StoryEditorOCM
Hrvatska i svijet's krive strane zavjese'

Evo gdje se Hrvatska nalazi 30 godina nakon pada Berlinskog zida: ovo je pet stvari u kojima smo lošiji od ostalih zemalja Istoka Europe, ali i jedna u kojoj smo puno bolji

Piše Marina Karlović-Sabolić
8. studenog 2019. - 12:22

Prije 30 godina komunizam je otpjevao svoje.

Berlinski zid tog 9. studenog 1989. srušio se kao kula od karata. Praktički preko noći nestala je betonska barijera koja je i fizički i psihološki desetljećima dijelila Istok od Zapada. Duh novog vremena zapuhnuo je dojučerašnje socijalističke države. Građani su u tim prijelomnim trenucima velike nade polagali u demokraciju, slobodno tržište, bolji život, ljudska prava i slobode.

Danas, 30 godina poslije, Istok Europe zbraja svoja razočaranja. Ali i, realno govoreći, živi puno bolje nego je živio prije pada Zida.

Svi, osim Hrvatske. U svom tom tranzicijskom čušpajzu naša je zemlja u mnogim pokazateljima najgore prošla.

Ovo je lista onih pet najlošijih stvari zbog kojih Hrvatska danas ne može biti uz bok Češkoj, Poljskoj ili Slovačkoj.

BDP RASTAO SVIMA OSIM HRVATSKE

- Hrvatska je jedina zemlja bivšeg socijalizma koja je članica Europske unije, a u kojoj BDP svih ovih godina nije osjetnije rastao. Od 1989. do 2016. količina roba i usluga koje smo proizveli rasla je samo 6,5 posto. U Mađarskoj BDP je u istom razdoblju narastao 38,6, u Sloveniji 48,4 posto, u Češkoj 57,3, u Bugarskoj 57,7 posto, u Slovačkoj 108,4. A u Poljskoj fantastičnih 124,7 posto;

I NE, NIJE RAT ZA SVE KRIV

– Hrvatskoj je trebalo deset godina da nakon rata za nezavisnost dostigne predratni BDP. Jednako koliko i Japanu nakon Drugog svjetskog rata. No, naša ekonomija nakon toga nije rasla po većim stopama. Čak deset joj je godina trebalo da se oporavi od ekonomske krize. Više nego ijednoj zemlji u EU. A za to nam nije kriv rat, nego mi sami. Kilava, neodlučna vlast, izostanak ozbiljnijih reformi, porezna presija, spora birokracija i svi oni uhljebi od općina do državnih agencija kojima odgovara status quo, a ne promjene nabolje;

PREŠIŠALI NAS I PO ŽIVOTNOM STANDARDU

– Hrvatska i Slovenija u ovoj su kategoriji imali neusporedivo bolju startnu poziciju od ostalih zemalja Istočnog bloka. Slovenija je danas na 85 posto, a Hrvatska samo na 62 posto prosječnog standarda unutar EU, mjerenog BDP-om po stanovniku prema paritetu kupovne moći. Mađarska je na 68 posto, Poljska 68 posto, Slovačka na 76, a Češka na 88 posto. Prešišala nas je čak i Rumunjska sa 63 posto. Ispod nas je samo Bugarska sa 49 posto prosječnog standarda EU. Plaće u Hrvatskoj su među najvišima u regiji, ali za njih može zbog visokih cijena najmanje kupiti;

IMAMO OGROMAN UDIO ISELJENIH

– Kada su se otvorila vrata Europske unije, nisu Hrvati jedini u nju pohrlili. Bauštele na zapadu prije njih su već preplavili Poljaci, Mađari, Bugari, Rumunji… Poljaci su se, međutim, posljednjih godina počeli vraćati. Dijelom zbog neizvjesnosti uslijed Brexita, dijelom jer standard u Poljskoj više nije u banani. Česi nisu nigdje ni išli, a manje su odlazili i Slovaci. Iz Hrvatske je otišlo gotovo 10 posto stanovništva. Koje, bar kako sada stvari stoje, ne pokazuju pretjeranu želju da se u nju vrate. Istovremeno, u Hrvatskoj nema novih radnika. Poljska je primila Ukrajince, u Češkoj radnu snagu upotpunjavaju Ukrajinci, Filipinci, čak i Mongoli. Hrvatska još nije našla svoj rezervni bazen;

BORBA PROTIV KORUPCIJE SAMO PRAZNA PRIČA

– Trideset godina poslije, Hrvatska se može pohvaliti stopom korupcije koja je puno bliža brdovitom Balkanu, nego Zapadnoj Europi. Što je poraz sam po sebi za sve snove iz devedesetih o europskoj Hrvatskoj, koja će se po boljem, a ne po gorem, razlikovati od socijalističke Jugoslavije. Prema Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, prosjek članica EU iznosi 66 boda. Hrvatska ima 48 bodova. Na skali od 1 do 100, zemlja je više korumpirana što je manji broj bodova. Danska ima 88, a Bugarska 42 boda.

Nisu sve stvari u Hrvatskoj gore nego u ostalim zemljama s krive strane Željezne zavjese.

Tranzicija je donijela svoje devijacije. U Mađarskoj je sa Viktorom Orbanom demokracija doživljela poraz. U Poljskoj desni populisti predvođeni Jaroslawom Kaczynskim ratuju protiv vještica. Homoseksualaca i imigranata. Bugarska se pokušava izdignuti s dna, Rumunjska muku muči s korupcijom, a Česi na ulici pokušavaju svrgnuti vlastitog Trumpa.

Ni u Hrvatskoj demokracija nije u idealnoj poziciji. Institucije koje bi je trebale braniti i same su slabe. Politički pritisak je velik, a društvo ne uvijek dovoljno jako da se tom pritisku odupre. Ustaše i partizani i dalje dominiraju javnim raspravama. Koje se vode o prošlosti, ne o budućnosti.

Unatoč svemu tome, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja EU od Baltika do Crnog mora u kojoj radikalni desni populisti nisu na vlasti. Niti osvajaju više od 8 posto glasova na izborima.

Bar ne zasad. I bar ne u omjeru koju bi do temelja ugrozio slabašnu demokraciju u koju smo se te prevratničke devedesete svi toliko kleli.

25. studeni 2024 12:07