HDZ je bio i ostao najopasniji neprijatelj Hrvatske. U ovom povijesnom trenutku moramo gledati u svoju budućnost, ali i u budućnost Hrvatske, ako u njoj želimo ostati. Poručili su to iz inicijative “Slobodni zajedno” uoči subotnjeg prosvjeda koji organiziraju ispred središnjice HDZ-a u Zagrebu.
Student povijesti Stjepan Bajić i vlasnik teretane Andrija Klarić, inače poznat kao jedan od najglasnijih protivnika epidemioloških mjera, najavljuju da će vladajućoj stranci dati – otkaz. Jasno i glasno već ih je podržao Domovinski pokret Ivana Penave. Na prosvjede pozivaju i mostovci.
A da ne mogu “stajati po strani i biti pasivni promatrači pljačke i devastacije hrvatske države” oni koji su tu državu stvarali objavio je i predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi Željko Dragašević.
Sličan film
– Od onih koji nisu sudjelovali u obrani, oslobađanju i stvaranju hrvatske države, a mogli su, ne možemo očekivati da znaju cijeniti, voljeti i čuvati Hrvatsku, ali ne smijemo im dozvoliti da Hrvatsku mogu nekažnjeno pljačkati i devastirati – poručio je u svojem priopćenju Dragašević.
Povod za udar desnice na Vladu Andreja Plenkovića je milijarda kuna iz INA-e, koja je završila u džepovima HDZ-ovca Damira Škugora i njegovih pajdaša. Sličan smo film jednom već gledali. Samo što tada na udaru nije bio HDZ nego – SDP.
Braniteljske udruge u jesen 2014. pobunile su se protiv tadašnjeg ministra Predraga Matića. Ispred Ministarstva branitelja podignuli su šator. Tvrdili su da Matić zakida branitelje, da sin vukovarskog heroja Bojan Glavašević svojim izjavama gazi dignitet Domovinskog rata, a da Milanovićeva Vlada vodi Hrvatsku u propast.
Ono što je započelo kao bunt branitelja zbog njihovih prava preko noći se pretvorilo u politički prosvjed protiv tadašnje lijevo-liberalne Vlade. Na taj se narativ vrlo brzo nakačio HDZ i na koncu od njega – profitirao. Na izborima “oba su pala”. Prvo tadašnji predsjednik Ivo Josipović, a onda i Milanović.
Nema nikakve dvojbe da organizatori subotnjeg prosvjeda imaju isti cilj. No u jednoj se stvari ove dvije situacije ipak razlikuju. I dok su 2014. sve braniteljske udruge jedinstveno jahale na istom valu u pohodu protiv “nenarodne” SDP-ove Vlade, u ratu protiv HDZ-a među njima se ipak dogodio – razlaz.
’Očistiti Hrvatsku’
Nedugo nakon što je Dragašević objavio svoje priopćenje, oglasila se Zajednice udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a. I poručila da podržavaju borbu protiv korupcije, ali ne i prosvjed koji smatraju pokušajem “politizacije i manipulacije od strane onih koji ne biraju sredstva da bi ostvarili svoj cilj”.
Javila se i Udruga veterana 3. gardijske brigade HV-a, koja se također usprotivila prosvjedima, izrijekom dajući podršku premijeru Plenkoviću u “čišćenju Hrvatske od lopova”.
Dragašević očito nema zdušnu potporu svih udruga gardijskih postrojbi za ovakav antivladin stav. Borislav Lapenda Lav, predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade, u izjavi za Slobodnu Dalmaciju otvoreno kaže da neće pozvati svoje članove na prosvjed.
– Svatko ima pravo na prosvjed, daleko od toga. Apsolutno smo za prosvjed ako je on opravdan. No nigdje nije navedeno zbog čega će oni prosvjedovati. Što je razlog prosvjeda? U ime čega i koga se prosvjed održava? Idemo se okupiti i tamo arlaukati. Čemu to vodi? Akteri neviđene pljačke u INA-i su pohapšeni. Ako se pokaže da je netko iz vrha vlasti umješan u to, neka hapse dalje. Ako ih se pusti na slobodu, onda trebamo tražiti ostavku. A ne ovako. To je sve nečija politika. Igra bez granica – kaže nam Lapenda.
Članovi DP-a
Očito aludirajući na ono o čemu već neko vrijeme bruje branitelji okupljeni u veteranskim udrugama gardijskih brigada. Dragašević je, prema tim informacijama, član Domovinskog pokreta. Njegova supruga bila je kandidatkinja te stranke za županicu u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a u Domovinskom pokretu navodno je aktivna i njegova kćer.
–- Kod nas u Udruzi veterana 4. gardijske brigade član koji obnaša dužnost u bilo kojoj političkoj stranci prema našem statutu ne smije biti član Uprave udruge. Zato nam kolege često kažu da smo mi Dalmatinci uvijek specifični. A kad jesmo, kod nas se ne smije “sidit na dvi stolice” – zaključuje Borislav Lav Lapenda.