Znate kad šibenski matičari idu na godišnji odmor?
U svibnju.
Šibenčani se po tradiciji ne žene u svibnju zbog legende koja je nastala iz istinite priče o kugi koja je u svibnju, stoljećima unatrag, poharala Šibenik. S kim sam god sam razgovarala, rečeno mi je da to oko svibnja nema nikakve veze osim što je riječ o narodnoj predaji.
Imalo ili ne, vjenčanja u svibnju u Šibeniku je malo ili nimalo. Odnosno, prosjek dižu stranci koji „nisu odavde“.
A stranaca koji se žele oženiti u Šibeniku sve je više, tako da Šibenik, na neki način, pomalo postaje destinacija za doć' i udat' se, odnosno oženit'.
Državni obred
Da je to u vezi s nekim šibenskim vrednotama koje su medijski ili kojekako dospjele u javnost i počele visoko kotirati na javnoj sceni, koje su postale popularne, o tome govori činjenica da se nižu parovi koji se žele vjenčati, recimo, na Tvrđavi Barone, pa na Sv. Mihovilu, parovi koje privlači lijepa šibenska gradska vijećnica, odnosno povijesna gradska loža, pa i - gradski Muzej. O katedrali da ne govorimo, no ovo je priča o matičarima, dakle o državnom obredu.
No, vjenčanja je sve više na terenu, na Kornatima, na Obonjanu, na Krki, ili naprosto - u brodu, na moru.
U šibenskom Matičnom uredu vjenčanja obavlja dvoje matičara, Snježana Višić i mlađahni Hrvoje Jakelić. S njima je određenih dana u tjednu i Ivana Šimić, koja inače pokriva Skradin i puna je priča o neobičnim vjenčanjima.
Snježana Višić kaže:
- Mi obavljamo građanska vjenčanja, omjer građanskih i vjerskih vam je otprilike pola-pola. Neke godine su „jača“ vjerska, neke građanska. Imali smo, u svim tim vjenčanjima, i vjenčanja na terenu. To su posebne želje koje parovi posebno i plaćaju.
U gradu, vjenčanja se obavljaju u vijećnici, i neuglednoj sobici Matičnog ureda. No svi matičari imaju i druga iskustva:
- Baš sam nedavno bila na Kornatima, a neki su se ljudi javili i za vjenčanje na skradinskoj tvrđavi. Kad sam sad vjenčala par u Smokvici, na Kornatima, bilo je zaista predivno. To je valjda prvo vjenčanje ikad u Smokvici. Da, to su nautičari, Slovenci. I često to budu ljudi koji su vezani uz neko mjesto, no to nije pravilo. Na Kornatima se najčešće vjenčaju Slovenci, ali bilo je i Engleza i drugih stranih državljana. U Skradin se, na primjer, dođu vjenčati oni koji su se upoznali u Skradinu. I tako to ide...
Hrvoje Jakelić sjeća se vjenčanja na Kornatima gdje je morao ostati spavati, jer se zbog nevremena nije mogao vratiti na kopno. A jednom je iskakao iz jedrilice u gliser da bi se domogao kopna. Slična iskustva dijele i drugi matičari.
- Lani na Obonjanu bilo je vjenčanje, uz naš državni obred, Izraelke i Engleza. Evo, sjećam se i jednog lanjskog vjenčanja u mandalinskom D-Marine resortu: nikad nisam vidila lipšeg svita na nekom vjenčanju... Ona je bila Moldavka, a on Nijemac naših korijena - priča matičarka Snježana Višić.
Organizacija vjenčanja
A Ivana Šimić priča:
- Došli mi brodom sa skiperom na Ravni Žakan, u restoran - nigdje svatova, nit itko išta o tome zna! Naš dolazak i sve oko papira rade organizatori vjenčanja, no nismo znali da vjenčanje nije na otoku, nego na – katamaranu!
Saznajem i to da dosta ljudi naših korijena, premda su rođeni u inozemstvu, za mjesto vjenčanja odabere neku šibensku destinaciju. Prijave stižu i godinu dana unaprijed.
- No, imali smo i par koji nije imao nikakve veze s Tribunjem ali željeli su se vjenčati tako što će brodovima isploviti iz Tribunja i vjenčati se na moru, s lijepom slikom Tribunja u pozadini. Ni svatovima ništa nisu rekli, osim da dođu ležerno odjeveni, kao na izlet...
Matičarka Snježana sjeća se i dva vjenčanja na vrhu brda Jelinjak, u tamošnjem ugostiteljskom objektu "Oaza", odakle puca nevjerojatan pogled na šibenski arhipelag.
- Svi su tereni kod nas posebni, znaju biti i teški, ali su i atraktivni. Koji put ne znamo kako ćemo se vratiti s njih... Moraš nositi rezervnu robu, a mnogi ne daju da se presvlačimo u svečanije ruho nego žele da budemo ležerni, kao i oni. Sjećam se jednog vjenčanja kad su me trebali ukrcati na brod na mulu Krka, a ja na onoj zadnjoj, skliskoj skali upala nogama u more. Htjeli su me vratiti doma da se presvučem ali ja nisam htjela - bilo je vjetra pa se osušilo! Ma tko bi dozvolio da toliko ljudi čeka! Vjenčanje je bilo u Kanalu sv. Ante, svatovi su došli brodom iz pravca Skradina, odakle je bio mladoženja. A kad smo jednom išli na Obonjan bilo je toliko juga da je bilo za umrijeti od straha...
Nije moguće potrefiti datum i prognozu, komentira Ivana Šimić. No, potrefilo joj se lijepo vrijeme za jedno vjenčanje na Kapriju, i to sa sjeverne strane, one s pogledom na kopno, na samom tamošnjem mulu.
Ove godine najavljena su do sada dva vjenčanja na tvrđavi Barone, za njemačke državljane i Talijane. Tjedan prije našeg razgovora vjenčavali su se Šveđani, a novi Šveđani su u pregovorima za vjenčanje u Šibeniku.
- Zgodne su te obavijesti, odnosno upiti o mogućnostima vjenčanja kod nas. Dobijem mail u kojem piše „mi smo se kod vas upoznali i tu smo zatrudnjeli, želimo se kod vas vjenčati...“ To je tako zgodno i simpatično, i to su sve lijepe životne priče!
Čujemo i da, primjerice, Česi vole vjenčanja u hotelima, ponajviše u "Solarisu", i znaju tražiti da matičar bude u - bijelom. Uskoro slijede tri strana vjenčanja, Česi i Mađari, u šibenskoj vijećnici. Mnogi žele u Marinu "Frapa" u Rogoznici.
Ljepši tekst
Najmanje svečan čin vjenčanja - premda matičar budućem bračnom paru govori upravo o „svečanom činu sklapanja braka“- je u njihovoj službenoj prostoriji, sobici od desetak kvadrata u Ulici Petra Grubišića 2, gdje ćemo ih i fotografirati za ovu priču. Nadaju se da će se uskoro njihovi prostorni uvjeti promijeniti i da će dobiti „teke“ ljepši prostor, za „svečani čin...“.
Inače, da ne bi mislili da se samo stranci žene u terenskim uvjetima šibenskih krajobraznih i kulturno-povijesnih ljepota, sve je više i naših koji se žele vjenčati, recimo na brodu. Naknade su prilično paprene, ovisno o tome što mladenci sve žele, a penju se i do 7 tisuća kuna. Ima i onih koji odustanu od „vicjastog“ vjenčanja kad čuju cijenu - pa i to je potpuno normalno i ljudski.
- Evo, lani su se na Obonjanu oženili naši, iz Zagorja, bilo je prekrasno u onom tamošnjem amfiteatru - priča Hrvoje.
Saznajemo i to da su Nijemci oduševljeni našim državnim obredom vjenčanja, osobito tekstom koji im je, kažu, puno draži, simpatičniji i topliji od onoga u njihovoj domovini.
Ovaj razgovor vodimo u petak 13. srpnja. No i taj dan bilo je vjenčanja!
- Ma, mladi vam ne gledaju na to, no, vidite, naši i dalje zaobilaze svibanj!
U ovom razgovoru nezaobilazno se spominjemo i donedavnog, dugovječnog šibenskog matičara Slavka Lemca, pa Marka Bilića, pa Branka Petkovića, koji je i učio raditi Lemca. Oni su u svoje vrijeme zaista godišnji mogli koristiti jedino u svibnju, jer ako stranci ne mare za to, e Šibenčani, osobito starijih generacija, marili su itekako!
DRNIŠ
Matičarka Radojka Vukašin: Posebne želje čak i nemaju stranci nego naši!
- Imali smo vjenčanje na drniškoj Gradini, i - naravno - na Roškom slapu, na gospodarstvu Skelin u Drinovcima, ali... to redom nisu bili stranci nego naši ljudi koji se nisu htjeli vjenčati u uredu. Nema toga puno ali - ima!
TISNO
Matičarka Jagoda Vlašić: Najviše je Slovenaca
- Kod nas se najviše ide na vjenčanja na Kornate, imali smo vjenčanje u Vruljama, pa na Gospi od Tarca, ili u nekim drugim uvalama. Da, odlaze se na Kornate vjenčati i naši otočani, no to su redovito vjerski obredi u Gospi od Tarca.
A od stranaca najviše je Slovenaca koji se žene na Kornatima. Čak je i prvo vjenčanje, kad smo uopće otvorili mogućnost odlaska na teren, bio brak Slovenaca sklopljen na Kornatima. Evo sad također imamo strance, no oni će se vjenčati u uredu, a večera je na Kornatima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....