StoryEditorOCM
ZanimljivostiŠibenska grandeca

Katarina Gregov, direktorica TZ-a Zlarin i aktivistica: ‘Stvaramo uvjete za kvalitetniji život na otoku‘

Piše Katarina Rudan
3. veljače 2022. - 11:46

- Živjeti na otoku, bilo ljeto, zima, proljeće ili jesen, nama koji smo se na njemu stalno nastanili je normalno. Ima dana kad nam je otužno i tmurno, a ima dana kad nam je predivno. Stopiš se s otokom i osjećaš taj miris slobode i spokoja, kao da je cijeli otok samo tvoj. A kada počne sezona i na otok stiže veliki broj ljudi, nas „domicilne“ zna dodatno opteretiti, pa jedva čekamo deseti mjesec kad će svi otići, a otok ostati ponovo samo naš – riječi su kojima je ukratko život na Zlarinu opisala Katarina Gregov, jedna od sedam kandidatkinja za titulu Šibenske grandece 2022. godine.

Direktorica Turističke zajednice na Zlarinu, majka dvoje djece, Vilima (9) i Matije (5) našla se među kandidatkinjama za Šibensku grandecu ne zbog profesionalnog rada, već zbog svojih aktivnosti, angažiranosti i rada u udrugama na otoku.

Godinama je aktivna u udrugama „Bodulići“ i „Tatavaka“, uvijek na usluzi i drugim udrugama i subjektima koje na otoku djeluju, a sve sa ciljem da svojim doprinosom poboljša kvalitetu života mladih obitelji, kao i starijih na otoku.

- Pretežno radim kroz Udrugu roditelja i djece „Bodulići“, koja je osnovana 2014. godine na inicijativu Mjesnog odbora i roditelja djece vrtićke dobi nakon što je došlo do zatvaranja područne osnovne škole. Cilj nam je bio zadržati mlade obitelji na otoku i zbog toga smo otvorili igraonicu dječjeg vrtića. Naišli smo na razumijevanje i suradnju Grada Šibenika koji je osigurao proračunska sredstva za otvorenje igraonice, te financiranje djelatnika. I od tada imamo igraonicu koju danas pohađa četvero djece. Druže se četiri sata dnevno, imaju razne aktivnosti i kreativne radionice i sretni smo zbog toga – kaže Katarina.

Zlarin bez plastike

Na radost i zadovoljstvo roditelja i djece škola je u rujnu 2016. godine ponovo otvorena i danas ju pohađa osmero učenika.
- Kroz udrugu „Bodulići“ bavimo se raznim aktivnostima i projektima kako bismo djeci omogućili predškolski odgoj i sačuvali naš kulturni identitet. Na primjer, šivali smo narodne nošnje, obnovili fasadu zgrade škole kroz projekt „Zlarinski mali vrtlari“. Zadnje dvije, tri godine radimo na tomu da djeci omogućim izvannastavne aktivnosti. Prošli smo na jednom natječaju Ministarstva regionalnog razvoja i EU projekata i dobili sredstva za projekt izvannastavnih aktivnosti. Tim sredstvima plaćamo privatnog brodara s otoka koji dva puta tjedno našu djecu vozi na treninge u Šibenik, plaćamo instruktore i učitelje koji dolaze na otok. Evo, sada imamo učiteljicu plesa i likovnih radionica – priča Katarina.

image
Niksa Stipanicev/Cropix

Bez sumnje, sve je to pomoglo da mlade obitelji ostanu na otoku, a Katarina kaže da su se u međuvremenu i pojačali jer su na otok došle živjeti tri mlade obitelji. Još je jedna lijepa priča u kojoj Katarina, kao aktivistica i direktorica TZ-a, ima značajnu ulogu. Naime, od 2018. godine na Zlarinu je kroz inicijativu „Za Zlarin bez plastike“ volonterskim snagama učinjen značajan pomak u smanjenju onečišćenja jednokratnom plastikom s ciljem zaštite okoliša i razvijanja svijesti kod domaćeg i stranog svijeta da prirodu moramo čuvati i očuvati za generacije koje dolaze.

- „Za Zlarin bez plastike“ vodi Udruga „Tatavaka“ koja postoji od ranije i bavila se organiziranjem srdelade. Inicijativa za taj projekt zapravo je krenula od nas nekolicine građana, uz podršku Turističke zajednice i Mjesnog odbora i zaživjela. Kakvi su rezultati? Analiza koju smo napravili pokazuje da se prije našeg projekta „Za Zlarin bez plastike“ tijekom sezone trošilo oko 162.000 predmeta od jednokratne plastike. Već iduću sezonu nije se koristio niti jedan takav predmet, a sad nam dolazi četvrta sezona bez plastike. Projekt raste i širi se na nove poduzetnike, restorane i kafiće, a prošlo ljeto smo u projekt uključili i „Krapanj bez plastike“. Imamo najave da se u projekt ove sezone želi uključiti i otok Prvić, što nam je jako drago – reče Katarina.

Kroz Udrugu „Tatavaka“ provode i druge projekte. Tako su obnovili stari izvor vode Lokvicu, sad im je na natječaju prošao i projekt uređenja sportskog penjališta na otoku, a prisutni su i u Zagrebu kroz projekt „Klimatski kolaž“. Na neki način su se podijelili, pa Zlarinke koje žive u Zagrebu rade na tom projektu, a ostale na lokalnoj razini pokušavaju svojim radom pridonijeti održivom razvoju Zlarina. I kad se Zlarinjani iz Zagreba i drugih mjesta u kojima prebivaju, ljeti „spuste“ na rodni otok, sve oživi. Dječje graje je više i za njih onda pripremaju i organiziraju različite aktivnosti i kreativne radionice. U fokusu je štetnost plastike, jer žele djecu od malih nogu educirati o tom velikom problemu, opasnostima i posljedicama koje ostavlja na otoku, u moru i, u konačnici, na cijelom svijetu.

Stručnjakinja za pisanje projekata

Katarina je prvostupnik ekonomije, a s obzirom na to da je pohađala tečaj pisanja projekata koji se financiraju iz europskih i nacionalnih fondova, osim što ih piše za udruge, pomaže u pisanju i drugima. Jedan od njih je i projekt obnove crkvice sv. Šime, kojeg je radila u suradnji sa župnim uredom.

- U crkvici se nalazu numizmatička zbirka i razni predmeti obitelji u čijem je vlasništvu crkvica bila. Napravili smo projekt u vrijednosti od 385.000 kuna. Od Ministarstva kulture dobili smo 300.000, a projekt s 85.000 kuna sufinancira župa. Prva faza projekta je završena, krovište i unutarnje uređenje. Trenutno je prijavljen za drugu fazu koja obuhvaća restauraciju oltara i drugih unutrašnjih sadržaja, a potom ćemo krenuti u opremanje crkvice numizmatičkom zbirkom i drugim predmetima kako bi ona postala svojevrsni muzej i još jedan dodatak turističkoj ponudi te spomenik baštini – reče Katarina.

image
Niksa Stipanicev/Cropix

Ne želi da bilo tko pomisli kako je ona zaslužna ili najzaslužnija za sve pozitivno što se na otoku zbiva, već naglašava da se radi o zajedništvu.

- Eto, znam pisati projekte, ali svi smo mi jedno u smislu ostvarivanja naših želja i ciljeva kako bismo život na otoku učinili što ljepšim i ugodnijim. Uvijek imamo neke aktivnosti, pa i zimi. Nije nam dosadno. To su, na primjer, treninzi za žene, radionice za djecu, manifestacije i događanja poput „Večeri bakalara“, maškare i slično. Imamo dosta toga i ma koliko se činilo sitnim, to puno znači svima koji na Zlarinu žive. Prema zadnjem popisu stanovništva na našem otoku živi 284 osoba, a zapravo nas je puno manje. Osobno, kao i svi drugi, priželjkujemo da nas u budućnosti na otoku kojeg izuzetno volim i ne namjeravam napustiti, bude što više – zaključila je ova mlada, skromna, vrijedna i simpatična kandidatkinja za šestu „Šibensku grandecu“.

Na prvu, nisam bila oduševljena

Na pitanje kako je reagirala na vijest da je kandidirana za „Šibensku grandecu“, Katarina je odgovorila:

- Iskreno, ne mogu reći da sam na prvu bila preoduševljena. Skromna kakva jesam, ne volim baš neka javna istupanja. Kao direktorica Turističke zajednice to moram i na to sam se već navikla, a ovo je nešto sasvim drukčije. S druge strane, drago mi je da je netko prepoznao naš rad na otoku, a ja sam samo dio te priče. Počašćena jesam, drago mi je i hvala onome ili onima koji su me nominirali – iskreno je odgovorila Katarina.

25. studeni 2024 12:26