Iako nema nekakvog neposrednog dodira s našom pričom o pomorskim havarijama, ovaj kratki uvod ipak ima nekoga smisla. Naime, prije nekoliko godina, kad je u Šibeniku s Arsenom Dedićem gostovao, dok je još bio u snazi, znameniti Sergio Endrigo, upitao sam ga kakvo je zapravo značenje njegove poznate pjesme "Kud plovi ovaj brod“. Ogovorio mi je kratko:
"Znaš, pa svaki čovjek je kao brod, kojim katkad i ne znaš kamo će stići…“
Tako i brodovi koji su stradali u našoj priči, imali su svoj cilj i odredište, na koje, međutim, nikad nisu stigli. Najprije se 2. kolovoza 1962. u noćnoj pruzi iz Rijeke za Dubrovnik u Murterskome moru, točno uz otok Prišnjak na kome je veliki svjetionik, cijelim bokom nasukala "Citta di Venezia“, stariji putnički brod s pedesetak putnika. Uzrok se nikad nije saznao, a nesretna "Citta" je završila u rezalištu u Monflconeu.
Poratne 1964. putničkome brodu "Partizanka" (ex "Prestonasljednik Petar") pred Krapnjem je otpao veliki desni vijak s osovinom, pa je jedva uspio uploviti u šibensku kuku.
A u jesen 1972. velika je tragedija zadesila "Proleterku“, bivšeg "Karađorđa“ koja je cijelim tupom izletjela na hrid Mišine pred murterskom Slanicom, na kojoj je također manji svjetionik. Ovaj reporter se među prvima uspeo na brod, kome je krma sve više tonula i koji je balansirao kao na nekoj podmorskoj vagi. Na komandnome mostu ostali su netaknuti instrumenti, zastavice i s jedan veliki dvogled. Sve je to kasnije nestalo. Dizalica "Veli Jože" brod je poslije puno muke upio podići i odvući ga u uvalu Podvrške. I "Proleterka“ je završila u rezalištu.
Znakovito je da su oba broda u osvit rata pod Zlarinom naišla na podvodne mine i potonula. Kasnije su izvađeni i obnovljeni. Ali zla sudbina im je presudila.
Bilancu pomorskih nesreća 21. veljače 1984. ovjekovječila je havarija broda "Una“, koji je pri izlasku iz šibenske luke izletio na Jadriji, jedva pedesetak metara od svjetionika
Najteži udes, pak, zadesio je pred ljeto 1984. brod za ukapljeni teret "Bigittu Montanari“ sa 1560 tona vinil - klorid - monomera namijenjenog Jugovinilu. Brod se u žirjanskim vodama pri manevru prevrnuo sa 13 članova posade. I za tri minute potonuo. Spasili su ih ribari Grgo i Šinka Carev, ali su trojica stradala. Zapovjednik Francesco di Rievechio je takođr spašen, a ovom je novinaru izjavio da ne zna kako se to moglo dogoditi. Jer da je na moru bila gotovo bonaca ("Era quasi bonacca“). A u vađenju "Brigitte“ stradala su još dva čovjeka. Dva mornara JRM-a koji su ronili u ronilačkome zvonu koje je puklo, pa s umrli od kesonske bolesti.
Mnogi pomorci s kojima smo razgovarali spominjali su zluradi famozni Bermudski trokut (Bermuda - Portoriko - Florida) gdje su, osobito nakon Drugog svjetskog rata, netragom nestajali zrakoplovi i brodovi s više do 800 ljudi. Znanstvene potvrde toga fenomena nikad nije bilo.