Gotovinski krediti su postali hit među Hrvatima, ali mnogima bi mogli život pretvoriti u egzistencijalni pakao

Iako ekonomisti ne najavljuju recesiju u Hrvatskoj u iduće dvije godine, već “samo” usporavanje rasta gospodarstva, korisnicima nenamjenskih gotovinskih kredita valja još jednom skrenuti pažnju na upozorenje Borisa Vujčića, guvernera Hrvatske narodne banke, u nedavnom intervjuu za Jutarnji list i Slobodnu Dalmaciju.

Šef monetarne vlasti je tada, između ostalog, kazao kako “bi se u slučaju recesije i pada primanja dio potrošača mogao relativno brzo suočiti s teškoćama u njihovoj otplati”.

Ako znamo da čelni ljudi središnjih banaka jako pažljivo biraju riječi, kako na tržištu, među građanima i poduzećima, ne bi stvarali paniku, onda ovo upozorenje treba jako zazvoniti u ušima korisnika gotovinskih kredita.

Točno onako kako slično upozorenje Borisa Vujčića, tada zamjenika guvernera HNB-a, 2005. nije zazvonilo u glavama tadašnjih i budućih korisnika stambenih kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

Stoga ovaj tekst korisnici gotovinskih kredita koji imaju nesigurne poslove i relativno male plaće moraju shvatiti kao istinsko upozorenje. U godinama u kojima otplaćuju kredit morali bi pronaći dodatne načine racionaliziranja svog kućnog budžeta, kako bi u negativnom scenariju mogli držati glavu poviše vode.

Jer, nije potrebna recesija da dođu u probleme s otplatom kredita – dovoljno je jače usporavanje gospodarstva koje će pogoditi baš sektor u kojem rade, neka nesretna tržišna okolnost koja će baš njihovu tvrtku baciti na koljena ili baš njihovo radno mjesto učiniti “viškom”.

Ranjive skupine

Zbog toga i svi oni građani koji namjeravaju dignuti gotovinski kredit na rok duži od pet godine, a mi ovdje pričamo o gotovinskim kreditima koji su se dizali na rokove između pet i deset godina, moraju triput razmisliti je li im to neophodno.

Prema nekim neslužbenim izvorima, dobar dio tih gotovinskih kredita navodno odlazi na otplatu stambenih kredita – ustvari su ti gotovinski krediti “neslužbeni dijelovi” stambenih kredita, jer dužnici nisu imali uvjete za podizanje cijelog stambenog kredita u potrebnom iznosu. Takvi su dužnici posebno ranjivi, jer im je ukupni “stambeni” kredit znatno skuplji od trenutnih službeno dostupnih stambenih kredita.

Oni, dakle, nemaju visinu plaće ni ostale elemente na osnovi kojih bi mogli dobiti stambeni kredit u adekvatnom iznosu, što ih u startu čini ranjivom skupinom. Isto onako kako su ranjiva skupina bili oni građani koji su kredite u francima uzimali zbog toga što nisu mogli dobiti stambene kredite s valutnom klauzulom u euru.

Naravno, kada su u pitanju gotovinski nenamjenski krediti, ranjiva skupina su i svi oni građani koji ih uzimaju kako bi financijski pokrpali “kraj s krajem”, jer to znači da imaju male plaće i vjerojatno nestabilne poslove.

I koliko god nije baš primjereno tim ljudima soliti pamet o “kućnom budžetu”, štednji, racionalnom planiranju i ostalim općim mjestima iz udžbenika i priručnika o financijskoj pismenosti, ipak im je potrebno stalno ukazivati na to da su uzimanjem skupih gotovinskih kredita na rok veći od pet godina sebe doveli u rizičnu financijsku situaciju. I da ovise o tržišnim silama koje su izvan njihove moći.

A da je takvih građana nemali broj govore i podaci HNB-a za kolovoz ove godine, prema kojima je rast gotovinskih kredita usporio, ali ta stopa rasta i dalje iznosi prevelikih 12,6 posto na godišnjoj razini.

Šef HNB-a pritom tvrdi kako “gotovinski nenamjenski krediti ne prijete stabilnosti sustava”, jer čine tek oko 12 posto imovine bankarskog sustava i zasad je kapital banaka veći od njihova ukupnog iznosa. Međutim, ističe guverner, “zabrinjava mjera u kojoj su banke u uvjetima općeg pada kamatnih stopa postale ovisne o prihodima na te kredite”.

Preuzimanje rizika

“Njihov se udjel u ukupnim kamatnim prihodima povećao s manje od 18 posto 2012. godine na gotovo 30 posto u prvoj polovici ove godine. U tom smislu orijentaciju na gotovinske kredite vidim prije svega kao poslovnu odluku banaka zasnovanu na svjesnom preuzimanju rizika, koja bi upravo zbog svoje rizičnosti u nepovoljnim makroekonomskim uvjetima mogla znatno smanjiti profitabilnost bankarskog sustava.

Iz perspektive dužnika rizike ograničava činjenica da se uglavnom radi o kunskim kreditima s fiksnom kamatnom stopom, ali relativno blaži kriteriji odobravanja znače da bi se u slučaju recesije i pada primanja dio potrošača mogao relativno brzo suočiti s teškoćama u njihovoj otplati”, rečenice su Borisa Vujčića, na koje posebno skrećemo pažnju svim sadašnjim i budućim korisnicima gotovinskih kredita na rok više od pet godina.

Jer, bankama će rizičnije poslovanje eventualno smanjiti profit u “nepovoljnim makroekonomskim uvjetima”, dok će svakom korisniku nenamjenskih gotovinskih kredita, koji će zbog “nepovoljnih makroekonomskih uvjeta” doći u nemogućnost otplate kredita, život postati egzistencijalni pakao.