijim prometnim situacijama, što rječito svjedoči o školi koja ne obrazuje i ne osposobljava za sve kompleksnije izazove suvremenog prometa.

Sa širenjem tržišta došlo je do naglog srozavanja pedagoškog standarda i kvalitete kadra s licencijom instruktora vožnje među kojima veliki broj danas nema ni relevantnoga vozačkoga, a kamoli stručnoga znanja.

Na lošima se zarađuje

K tome, čitav sustav obuke vozača postavljen je krajnje nestimulativno prema podizanju razine instruktorskih vještina: zašto bi autoškole zapošljavale stručne i uspješne instruktore, kad im oni lošiji bolje povećavaju profit?

Aktualna legislativa sa svakim padom polaznika na ispitu njegovoj autoškoli omogućuje laku dopunsku zaradu, pošto je kandidat instruktoru koji ga u okviru redovitih 35 sati vožnje nije uspio naučiti temeljnim vozačkim tehnikama dužan platiti još najmanje 3, 5, 10 ili više sati dopunske obuke.

Povrh sedam tisuća kuna koliko, primjerice, prosječno stoji tečaj osposobljavanja vozača za „B“ kategoriju“, s ovim se dodacima zarada pojedinih autoškola po jednome kandidatu penje i do ukupne svote od 10 tisuća kuna, pa im se kvalitetnije obučavanje polaznika jednostavno ne isplati.

Zamislite da iščašena logika po kojoj primanja nastavnika progresivno rastu s brojem učenika koji padnu razred vlada, primjerice, u prosvjeti - čitavo društvo učas bi se diglo na zadnje noge.

A kad su posrijedi praktična znanja o kojima doslovce ovise mladi životi, svi se prešutno povijaju pod dominantnom filozofijom Boga novca, uz istodobno zanemarivanje smisla samog procesa edukacije.



- Postojeće stanje treba hitno mijenjati jer je opasno i postaje smrtonosno. Jedini cilj velikoga broja postojećih hrvatskih autoškola je isključivo brzo zgrtanje love, dok ih za budućnost djece uopće nije briga. Naši mladi vozači mahom su samouki, jer su prepušteni stihiji tzv. tržišta. U svom poslu sve češće nailazim na primjere da ih upravljati automobilom uče dojučerašnji konobari, krojačice, monteri centralnog grijanja: ljudi bez ikakvih stručnih referencija kojima se ovaj posao učinio tek lakim putem do sigurne zarade - svjedoči nam jedan od veterana instruktorskog zvanja, vlasnik male autoškole u Zagrebu.

Kad se prošle jeseni zakonom liberaliziralo tržište autoškola, naš ponajbolji prometni ekspert Željko Marušić odmah je izjavio da se ne protivi samoj ideji liberalizacije, ali da se boji kako će uvođenje isključivo tržišnih kriterija, bez prethodnog definiranja stručnih standarda od države, sigurno dovesti do pada kvalitete usluga.

Stroži kriteriji

- Kako bi se ovo stanje saniralo, u zakon hitno valja implementirati dopunske mjere. Treba strogo propisati i cijenu i proceduru koju autoškole trebaju provoditi, uključujući strože kriterije za dobivanje instruktorskih licencija. Treba uvesti obvezu objave statistike prolaznosti po autoškolama koja mora biti u okviru EU tolerancije, pošto je i prevelika i premala prolaznost štetna i simptomatična.

Također, inspekcija Ministarstva prometa bi trebala stalno kontrolirati rad autoškola te, po potrebi, kažnjavati i zatvarati one koji ne provode propise ili 'muljaju'. Rad autoškola je jednostavno prevažan da bi se tolerirali 'marifetluci' koje je omogućila liberalizacija, uz labave kontrole - smatra Željko Marušić.