StoryEditorOCM
ZanimljivostiBRAZILSKI PLESNI SUPERTALENT

Diegova potresna priča: 'Kao dijete u Brazilu nisam imao što jesti, a sada u Hrvatskoj ostvarujem svoj san'

13. studenog 2018. - 09:51

Diego Siqueira, 30-godišnji Brazilac koji već osam godina živi u Hrvatskoj, plešući u "Supertalentu" publiku je opčinio više od iluzionista, glazbeno šarmirao snažnije od Ive Augustinović, pjevačice božanstvenog glasa.

Zato su gledatelji najvećim brojem poziva najviše rangirali i poslali direktno u finale "Supertalenta" Siqueiru, očarani njegovom plesnom virtuoznošću i izborom glazbe kroz koju je odao i počast svojoj domovini. U domovini u kojoj mu život nije bio ni najmanje jednostavan ni lagan, o čemu je Diegov prijatelj ponešto izrekao i pred kamerama kroz suze.

Kad smo Diega nazvali dan nakon velikog uspjeha, javio nam se vrlo raspoložen za priču o svom životu i putu koji ga je u konačnici doveo do Hrvatske, premda ona nije ni izbliza "med i mlijeko". Diegov odlazak iz Brazila prije osam godina, naime, bila je borba za preživljavanje, a danas u Hrvatskoj on ipak živi upravo život o kakvom je maštao.

- Nikada nisam bio gladan u Brazilu, ali nismo svaki dan imali kruha, ni druge hrane za jesti. Preživljavali smo s onime što smo imali. U Brazilu vlada potpuno drukčiji sistem nego u Hrvatskoj i općenito Europi. Naša vlada nije spremna pomoći kao što pomaže siromašnima u Hrvatskoj. Kad u Brazilu nemaš novca, potpuno si švorc. Siromašan i prepušten sebi. Brazil je turistička zemlja i zbog toga ima prilično visoke cijene koje domaće stanovništvo teško može pratiti. Brazilci imaju znatno manja primanja, a sve plaćaju skuplje... - priča nam Diego, otkrivajući kako je najteže bilo kad je otac odlučio postati svećenik i zatvorio trgovinu koja ih je prehranjivala.

- Tata je krenuo od samog početka i nekih je mjeseci dobivao samo polovicu ili trećinu plaće od one koja mu je na početku obećana. A kod kuće su ga čekali žena i troje djece koje je trebalo nahraniti. Srećom da nas je naša šira familija pomagala, tete i ujaci su uvijek bili uz nas kad nam je trebalo. Nije bilo lako, ali nikada nismo bili sami - sjeća se Diego, koji nam priča kako je postalo lakše tek kad su brat i on odrasli i mogli početi raditi.
 

U nekom trenutku si se odlučio preseliti u Europu, pretpostavljam u potrazi za boljim životom, ali kako si stigao do Hrvatske?
- Kad sam 2010. godine dobio priliku za posao bio sam lud od sreće! U Hrvatsku sam došao raditi kao volonter i tako je započeo moj život ovdje. Prije toga sam volontirao i u Africi, držao razne radionice, dovodio liječnike iz inozemstva, držao jezične i brojne druge tečajeve.
 

Je li bio težak početak života u Hrvatskoj? Jesi uspio kao doseljenik bez problema dobiti potrebnu dokumentaciju?
- Oduvijek sam se osjećao voljeno ovdje. Sretan sam u Hrvatskoj i koliko god me posao kao plesača i koreografa vodio svugdje, vraćam se u Hrvatsku, Hrvatska je moj dom. Otpočetka sam imao sve potrebne dokumente i bio "čist". Vjernik sam i osoba sa snažnim principima. Ne bih se nikad odlučio za ilegalni boravak. Ne bih se mogao pomiriti s tim.
 

Kakav ti je život u Hrvatskoj? Živiš li samo od plesa ili radiš i druge poslove?
- Moj je život ovdje vrlo dobar i jako sam zahvalan na njemu. I kad postoje svakodnevni problemi lakše se nositi s njima kad si okružen ljudima koji te vole i podržavaju. Danas mogu živjeti samo od plesa. Usput se bavim humanitarnim projektima. Volim pomagati ljudima kad god mogu i to me baš veseli. Sviđa mi način na koji Hrvati žive. Uživaju u danu i životu. Nisu zarobljeni u gramzivom i uskogrudnom društvenom sistemu. Jedino bih im zamjerio da znaju zaboraviti cijeniti ljepotu koja ih okružuje.
 

Kako izgleda tvoj svakodnevni život, držiš satove plesa u Plesnom studiju Fusion ili još negdje?
- Živim u zapadnom dijelu grada, a moj svakidašnji život je prekrasan. Okružen sam ljudima koji mi vjeruju i dovoljno su ludi da naprave sve što zatražim od njih. Da, predajem u Fusionu i Ritam zoni. To su dva sjajna plesna studija, koja baš poštujem, jer se radi za nešto više od samog novca...
 

Koliko se od plesa općenito u Hrvatskoj može živjeti? Je li nužno raditi još nešto za osigurati pristojnu egzistenciju?
- Teško je. Kako se Hrvatska snažno razvija, vjerujem i da plesni svijet mora proći kroz velike promjene. Moj životni moto je: Ako imam san i radim na njemu, sve će se na kraju dobro svršiti! Možda neću imati najnoviji auto, ali imat ću sve što mi je potrebno za život i srce puno ljubavi.
 

Čime se planiraš predstaviti u finalu?
- Bit će dublje i drukčije. Želim da ljudi upoznaju Diega kojeg još nisu vidjeli. Očekujte nešto sasvim novo.
 

Planiraš li dugoročno ostati u Hrvatskoj? Kakvi su planovi i želje za budućnost?
- Da! Ne planiram otići. Nadam se da ću moći puno raditi u hrvatskoj plesnoj industriji te tako ostvariti svoje snove.

25. studeni 2024 12:13