Ne želim vjerovati. Želim znati.
Carl Sagan
Kalifornija gori; uz toplinske valove s temperaturama koje su zamalo dostigle 50 stupnjeva nije je teško potpaliti.
Svijetom se "šeraju" fotografije apokaliptičnih prizora "narančaste" Kalifornije prekrivene pepelom.
U Rusiji se u lipnju iz spremnika za gorivo u elektrani unutar Arktičkog kruga izlilo 20.000 litara nafte, uzrokujući golemu ekološku katastrofu; potpornji spremnika popustili su jer se permafrost, "vječno" zaleđeno tlo u koje su potpornji desetljećima bili čvrsto uglavljeni, počeo otapati pod djelovanjem dugog snažnog toplinskog vala koji je tijekom prve polovice ove godine zahvatio velike dijelove Sibira. Svakako, usporedba "hladno kao u Sibiru" mogla bi u budućnosti izgubiti smisao.
Upravo objavljeni "Ekološki registar prijetnji 2020" koji je sačinio globalni istraživački Institut za ekonomiju i mir sa sjedištem u Sydneyu procjenjuje da bi glad, nestašica vode, rast stanovništva, prirodne katastrofe... i sukobi izazvani svim tim, do 2050. godine, uz ogromne socijalne i političke posljedice, iz podsaharske Afrike, Srednje Azije i Bliskog istoka u pravcu najrazvijenijh zemalja mogli raseliti čak 1,2 milijarde ljudi. To je, slikovitosti radi, kao da se rasele više od dvije Europe ili skoro četiri SAD-a. Za usporedbu, ekološki čimbenici i sukobi doveli su do raseljavanja oko 30 milijuna ljudi 2019. godine.
Kriza je sve jača
Već i ovih nekoliko natuknica o aktualnom stanju na planetu pokazuje da stvari u klimatskom smislu debelo ne štimaju. Širu sliku, onaj dio ledenog brijega koji se ne vidi pod vodom, otkriva skup najnovijih klimatskih znanstvenih informacija upravo objavljenih u izvještaju nazvanom "Ujedinjeni u znanosti 2020" koji je Svjetska meteorološka organizacija (WMO) načinila objedinivši najnovije, ažurirane klimatske podatke do kojih su došle ključne globalne partnerske organizacije - uz sam WMO, još i Global Carbon Project (GCP), UNESCO-ova međuvladina oceanografska komisija (UNESCO-IOC), Međuvladina komisija za klimatske promjene (IPCC), UN-ov program za okoliš (UNEP) i Met Office.
Osnovna popruka izvještaja mogla bi se sažeti u rečenicu: klimatska kriza uzrokovana ljudskim djelovanjem jača, a ljudi ne rade dovoljno da je spriječe.
Prema ključnim točkama i porukama ovoga multiorganizacijskog izvještaja, koncentracije glavnih stakleničkih plinova u atmosferi, ugljikova dioksida, metana i dušikova oksida, na rekordnim su razinama i nastavljaju se povećavati. Ukupne emisije CO2 iz fosilnih izvora dosegle su lani rekordno visoku razinu od 36,7 gigatona, što je 62 posto više nego 1990., u vrijeme kada su započeli međunarodni pregovori o klimi. Ove godine emisije CO2 bilježile su privremeno smanjenje uzrokovano politikom zatvaranja (lockdown) i ekonomskim usporavanjem u mnogim zemljama. Na najnižoj točki, u travnju, dnevne emisije ugljikova dioksida bile su 17 posto manje, približno na razini kao u 2006. godini. Procjenjuje se da će ukupne emisije ove godine pasti za četiri do sedam posto u usporedbi s 2019. godinom, no to neće imati značajan utjecaj na smanjenje koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi. Ukratko - klimatske promjene nisu prestale pojavom pandemije koronavirusa.
Sve to znači da nećemo ispuniti cilj određen Pariškim sporazumom - ograničenje globalnog zatopljenja na 1,5°C ili znatno ispod 2°C u odnosu na predindustrijske razine (1850.–1900.).
Posljednjih pet godina najtoplije je razdoblje otkad postoje mjerenja, s prosječnom globalnom srednjom temperaturom za 1,1 °C većom u odnosu na predindustrijsku eru. Pod tim golemim "toplinskim pritiskom" nastavlja se i trend ubrzanog topljenja arktičkog leda.
I kad se radi o oceanima i kriosferi (dijelovima Zemlje pod stalnim ledom), te o vodi, klimatski trendovi izazvani čovjekovim djelovanjem pokazuju nepovoljno djelovanje na ekosustave i ljudsku sigurnost. Svjetski oceani trajno se zagrijavaju od 1970., a od 1993. stopa zagrijavanja oceana, a time i apsorpcija topline, više se nego udvostručila. Kad je voda u pitanju, predviđa se, među ostalim, povećanje broja smrtnih slučajeva povezanih s lošom kvalitetom vode.
Ni za idućih pet godina nema dobrih vijesti nastavi li se ignoriranje problema. Postoji, naime, kako se navodi u izvještaju, sve veća šansa da srednja godišnja globalna temperatura naraste za više od 1,5°C u odnosu na referentno vrijeme. Čini se beznačajno malo, ali taj "mali" porast zapravo bi mogao izazivati brojnije i snažnije prirodne katastrofe. Za Arktik se predviđa da će se u narednih pet godina nastaviti ubrzano zagrijavati.
Hitno djelovanje
I dalje je, navodi se, moguće premostiti emisijski jaz (razliku između onoga što bismo trebali učiniti i onoga što činimo za smanjenje štetnih emisija), koji je veći nego ikad, ali to traži hitno i usklađeno djelovanje svih zemalja.
"Rješenje za usporavanje brzine porasta globalne temperature i zadržavanje ispod 1,5 °C jest da države dramatično smanje emisije radi postizanja ugljične neutralnosti do 2050.," navodi u uvodu izvještaja António Guterres, glavni tajnik UN-a.
Referirajući se na utjecaj pandemije koronavirusa, Guterres navodi i da "kratkoročne blokade nisu zamjena za održivu klimatsku akciju potrebnu da bismo mogli ispuniti ciljeve Pariškog sporazuma".
Njegove su riječi kako "oporavak od pandemije moramo pretvoriti u priliku za izgradnju bolje budućnosti", a "kako bi to učinile, vladama je potrebna dosljedna i čvrsta znanost, potpomognuta snažnom suradnjom znanstvenih institucija i akademske zajednice".