Šibenski kraj krije podvodna blaga koja su otkrivena u istraživanjima u prošlom stoljeću, ali i ranije. Posebno u Kornatima (antičke lađe) i u Prukljanu (rimska villa rustica, poznata i kao Gavanovi dvori) i na drugim lokalitetima.
Ništa manje nisu zanimljiva ni istraživanja podzemlja, kraških jama i pećina, kojih je na brdovitim prostorima šibenskog zaleđa znatan broj.
U svoje vrijeme, pored podzemnih arheologa, tim su se aktivnostima bavila i planinarska društva. Posebice PK "Kamenar" i PK "Sv. Mihovil" u kojima su za tu svrhu od kraja devedesetih postojale speleološke sekcije s velikim brojem obučenih članova, posebice mladih.
Oni su otkrili niz i do danas nezaboravljenih znamenitosti i artefakata podzemlja, ali bilo je i onoga što je ukazivalo na krvave "epizode" iz razdoblja neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.
Pred kraj devedesetih godina, surađivali smo sa špiljarima iz Planinarskog kluba "Kamenar", gdje je speleologe s većim brojem mladih vodila nenadmašna entuzijastkinja Marija Antolos.
U te akcije predano se uključivao i planinarski entuzijast, predsjednik kluba prof. Ante Juras, koji nas je jednom pozvao da se pridržimo Marijinoj ekipi.
Pošli smo tako, bilo nas je petero, prikladno opremljeni do Bićina nad Skradinom, te zašli u krš i raslinje tražeći špilju. Uzak otvor bio je radi sigurnosti pokriven pločama i kamenjem, a Marija ga je odmah prepoznala.
Jezivi prizori
Pripreme su malo potrajale, cure su nam navukle odjeću i opremu sa svjetiljkom na kacigi.
Jama ima točno 20 metara vertikale za spust pomoću vitla. Kad smo se trojica spustili, gore visoko nad nama vidio se samo manji svijetli otvor. A dolje tama osvijetljena s naših kaciga.
Oko nas zadivljujući oblici sedrenih stupova stalaktita i stalagmita s kojih su se cijedile kapi vode. Oko glava nam je obletjelo nekoliko šišmiša. Na jednoj ploči smo urezali svoja imena i polako se podigli i izvukli u stvarni svijet. Rečeno je kako će se jama prilagoditi i za posjete turista, ali o tome poslije više nije bilo riječi. Martin jama i danas čuva svoje tajne.
Ostao nam je u sjećanju i jedan drugi slučaj što smo ga zabilježili nekoliko mjeseci kasnije. Slučaj koji, kad ga se prisjetimo, izaziva mučninu.
Naime, u šibenskome Donjem Polju kraj ostataka stare crkve postoji špilja u kojoj nije pronađeno ništa vedro i radosno, već osjećaj boli i zgroženosti.
Naime, u tu jamu, ne osobito prostranu, nakon što je završio Drugi svjetski rat, pobjednici i osloboditelji, neke njihove skupine iz partizanskih postrojbi, kraj jame su iz blizine, hicima u glavu, ubili više njemačkih zarobljenika i pobacali ih u nju.
Prizori njihovih ostataka izazivaju jezu.
Kasnije, nakon više godina, njihovi su ostaci preneseni u njihovu zemlju i ondje sahranjeni u zajedničkoj grobnici.
"Zemlja čuva svoje blago", poznata je rečenica, ali neka nas sačuva od takvih strahota, koje se i danas ponavljaju u nekim dijelovima svijeta.