Iako je od tada prošlo gotovo četrdeset godina, još je svježe sjećanje na šibensko uvjeravanje članova kolegija nekad popularne "Nedjeljne Dalmacije" da bi valjalo napraviti razgovor s Mišom Kovačom. Bilo je to doba kad je brkatog Šibenčanina zahvatila mala kriza popularnosti. Povod za ćakulu bio je novi nosač zvuka "Dalmacija u mom oku", koji je pjevačku legendu ponovno lansirao na zvjezdane staze zahvaljujući upravo naslovnoj pjesmi.
Najbolja pjesma
Prije sedam godina RTL ju je proglasio "najboljom dalmatinskom pjesmom svih vremena". Sve skladbe na tom albumu potpisao je šibenski dvojac Dušan Šarac (kao skladatelj) i Krste Kike Juras (kao tekstopisac). Autori su pomalo nepravedno ostali u sjeni izvođača. Posebice Juras, za kojega je pokojni kolega Drago Britvić ustvrdio "da je pjesnik izgubljenog zavičaja", a koji je moru ostao vjeran ne samo stihovima, nego i kao doktor brodogradnje uspješnim projektima ratnih i turističkih brodova.
Bio je i iznimno uspješan kvizaš na TV Zagrebu, direktor tvrtke i urednik časopisa, pa nije mogao izbjeći parafraziranje nekad popularne reklame za "Krašev" bombon Kiki, ili njegovi su Šibenčani kazivali: "Bilo kuda Kike svuda."
Razloga je, dakako, za razgovor sa 76-godišnjim zagrebačkim Šibenčaninom puno, a pravi povod je njegova "Zlatna kolekcija", koju je Croatia Records objavio kao izbor 41 najbolju od preko 200 Jurasovih pjesama. Misli našeg sugovornika opet su se vraćale albumu "Dalmacija u mom oku". S tezom, oko koje su suglasna obojica autora, da im je po njihovu guštu puno draža pjesma "Na teraci".
– Pjesma "Na teraci" je autobiografska, budući da se radi o teraci moje kuće u šibenskome Varošu, s koje sam u djetinjstvu i mladosti gledao Kanal sv. Ante i obrise otoka Zlarina. Divio sam se i brodovima, koji su uplovljavali u šibensku luku mameći me svojim sirenskim zovom, što me nešto kasnije gotovo neminovno odvelo na studij brodogradnje – počeo je Juras našu ugodnu šibensku ćakulu.
A Kike je dite šibenskog Varoša. Onog dijela starog Šibenika koji je iznjedrio i Arsena Dedića, Vicu Vukova, Mišu Kovača, Peru Nadovezu, Krasnodara Roru... I ne krije da ga je na pjesničke staze posredno uputio upravo nezaboravni Arsen. Uz pomalo iznenađujuću konstataciju da je Arsen bio jednako nadaren i kao slikar!
– U Varošu, tome mitskom mjestu brojnih talenata, nedaleko od moje kuće nalazio se dom Vice Vukova, a nešto niže i Arsenova kuća. Jedan susjed mi je pri kraju moga gimnazijskog školovanja poklonio Arsenovu singlicu s njegovim prepjevima Gabera i Buscaglionea. Te pjesme, uz Endrigove i Aznavourove, bile su temelj moga repertoara u kultnom zagrebačkom satiričkom kabareu Jazavac kasnih šezdesetih, što je bio i moj estradni početak. Što se pak tiče Arsena kao slikara, sjećam se da me kao talentiranog osmoškolca pokojni prof. Janković odveo do gimnazijalca Arsena Dedića, pokazavši mi što je pravo slikarstvo – sjeća se Juras.
Samo se nasmijao na tvrdnju poznatog diskografa i glazbenika, zagrebačkog Šibenčanina Siniše Škarice, da je Juras, uz Ivicu Krajača, najveći živući hrvatski tekstopisac.
– Kao dobri duh Tvornice glazbe u Dubravi, kako je nazvao svoju knjigu o bogatoj glazbenoj produkciji Jugotona, danas Croatia Recordsa, Siniša Škarica je najbolje upućen u povijest hrvatske, i ne samo hrvatske, glazbe, pa i činjenicu da sam, uz poštovanog starijeg kolegu Ivicu Krajača, posljednji dinosaur među tekstopiscima. Ostali su dinosauri, nažalost, izumrli – (polu)ozbiljno će Kike.
Runjić je najveći
Nije teško zaključiti da "izumrlim dinosaurima", bolje rečeno sjajnim tekstopiscima, naš sugovornik smatra Dalmatince Tomislava Zuppu, Momčila Popadića, Jakšu Fiamenga i svestranog Dragu Britvića. Baš kao što je "debelo" uvjeren da je Zdenko Runjić bio najuspješniji hrvatski skladatelj.
– Sa Zdenkom Runjićem sam, ako izostavim operu "Grgur", surađivao relativno malo, ali rezultati su svima znane skladbe "Ljubav je tvoja kao vino", "Balada o ćaćinom satu", "Dišperadun", "Dva zrna grožđa", "Samo moru virujen"...
Zdenko Runjić je, po mome mišljenju, naš najveći skladatelj zabavne glazbe i zbog toga jer je, osim vlastitih, solidnih tekstova, uglazbljivao "prave" pjesnike, dakle, Zuppu, Britvića, Popadića, Fiamenga te moju malenkost, što je u današnje vrijeme sveopće površnosti, pa i kiča, nezamislivo u našoj zabavnoj glazbi. Nema boljeg argumenta mojoj tvrdnji od činjenice da su Runjićeve skladbe na pjesničke tekstove i danas svima znani evergreeni – ne štedi Kike komplimente na račun pokojnih, dragih i cijenjenih kolega.
Kako zaboraviti dane kad je šibenski pjesnik brodograditelj s neviđenim žarom surađivao s Runjićem oko nikad izvedene opere "Grgur", posvećene ninskom biskupu. Na djelu koje je melodijama i stihovima sugeriralo da će postati "vječno" dalmatinsko blago. Poput Tijardovićevih opereta.
– Ne znam što se događa s "Grgurom", to bi trebalo pitati nositelje Runjićevih autorskih prava. Nažalost, osim Zdenka Runjića, preminuo je i aranžer Remi Kazinoti. Ostao sam, eto, samo ja kao libretist, a već duboko plovim u osamdesetima – reagirao je Juras s primjetnim žalom kad smo spomenuli njegova i Runjićeva "Grgura".
Gradska himna
Već spomenuti Mišo, Oliver Dragojević, Meri Cetinić, Ibrica Jusić... To je samo dio pjevača domaće glazbe koji su snimili Kikine pjesme. On je, međutim, svojim stihovima hranio i klape. Ne samo sjajnom "Šibenskom baladom" u izvedbi legendarne klape "Šibenik". Šibenska se "Bonaca" proslavila njegovim "Ludim morem", za omiške je "Puntare" napisao "Samo moru virujen". U trenutku kad je, razočaran nepovjerenjem svojih Šibenčana, vidno nezadovoljan sjeo na šibensku rivu.
– Pjesmu "Samo moru virujen" stvarno sam napisao kad sam, časno podnijevši ostavku na mjesto direktora šibenskoga Remontnog brodogradilišta, praktički ostao bez posla. A sad je vrijeme da kažem kako mi u "Remontu" nije isplaćena ni posljednja plaća, a kamoli otpremnina od tri plaće, što je pravi sitniš u odnosu na otpremnine (i nekretnine) raznih uhljeba, čemu svakodnevno svjedočimo – požurit će Juras samo na tren iz pjesničkih u gospodarsko-političke vode.
Nije "Remont" jedino razočaranje Krste Juras u rodnom gradu. Nije bio baš najsretniji ni kad je šibenska "Dalmatinska šansona" odbila projekt njegove autorske večeri. Za razliku od Splitskog festivala, koji je tu zamisao objeručke prihvatio.
– O tome sam svojedobno sve rekao, te još jednom ističem da sam zahvalan upravi Splitskog festivala, a osobito direktoru Tomislavu Mrduljašu. Prije nepune tri godine su meni kao autoru, a vjerujem i publici, priredili nezaboravnu večer. A za sva mala i velika šibenska razočaranja, satisfakcija mi je bila Nagrada grada Šibenika i proglašavanje moje i Šarčeve "Šibenske balade" službenom himnom Krešimirova grada – priznaje naš sugovornik.
Raketne topovnjače
Dr. Krste Juras je itekako priznat u svijetu brodogradnje, pa nije baš lako spojiti činjenicu da je netko tko je napisao "Dišperaduna", "Ljubav je tvoja kao vino" i već spomenutu "Dalmaciju u mom oku" usporedo projektirao raketne topovnjače, patrolne brodove, jurišne desantne čamce...
– To ostaje nekakvom enigmom. Jednom me poznata televizijska voditeljica prozvala doktorom Yekillom i mr. Hydeom – nasmijao se Kike.
Suprotno Danijelinu (polu)ozbiljnom etiketiranju, već spomenuti Siniša Škarica krstio je Krstu "junakom u sjeni". Pritom je ciljao da je Kike bio samozatajni odlikaš u šibenskoj gimnaziji, da su njegovi tekstovi ostali u sjeni izvođača poput Olivera i Miše, da se malo pisalo i o Jurasovim brodograditeljskim pothvatima...
– Škarica me očito rendgenski snimio kad je istaknuo da sam vodio život na dva, ponekad i tri paralelna uspješna kolosijeka, ostajući pomalo i svojevoljno junakom u sjeni. Zašto svojevoljno? Čini se da čovjek tako dulje traje. Što se, pak, tiče moje brodograđevne karijere, osim brodskom akustikom, iz kojeg sam područja 1989. godine i doktorirao, središte mog interesa je oduvijek bilo projektiranje brodova posebne namjene. Najprije sam bio suradnik u nekad uglednom Brodarskom institutu, a poslije i samostalni projektant – otkriva Juras dio svoje plovidbe brodograditeljskim vodama.
Nove pjesme
Naš sugovornik je doktorirao na temi "Buka na manjim brodovima". Otud i zadnja, logična tema u "klasičnoj" dalmatinskoj ćakuli, ili pitanje može li bez buke, na suhom, u tišini umirovljeničkih dana, i dalje projektirati brodove te usporedo pisati pjesme!?
– U sredini mojih osamdesetih, uz mojih troje unuka, najveće mi je zadovoljstvo raditi na nekim novim projektima. Pritom ulazim u suvremene tehnologije, prateći i dalje sve što se događa u svijetu gradnje plovila posebne namjene. I dalje pišem pjesme, za koje vjerujem da će se čuti kad raziđe se dim nakon ove, blago rečeno, neugodne pandemije – završio je Krste Juras.
Brodovi za Gaddafija
Krste Juras je početkom ovog tisućljeća postigao značajan međunarodni uspjeh kao samostalni projektant brodova Libijske obalne straže, u doba diktatora Muamara el Gaddafija. Projekt se odlikovao brojnim avangardnim rješenjima, poput niske radarske zamjetljivosti, originalne podvodne forme (ocjena perfect design Bečkog hidrodinamskog bazena), izvrsne pomorstvenosti (seakeeping)... Nešto kasnije projektirao je i putnički trajekt kao idealno plovilo za dalmatinske akvatorije. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ocijenilo je taj projekt vrlo pogodnim za financiranje iz EU fondova.
RTOP "Kralj Dmitar Zvonimir", diverzantska podmornica "Velebit", protuminski brod "Korčula"... To su projekti u kojima je izravno sudjelovao Krste Juras tijekom Domovinskog rata i u godinama poslije njega. Ostao je, međutim, bez pozivnice prigodom primopredaje "Korčule" u brodogradilištu Greben.
Neorganizirani ljevičar
Politike gotovo da nije bilo ni u tragovima u našem razgovoru. Juras je osvjedočeni domoljub, o čemu najbolje govori pjesma "Kad raziđe se dim", nastala u kooperaciji sa susjedima Dedićem i Vukovom poslije famoznog Šibenskog rujanskog rata. Sa stihovima (obećanjem) da će se poslije Mladićevih rušilačkih napada izgraditi još ljepši Šibenik. Za sebe kaže da je "neorganizirani ljevičar", te posebno žali što je iz radijskih programa skinuta pjesma "Dite moje", zbog stihova "drug do druga i crvena zvizda", s kojom je pobijedio na "Omišu".
Ford na kvizu
U kvizu "Zlatni pogodak" TV Zagreb i TV Beograd 1968. osvojio sam automobil Ford Taunus. Tako sam započeo svoju karijeru uspješnog kvizaša, okončavši je na "Milijunašu" prije 16 godina, kad sam, kao nešto kasnije i Mirko Miočić, zglajzao na pitanju za 250.000 kuna.