"Lako je njemu, on je pomorac“ – rečenica je to s kojom su se tijekom života puno puta susreli i sami pomorci, ali i njihove obitelji. Promatranje nekog zanimanje kroz prizmu novaca postala je svakodnevica u društvu.
Pomorstvo se davnih godina našlo na meti, ali nažalost od strana koje s tim uopće nisu upoznate te ne razumiju da svaka medalja ima dvije strane. Najčešće se oni promatraju kroz svoje plaće, ali nitko ne gleda što se sve žrtvuje kako bi se do toga i došlo.
Neprospavane noći, teški uvjeti na brodu, nemogućnost uspostave normalne telefonske veze s najmilijima samo su neke od situacija s kojima su susreću na brodu, a gdje je još i obitelj koja u tom trenutku kraj sebe nema oca, sina, muža ili brata koji plovi bespućima oceana.
- Živim dijelom njegov život. Već znam sve o problemima s kotlovima i motorima, a kada se brod promijeni prvo ga pitan kakvo je stanje u kužini i ima li rezervnih dijelova. Ljudi ne razumiju što takav život nosi. Skloni su ponosno mi naglasiti da to oni nikada ne bi mogli - biti s pomorcem i čekati. Kao da im je to ispod časti.
Ne razumiju oni to jer kada si zaljubljen priča se drastično mijenja i nađeš snagu za koju nisi znala da je nosiš u sebi. Sretni trenuci - njega nema. Bolesti i smrti - njega nema. A oko tebe ljudi koje bi sve zamijenila samo za jednu osobu da je kraj mene - njega. Sretna sam jer imam obitelj i prijatelje koji su tu za mene i kada njega nema i kada je on tu, iskreno nam govori djevojka jednog pomorca.
- Ma koliko puta sam samo proklinjala slabi internet i onaj zvuk dok se poziv pokušava spojiti. Kad nema signala i kada je u opasnim zonama panično provjeravam na MarineTraffic gdje je brod, a da ne spominjem koliko puta sam sanjala pirate. Koliko je puta hotelsku sobu nazvao kabinom.
Teško se njima prebaciti kao i nama. Kada ga nema nađem si zanimaciju samo da zaboravim da ga nije tu, posvetim se obitelji i prijateljima. Znaš da su oni tamo negdje sami bez ikoga svog i da im je teže nego nama, tješiš se da će brzo proći, objašnjava nam dodajući kako njima kada se vrate s broda samo treba odmaranje i druženje s najmilijima bez ikakvih spektakularnih planova.
- Shvatiš da on teži za jutarnjom kavom i čitanjem novina u miru. Želi otići i na Hajduka, želi ono što ne može svaki dan. Mi s druge strane sjedimo na dvije stolice, između razuma i osjećaja.
Sva četiri kantuna su naša, a nas se gleda bez imena i prezimena, samo kao žene pomoraca i nekoga iz sjene. Spremne smo svakodnevno na kompromis i život prilagođen njima. Ali, zato više cijenimo trenutke kada smo skupa. Kada je tu, svaki dan je ljepši, fešte su veselije, a blagdani svečaniji, zaključuje.
Tragična vijest o brodu Bourbon Rhode s 14 članova posade koji se 26. rujna našao usred uragana Lorenzo te potonuo u Atlantiku potresla je svijet, a potraga za osmoricom preostalih članova posade još je u tijeku.
- Teško je sada govoriti što se točno dogodilo na „Bourbon Rhodeu“, ali u našim krugovima se zna da je s krizom mnogo off shore kompanija propalo, plaće su se smanjile i štedi se na sve strane. Do sada sam se susreo s tri uragana koje smo srećom izbjegli. Politika naše kompanije je da moramo biti minimalno 250 milja udaljeni od uragana, ako je moguće.
Kretanje uragana teško je predvidljivo i upravo zbog toga gledamo prognozu, 96, 48 i 24 sata prije kao bi mogli promijeniti rutu ako bude potrebno. U današnjem svijetu gdje su novci najbitniji veliki je pritisak kompanije i u nekim situacijama kapetanu nije ostavljen nikakav izbor.
Odnosno ostavljen je, ali tko zna bili nakon neslaganja s odlukom snosio posljedice. Moja kompanija, kao i svaka druga, nadzire kretanje brodova i ako uoče pogoršanje vremenskih prilika na našoj ruti odmah nas kontaktiraju kako bi zajedno analizirali situaciju i donijeli rješenje kako najbolje izbjeći uragan, objašnjava nam pomorac koji je želio ostati anoniman te dodaje kako se u slučaju "Bourbon Rhoda“ priča da nisu imali dovoljno goriva.
- Brod kada ide na putovanje treba imati dovoljno goriva za tu rutu te iz sigurnosnih razloga minimalno 15 posto više goriva, a penje se i do 50 posto u slučaju 'winter season ocean passage'. Upravo to služi za situacije izbjegavanja nevremena i akcije spašavanja ako je potrebno, zaključuje.
Na Atlantiku je nestao i šibenski kapetan Dino Miškić, a s ciljem što brže i lakše razmjene informacija te podrške osnovana je i Facebook grupa "Bourbon Rhode Rescue“ koja je u kratkom roku okupila preko tisuću i pol članova.
- Kad pomorac ispriča situacije na brodu, nevremena, stresove, nerazumijevanje, šikaniranje, podmetanja, ljudi obično kažu "nije vas nitko tjerao da plovite, sami ste to izabrali“. No, pomorac nije samo zanimanje, to je unutarnji poziv koji čovjek osjeti i nikada neće niti okolina niti bilo tko drugi razumjeti što znači riječ Pomorac.
Većina poimanja pomorca vezuje s dolarima i eurima i njihovi sklopovi ne razumiju ovakve situacije kakva je sada trenutno na Atlantiku sa Bourbonovim brodom. Ploviti se mora i taj posao netko mora raditi. Pozvani smo i ne bojimo se. Imamo vjeru u Boga i ne može nas ništa slomiti. Želim da se ova drama riješi sretno, u što ne sumnjam, i svim kolegama što drugo, osim mirno vam more dečki.. – napisao je jedan od pomoraca u grupi "Lako njemu on je pomorac“.
U grupi se javljaju pomorci i izmjenjuju svoja iskustva. Govore kako se možda trebalo postupiti ili ne, ali ništa od toga sada nije bitno jer nitko od nas nije bio na brodu "Bourbon Rhode“ i ne zna što se točno događalo. Istraga i svjedočanstvo preživjele posade razjasnit će ovu tragediju, a mi se samo nadamo da će službe pronaći i ostalih osam članova posade za kojima se još traga.