Kinezi ga smatraju lažovom, a mi još uvijek ne znamo je li Marko Polo rođen u dolačkoj Buti, na Korčuli ili negdje u Italiji?

Kad je Kristofor Kolumbo 1492. krenuo na put tragajući za novim putevima prema Indiji, ponio je sa sobom knjigu napisanu preko dvije stotine godina ranije. Bila je to knjiga ‘Milion‘ koju je, uz pomoć ‘skrivenog autora‘ iza zatvorskih rešetaka napisao Marko Polo. Marko Polo je, naime, na svoje putovanje prema Kini krenuo iz Venecije 221 godinu prije negoli je Kolumbo put Amerike isplovio iz luke Palos de la Frontera u Andaluziji no, za razliku od Kolumba koji je vjerovao kako je zemlja okrugla i kako može, putujući na zapad doći na istok, Marko Polo je živio u tipičnom ‘ravnozemljaškom‘ ozračju 13. stoljeća.

Premda je slavnu knjigu napisao kao odrastao muškarac, njegova sjećanja koja je pripovijedao Rustichellu iz Pise, s kojim će tamnovati u đenoveškom zatvoru 1298., napisana su prema bilješkama s putovanja na koje je krenuo kao dječak. Marko Polo je krenuo na put 1271. sa svega 17 godina i premda nije ni prvi ni jedini Europljanin koji je boravio u Kini i Mongoliji, ipak je, zahvaljujući upravo knjizi koju danas znademo kao ‘Putovanja Marka Pola‘, ušao u povijest kao ‘prvi turist‘. Turist, međutim nije bio. Bio je autor apsolutnog bestselera svoga doba i to 150 godina prije negoli je Gutenberg izumio tiskarski stroj.

Knjiga Marka Pola, originalno napisana na otmjenom francuskom jeziku kojim su pisala gospoda s kraja 13. stoljeća – a i Polo i njegov ‘ghost writer‘ Rustichello bili su gospoda – umnažala se ručno. Original su vrijedni službenici brojnih velikaša i dvorova prepisivali, ilustrirali i prevodili na razne jezike, na sjeverni dijalekt iz regije između Emilije Romagne i Veneta, pa na toskanski te potom na latinski. Koliko se toga ‘izgubilo u prijevodu‘, ne zna se jer danas ne postoji nijedan sačuvani primjerak ‘prvog izdanja‘.

Put svile Marka Pola/PROFIMEDIA

Marco Polo je u zatvor dospio nakon što je zarobljen u pomorskoj bitki kod Korčule 8. rujna 1298., koja se odvijala između flota Mletačke Republike i Genove i u kojoj je Genova odnijela pobjedu i zarobila preživjele te je tako i Marko Polo nekoliko mjeseci proveo u tamnici. Rustichello pak je bio zarobljen u bitki kod Melorie 1284. između Đenove i Pise, a prethodno je već napisao prvi talijanski originalni roman o kralju Arthuru te ga se smatralo vrsnim piscem. Da nije bilo knjige, teško da bi danas itko znao za Marka Pola, a pogotovo bi ikome palo na pamet obilježavati 700 godina od njegove smrti i 770 godina od njegovog rođenja. Istina je da je Polo u Europu donio brojne novotarije s istoka – papirnati novac, barut, kompas, porculan – ali i drugi su trgovci i putnici toga doba radili isto. To su, uostalom, radili i njegov otac i stric, Nikola i Mateo, još i prije Marka pa je knjiga ono što je Marka Pola izdvojilo iz mase tadašnjih putnika i učinio ga slavnim. Dapače, učinilo ga je brendom koji traje.

No traju i prijepori – čiji je Marko Polo? Talijanski ili naš? Je li rođen u Veneciji ili u Korčuli? U Šibeniku ili u Carigradu? Je li Polo Hrvat ili Talijan? Budući da govorimo o razdoblju daleko prije stvaranja modernih država, prijepori se mogu učiniti trivijalni, ali ipak traju, uvijek na rubu diplomatskih uboda s jedne ili s druge strane. No budući da se ni povjesničari ne slažu, teško da se mogu složiti i države.

- Zna se da je Marko Polo odrastao u Veneciji, no nema dokaza da se ondje i rodio, potvrđuje povjesničarka prof. dr. sc. Zdenka Janeković Römer, znanstvena savjetnica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku - Također, ne postoje nikakvi podaci o rođenju njegovog oca i stričeva, a o majci mu se ne zna ništa.

To je već samo po sebi neobično za tadašnje mletačke prilike. U oporuci njegova strica iz 1280. stoji da je habitator, dakle stanovnik, a ne građanin Venecije, te da je onamo stigao iz Konstantinopola. Inače, zna se da su Markov stric i otac trgovali u Konstantinopolu. Jednako kao što nema dokaza da je Polo rođen u Veneciji nema niti dokaza da se rodio na Korčuli, u gradu Korčuli ili, po nekim pretpostavkama, u Blatu, no, te su dvije administracije u to vrijeme neusporedive.

Treba imati na umu da se radi o 13. stoljeću, iz kojeg imamo vrlo malo arhivskih podataka, može se reći samo sporadično. Prve knjige dubrovačkog arhiva počinju se voditi od 1278. godine, a svi ostali dalmatinski gradovi za time jako zaostaju. Zbog toga o mnogim stvarima u 13. stoljeću možemo samo nagađati, kaže Zdenka Janeković Römer.

Knjiga Marka Pola bila je bestseler svoga doba, a i danas je intrigantno štivo/Andro Tasovac/CENTAR MARKO POLO

Premda je zarobljen kod Korčule, čini se da je korčulansko porijeklo Marka Pola poprilično ‘nategnuto‘ i da spada u red legendi, kao, uostalom i legenda o kralju Arthuru i vitezovima okruglog stola. Ali legende, pogotovo kad u sebi imaju ponešto istine kao što je istina da se obitelj Depolo, koju neki smatraju precima Marka Pola, zbilja na Korčuli spominje, doduše iza vremena slavnog putnika, kao što se ista loza spominje i u Šibeniku, legende su legitiman društveni fenomen.

- Legende mogu i ne moraju imati puno uporište u stvarnosti, no i one su dio baštine i obogaćuju naš život, kaže prof. dr. Janeković Römer - Ova legenda nije stvar neke recentne manipulacije poviješću, kako se ponekad zna nedobrohotno prikazivati, nego je već stoljećima ugrađena u korčulanski, a slijedom povijesti i u hrvatski povijesni identitet, pa ne vidim nekog velikog grijeha da i turizam ima od toga neke koristi. Meni osobno nisu po ukusu takva turistička navlačenja povijesti, najviše zbog toga što ona ponajčešće ostaju na površini i onemogućuju duboko razumijevanje prošlosti i baštine, ali se očito u svakodnevnom životu ne može izbjeći određena količina karikiranja povijesti. To se svuda događa, mnoga povijesna i turistička mjesta po svijetu žive od svojih legendi, konačno, to i nije izum našega vremena, dodaje Zdenka Janeković Römer.

S druge strane, Kočulani Marka Pola smatraju svojim, kao što ga smatraju i u Veneciji. Ni u jednom ni u drugom gradu ne postoji kuća koja bi bila nedvojbeno rodna kuća Marca Pola. Ona u Veneciji u kojoj je živio izgorjela je u požaru još u 16. stoljeću, a ona u Korčuli nedvojbeno je sagrađena barem dvjesto godina nakon njegovog rođenja. No u Korčuli je lani otvoren Centar Marko Polo pri Muzeju grada Korčule u koji je uloženo, do u decimalu, 769.947,08 eura, od čega su 499.936,34 eura bespovratna sredstva iz EU fondova.

Vicko Marelić, ravnatelj Centra Marko Polo/PRIVATNI ARHIV

- Marko Polo je za Korčulu ono što je Dante za Firencu, Robin Hood za Nottingham i Mozart za Salzburg, kazao nam je Vicko Marelić, povjesničar i voditelj Marko Polo Centra - Brand Marko Polo se višegeneracijski nadograđivao u znanstvene, turističke i druge svrhe. Do sada, ponuda na kulturno-povijesnom nivou nije bila dostojna najvećem svjetskom putniku. Stalna postava atraktivno objašnjava fenomen Marka Pola i povezanost s Korčulom te sada možemo uspješno ispričati priču koja se prostire na više kontinenata kroz više stoljeća. Ta globalna priča o Marku Polu uključuje više država, od Dalekog Istoka kao što su Kina, Mongolia i druge zemlje na Putu svile pa sve do Italije i Francuske. Uz realizaciju postava interpretacijskog centra Marko Polo u Korčuli, sada se i Hrvatska preko Korčule može uklopiti u tu važnu priču koja će pomoći plasirati Hrvatsku na svjetskom nivou kroz prvog globalnog građanina koji je u Korčuli dobio najveći spomenik, kaže Marelić.

- Polo je osoba koja je sinonim za putovanje i jedan od rijetkih ljudi iz srednjeg vijeka za koga su skoro svi na svijetu čuli, nastavlja Vicko Marelić - Njegova knjiga je za putopisace i novinare ono što je Herodotova ‘Historia‘ za povijest i Machiavelijeva ‘Il Principe‘ za političke znanosti. Njegova knjiga sastoji se od opservacija jedanog mladog Europljanina koji daje komentare bez predrasuda i s velikim interesom za stranu kulturu.

U vremenu kada većina ljudi ne putuje izvan svojih mjesta prebivališta, Marko Polo putuje Putem svile širom Azije te bilježi i stvara zanimljivu priču kojom dan danas educira, inspirira i intrigira širu zajednicu. U današnjem globalnom svijetu, 700. godina nakon njegove smrti, Marko Polo je još uvijek uzor od Jadranskog do Japanskog mora kao netko tko gradi mostove između ljudi kroz ono najvažnije za civilizaciju, knjigu, kroz medij kojeg svi volimo, a to je priča. Marko Polo je prikladan simbol i model za današnje mlade Europljane jer on predstavlja hrabrost, poduzetnost, stvaralačku maštu, intelektualnu radoznalost, a i sposobnost divljenja, kaže Marelić.

Istina, mnogi autori su još u srednjem vijeku bili uvjereni da Marko Polo Kinu nije ni vidio, a u samoj Kini i danas ga mnogi smatraju najvećim lažljivcem svoga doba. Kako objasniti to da u Kini nije primijetio Kineski zid? Nije uočio kineski ceremonijal čaja, ali je na Sumatri vidio – jednoroge? Eugenio Burgio, koji je proučavao opus Marca Pola na venecijanskom sveučilištu Ca‘ Foscari i koji će ove godine izdati knjigu o Polovoj knjizi, ima objašnjenje – Kineski zid u vrijeme Marka Pola još nije ni bio završen, a jednorog... Bješe to neobična životinja kojoj je ‘rog debeo i crn, glava mu je poput divlje svinje, uvijek okrenuta prema dolje i voli blato. Zapravo, Polo je vidio ovu životinju - bilo je to ono što danas nazivamo nosorogom. A čaj? "Ispijanje čaja nešto je čime su anglosaksonski povjesničari fiksirani", rekao je Burgio. "Zašto bi Marko mario za čaj? Da je to vino ili kava, razumio bih, ali čaj?!"

U Centar Marka Pola uloženo je 769.947,08 eura/Andro Tasovac/CENTAR MARKO POLO

Dokazi o Polovom stvarnom boravku u Kini i Mongoliji nisu povijesno upitni. Primjerice, Polova kći, Fantina, je nakon smrti svog muža sudski zatražila povrat svoga miraza navodeći među svojom imovinom i zlatnu putovnicu koju je Kublaj-kan dao njezinom ocu, dokaz je da je Polo zbilja putovao s Khanovim blagoslovom, a također, teško da bi Marko Polo mogao do u detalje opisati za Europu posve nepoznati kineski monetarni sustav. Premda brojni stručnjaci smatraju da je možda preuveličao svoju veleposlaničku ulogu, prikazavši se važnijim nego što je bio, čini se da je više nego vjerojatno da je Marko Polo ipak bio u Kini, da je u Aziji proveo više od 20 godina te bio 17 godina namještenik Džinkis Kanovog unuka, Kublaj-kana.

/Shutterstock

Što ga je gonilo na takvu grandioznu avanturu? Najjednostavnije rečeno – obiteljska tradicija. Premda svoju majku praktički nije ni upoznao jer je umrla nedugo nakon njegovog rođenja, a oca je prvi put vidio napunivši 15 godina, kad su se otac i stric vratili s Istoka odakle su u Europu slali začine, mošus, drago kamenje, svilu i sličnu dragocjenu robu, te premda ga je zapravo odgojila strina, od njega se očekivalo da nastavi biznis. I putovanje.

On je tome, kao što znamo, prionuo iz svega srca, dokazavši se kao uzoran sin koji je, kad je zatrebalo, baš kao svaki uzoran muškarac svog staleža, pristupio mornarici svoje zemlje u ratu protiv Genove te se kod Korčule suočio s neprijateljskim galijama i zarobljeništvom. Ipak, nijedan uzoran Mlečanin iza sebe nije ostavio knjigu kakvu je ostavio Marko Polo. Umro je 8. siječnja 1324., prije ravno 700 godina i od tada intrigira svijet. I Hrvatsku...