Popularni joj je naziv "jaje na oko", na što neodoljivo podsjeća, a upravo je toliko i slasna, ali ne ljudima, nego morskim kornjačama i pučinskoj ribi bucnju, zvanoj još i "misec".
Cotylhorzida tuberculata jedna je od najljepših mediteranskih meduza i napunila je bočati Prukljan, naročito zadnjih mjesec dana, javlja nam iz biličkih Vrulja uz poslanu fotografiju "jaja na oko" Gojko Huljev, iskusni šibenski sportski ribolovac i dobar poznavatelj morskog života.
Napunila je Prukljan doslovce, jer je riječ, čini se, o pravoj najezdi Cotylhorzide, razmjerno velike meduze klobuka promjera 30, 40, pa i više od 50 centimetara. Srećom, ne žari – bez ikakvih posljedica može se hvatati rukom – jedino je pričinjala nelagodu kupačima kada bi se našli usred želatinozne mase čak i po 200 meduza nošenih kurentom ili vlastitim pogonom, sličnim kretanju glavonožaca, govori Huljev. Priznaje da ih nikad toliko nije vidio, u Prukljanu dosad najmanje, a izgleda mu da ih kao magnet privlači vrulja slatke vode u samome plićaku uvale gdje mu je kuća u Bilicama. Ovih dana nailazio ih je i izbačene na žalo, kako nestaju na suncu budući da su 95 posto sastavljene od vode.
– "Jaje na oko" viđao sam ponekad u bistrome moru, kod Žirja, ali ovo je stvarno fascinantna pojava, tolika masa meduza još nije viđena – iznenađen je Huljev.
Jednako govori i Ratko Mikulandra, "podvodnjak" i parangalist iz Vruljama bliskih Mikulandrića, također na obali Prukljana. Susretljivo se ponudio da isplovimo stotinjak metara njegovim kaićem, da nam zorno pokaže koliko ih još uvijek ima, međutim kiše u utorak i srijedu kao da su ih dotukle. Osim uginulih, snimljenih u Vruljama, žive nismo našli u stubaljskoj vali. Zadnjih dana su se prorijedile, kaže Ratko, a prije dva-tri tjedna plivale su u velikoj množini – ne pretjeruje – na svakom metru mora! Njegova kći Lucija, studentica kineziologije i ribolovkinja štapom, dopunjuje oca riječima da se još u ponedjeljak od meduza nije dalo loviti s mula.
– Nailazili smo na njih i prije. Pojavile su se prije četiri godine, gdje koja, no nikad u ovolikoj masi. Ko će znati što se to s morem događa? – pita se Mikulandra, ipak zadovoljan što ih na Prukljanu nije zadesila najezda onog opakog rebraša koji zatire riblji fond hraneći se ikrom, a zabilježen je najprije u Istri, zatim ovih dana u Baćinskim jezerima na Neretvi.
– Pojava ove meduze ne treba zabrinjavati – umiruje dr. Olja Viđak iz splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Doduše, znanstvenica specijalistica upravo za ove morske organizme, doimalo se, bila je zatečena informacijom o njihovoj masovnosti u Prukljanu. Najprije je upitala ima li ih 30-40 u plovi, a kada je čula da izvješća s terena ukazuju na pravo more Cotylhorzida, malo je zastala.
– Ne znam kolika je najezda, no, ponavljam, to je očekivana pojava za ovo razdoblje u godini. Viđali smo ih u Kaštelanskom zaljevu po 30-40 primjeraka, no ova godina je prilično rodna meduzama – napominje dr. Viđak.
Izvješća s cijelog Mediterana govore o eksploziji populacija raznih vrsta ovog organizma koji nastaje iz polipa prihvaćenih za dno. Iz njih izlaze kao malene, već formirane meduze i odlaze u vodeni stupac. Tako se populacija rasprostire, da se izbjegnu eventualno lošiji životni uvjeti na dnu. Međutim, ne treba zanemariti utjecaj klimatskih promjena i sve veću temperaturu mora, napominje dr. Viđak. Ne dovodi u vezu bočatost Prukljana s tolikom masovnošću ove meduze, ali ne isključuje ni pojavu spomenutog rebraša, fatalnog za ribu.
Riječju, tolike Cotylhorzide bit će pravi banket od jaja na oko morskim kornjačama, glavatim želvama, kojih je, primjećuje Ratko Mikulandra, u Prukljanu sve više. Ionako ovih dana meduze završavaju svoj kratkotrajni život od svega dva-tri mjeseca masovnim ugibanjem. Odlaze i gase se zajedno s ljetom.