Nekada je bila i hrana i lijek, a danas je gotovo zaboravljena. Toliko da namjernici koji na šibenskom pazaru ovih jesenskih dana naleta na nju, na banku Zdenke Sučić, pitaju – a što je to? Izgledaju ko male, sitne jabučice, ali nisu, nego su oskoruše, latinskim imenom Sorbus Domestica, koje se kod nje mogu nabaviti po cijeni od četiri eura za kilogram. Riječ je o pravom biljnom i ekološkom dragulju, voću koje je samoniklo, čije su sjeme donijele ptice, pa je ono nakon toga u čistom podneblju Mirlović Zagore isklijalo, raslo i na koncu i – rodilo. Zdenka ima svega nekoliko stabala, koje (najviše) rađaju svake druge godine.
Tvrda je i opora, dok ne sazrije
‘Riječ je o voćkici koja je tvrda, oporita, koja šta bi mi rekli ‘kupi usta‘, jer je trpka dok ne sazori, odnosno dok se ne ‘umedi‘. Stari su je ljudi držali u suhom žitu, dok ne sazrije, pa su svaki dan izabirali po koju, koja bi sazorila nakon branja, postala slatka i mekana. U stara bi se vremena sušila i nizala na nizac, pa bi se onda od nje kuhao čaj, koji je služio kao lijek protiv želučanih tegoba i proljeva.‘ - priča nam Zdenka, čije riječi potvrđuje i dostupna literatura. Oskoruša je nekad bila toliko važna i ljekovita da je njezinu sadnju na okućnici propisivala i carica Marija Tereza, kako bi se njezinom pučanstvu našla pri ruci kao prva ‘biljna ljekarna‘, u vrijeme kad je zdravstvena skrb po Austro – Ugarskoj carevini bila tek misaona imenica. Oskoruša brzo raste, nema prirodnih neprijatelja pa ne zahtijeva gotovo nikakvu srb ni tretiranje inskticidima i pesticidima, a ima i vrlo iskoristivo i tvrdo drvo, od kojeg su se izrađivali i mjerni instrumenti, zupčanici za mlinove i preše za grožđe.
Za čaj, ljekovite likere i rakije
Zdenka nam veli da se oskoruša može koristiti i za pripremu ljekovitih likera i rakija, isto kao i drenjina, koje također ima u ponudi ovih jesenskih dana. Već dvadeset i pet godina je na šibenskoj pijaci na kojoj osim voća nudi i ostale proizvode iz svog i vrtla i sa svoje okućnice, poput batata koji se u Mirlović zagori odomaćio, i daje obilate plodove, uz ovčiji gnoj, prekrivanje zemlje crnom folijom i i kap na kap navodnjavanje. - ‘Ove su godine rodile i divlje kruškice, i one se također mogu stavljati u rakiju, i pripravljati likeri. Neki ih čak i zamijene za oskorušu, jer slično izgledaju. I one su dobre za želučane tegeobe, jako ljekovite i zdrave, nisu ničim tretirane. Ljudi su nekad, dok su se hranili zdravo i iz prirode, bili puno zdraviji i vitalniji nego danas, nisu znali ni za rakove ni druge moderne boljetice‘ – mišljenja je naša sugovornica.