Slavlje 25. godišnjice braka nekih supružnika ne održava se u našim sredinama baš tako često.
Međutim, ono što se na srebrnom piru događalo u obitelji Milene i Ivice Gulina u Lozovcu, svakako je neobično. Jedno intimno obiteljsko slavlje pretvorilo se u veliko druženje i feštu hrvatskih branitelja sa šibenskoga područja iz 1991. godine. Od te skupine neki se nisu susreli još od njihovih dalekih ratnih dana.
Slavlje je okrunio i dolazak nekoliko zapovjednika raznih postrojba šibenske 113. brigade, dok je glavni gost bio general u mirovini Rahim Ademi, jedan od ključnih zapovjednika HV- a i u šibenskome Rujanskome ratu i nakon njega. A upravo je general bio jedan od kumova koji je suborca Gulina ovaj put dopratio do oltara kako bi proslavio 25 godina braka.
Pred jednom od zgrada lozovačkog naselja, bivšega TLM-a – tvornice aluminija Lozovac, nedaleko ulaza u Nacionalni park Krka, gdje Gulini prebivaju, okupilo se društvo prijatelja i susjeda, kako to već biva, uz pjesmu i svirku, dok nam je Ivica u njihovoj dnevnoj sobi govorio o povijesti braka dugog 25 godina.
– Bilo je to, prisjeća se Ivica, na dan 21. listopada 1992. kad su četnici napali granatama Skradin, a mi smo se baš toga dana vjenčali i to u župnome dvoru, jer je crkva bila pogođena granatom, kao i ona pravoslavna. Vjenčao nas je pokojni don Ante Lovrić Caparin, skradinski župnik, čija je zgrada na trgu nasuprot crkvi već bila pogođena dan ranije, ali se don Ante iz nje nije htio maknuti.
Došao sam iz svoje postrojbe na taj čin i prsten uz blagoslov i sakrament dao svojoj Mileni. Bilo je vrlo opasno, ali se nismo bojali. Došao sam s bojišnice, gdje sam sa svojom posadom na neprijatelja ispalio vjerojatno prvu minu u Hrvatskoj iz 120-milimetarskoga bacača. I to iz Vukšića nedaleko Stankovaca na Mačju stijenu, gdje su se bili utvrdili četnici. O tome postoje pouzdani podaci u jednoj nedavno objavljenoj knjizi.
Ja i moji suborci kojima je zapovijedao i general Rahim Ademi, prošli smo sva bojišta gdje je ratovala 113. šibenska brigada. I sada, evo nas opet zajedno – ističe Ivica Gulin.
– Drago mi je što sam ovdje mogao pozdraviti brojne prijatelje, hrvatske branitelje i zapovjednike, među kojima su Željko Žagar, Josip Milaković, Dražen Crnogaća i drugi. A nadasve naš general Rahim Ademi, koji se rado odazvao pozivu na ovu svečanost i s kojim sam se također prvi put susreo nakon ratne 1991. – kaže Gulin.
Društvo je kroz to vrijeme više raspravljalo o zbivanjima iz Domovinskoga rata, negoli o samoj fešti supružnika. Pa su se i pjesmom vraćali u to ratno doba.
Kolona automobila zaputila se potom u Skradin. Ondje je župnik don Gabrijel Jagerinec u župnoj crkvi održao svečano misno slavlje i na prste lijeve ruke mladencima Ivici i Mileni ponovno nataknuo prstenje.
Na povratku, uz trubljenje kako to već biva, i s razvijenim hrvatskim zastavama, upriličena je svečana večera za slavljenike i njihove goste u restoranu hotela "Vrata Krke".
GENERAL ADEMI
Najbolji momci ratne '91.
Na naše pitanje generalu Ademiju, što može reći o jednoj ovakvoj prigodi, kad hrvatski branitelj kojem je i on zapovijedao, slavi 25. godišnjicu braka, odgovorio nam je:
– Neobično sam sretan, a i ponosan što sam pozvan sudjelovati u druženju s našim braniteljima iz šibenskoga kraja na ovoj posebnoj svečanosti u slavlju 25 godina braka Ivice Gulina kojega od rata nisam vidio. Želim reći, da su mnogi od njih, u tim danima naše borbe za slobodu, prve ratne godine iskazali neviđenu hrabrost i spremnost dati sve od sebe.
Brzo smo i učinkovito reagirali na srpsku agresiju i svladali obuku. Ovi su borci činili neke od najboljih topničkih bitnica koja sam uopće sreo u svih pet godina Domovinskoga rata.
Želim gospođi Mileni i gospodinu Ivici još mnogo sreće u životu koja ih čeka u braka uz njihove bližnje i u trajnoj vezi s Ivanovim ratnim suputnicima. Da ono što su proživjeli i ratni put što su ga prošli nikad ne zaborave.