Očekivano, prve kave u netom otvorenim kafićima diljem zemlje postaju vijesti dana nakon dva mjeseca konzumacije "coffee to go" po bezobrazno visokim cijenama na benzinskim crpkama i novinskim kioscima. To još nije bilo dosta, nego ju je čeljade moglo popiti jedino negdje na zidiću kao prebiti pas, u društvu uličnih mačaka.
Postajemo "normalni" ili barem "normalniji" u izvanrednoj situaciji za koju još nitko ne zna koliko bi mogla potrajati, te se i u Šibeniku, dojam je, danas više meračilo u ljudikanju s primjerene udaljenosti od metra i po nego u kavama koje poslužuju konobari s maskama, a nakon gostiju dezinficiraju stolove. Živnule su Zagrebačka ulica, naročito njezin "trg četiri kafića" i obala. Malo koji lokal nije otvorio, trljajući oči kao medo nakon zimskog sna, a da nije bilo južine, oblaka i povremene sitne kiše, bio bi to sigurno pravi festival jutarnjeg izlaska u odnosu na nespokojni prizor do jučer opustjelih ulica.
Kava je kao grom
Sada je jasno zašto su epidemiolozi prvo otvorili frizeraje, samo nisu ni dame baš veslo sisale da uređene frizure tek tako izlože jugu i kiši, pa makar to bila i prva kava. Doduše, ove mjere jesu popuštanje, ali se u sportski rječnik novog (su)životnog boja s koronom stalno upliće sigurnosna ručna kočnica. Može, ali ništa previše, poručuje dr. Alemka Markotić. Koji ćemo samo fin i odmjeren svijet postati nakon svih etapa!
- Je l' aparat ugrijan! - pita Siniša Martinović, kolega snimatelj s HTV-a Damira Žaju, vlasnika caffea "Bono", ujedno i samoproglašene republike u izvrsnim odnosima s Hrvatskom, a većina stalne ekipe su ministri.
- Ma da, nije imao kad se grijati, nego zadnja dva miseca! Zato je kava grom! - uzvraća Damir, inače visoko pozicionirani dužnosnik vlastite državice, vjerojatno jedini pripadnik državne elite na svijetu koji poslužuje goste.
- Aj, dobro, smijemo se, nismo baš totalno proživikali -konstatiramo uglas, sa zaključkom da se ranjeni i mrtvi, nedaj Bože, ionako broje na kraju, a danas je dobro i svakako bolje nego jučer. Mnogi će zeko nažalost, tražiti majčicu kada se na pragu zime budu svodili računi, no, plakat ćemo sutra, jučer je ipak bio dan za prvu kavu i ništa ga nije smjelo zaškuriti.
Pamti Siniša svoju zadnju normalnu kavu, kao što će zapamtiti prvu nakon "duge i teške" apstinencijske krize od svakodnevnih navada: bilo je to 16. ožujka u "Europe", a nakon niza "to go" kava, jedva je na štekat "Bonu" susjednoga "Gira" dočekao sjesti Ive Goreta.
- Svaka je bolja nakon onih! - dao je zajebantski kompliment vlasniku Zlatku Vukičeviću, koji je prije nekoliko godina svojim "znanstvenim" pristupom kavi podigao ljestvicu pripremanja omiljenog napitka u Šibeniku. Vukičević je ozbiljan, poslužuje s vizirom preko lica i, kako se vidi, izgleda da vlasnici kafića u kojima smo se obreli nisu žrtvovali previše prostora da bi zadovoljili kriterije. Damir Žaja izbacio je sa štekata samo jedan stol, a unutra je zadržao dva koja je imao i prije, jedino što se klijentela više neće moći onako ugodno gužvati, kao u danima zasad pospremljenim u prošlost.
- E, više mi nećeš pljucati u kavu kao dosad, više je vrime! - čujem preko ramena dvojicu koji su se također jedva dočekali sastati za stolom kao ljudi, za ne reć' Šveđani, na metar i po udaljenosti.
Na "trgu četiri kafića" otvorio je i "Hendrix", a da je prošlo izvjesno vrijeme vidi se po bradi i novom imidžu konobara Damira Bukića. Radi i slastičarnica-kafić "Yum", a niže, kod kazališta, kafić "Harmonija" vlasnice Anke Roško ugostio je prve goste u atmosferi ugodnog iščekivanja idućih dana i čudnovatog ljeta pred nama u kojem ćemo, izgleda, biti turisti najviše sebi samima. "Harmonija" raspolaže s dosta vanjskog i unutarnjeg prostora, a nakon razmještaja prema epidemiološkim zahtjevima ostali su s nekoliko sjedalica manje, no dat će se živjeti, kaže Anka. I dodaje: "Bude li gostiju, naravno!"
Zamirisat će i kužina
Ta dvojba ostala je kao slutnja izgovorena ipak u dobrom raspoloženju: ništa neka ne pokvari prvi dan izlaska na kavu i još važnije od toga, ćakulu s dragim ljudima na jednako takvim mjestima. Za razliku od one br. 1, otvorila je "Marenda 2", oživljujući zaspalu mrežu živopisnog ugostiteljstva Starog grada. Jutro je prošlo jedino s pićima kojima se počastila ekipa zadovoljna što su opet zajedno, u razgovorima naprasno prekinutima prije dva mjeseca.
- Polako, zamirisat će i kužina - optimistična je Ankica Milković, vlasnica i glavna kuharica.
- Neka narod potroši one zalihe, pa će i marende! - dodao je nasmijano suprug Jure, glavni ekonom obiteljske betule. Sasvim dovoljno da sve bude naizgled kao nekad...