Nina Živković socijalna je radnica, integrativna gestalt terapeutkinja, dugogodišnja volonterka, predsjednica Kluba liječenih alkoholičara, ljubiteljica egzotičnih putovanja, planinarka i ovogodišnja “Šibenska grandeca”. Tu je laskavu titulu ponijela na svečanosti u šibenskom Inkubatoru za nove tehnologije “Trokut”.
Povjerenstvo, u sastavu Dino Karađole, Karmen Herceg, Dinko Škevin, Željko Krnčević, Ksenija Bilan, Karmen Jelčić i Diana Ferić, odlučilo je da upravo Nina bude sedma “Šibenska grandeca”, a uz Ninu, kandidatkinje u izboru bile su i Ana Šimić, Dubravka Đurđević, Zlatka Rodin i Antonia Viljac.
Presudile nijanse
– Sve su kandidirane žene mogle bez problema ponijeti prestižnu titulu “Šibenske grandece”. U izboru Nine Živković zaista su presudile samo nijanse, odnosno njezina svestranost, ali i predanost radu s ljudima kojima je potrebna stručna pomoć i ljudska empatija, poput zlostavljanih žena, djece iz rizičnih obitelji, ljudi koji prolaze kroz teške rastave braka, ljudi liječeni od alkohola.
Drago nam je, u svakom slučaju, što sedmu godinu zaredom javnosti predstavljamo žene koje nesebično rade na boljitku lokalne zajednice i pomiču granice, žene koje su skromne i bez toga bi, više-manje, sve to što rade ostalo nedovoljno vidljivim – kazala je Diana Ferić, predsjednica udruge “Volim Šibenik”, koja organizira izbor “Šibenske grandece”.
Svečanosti proglašenja prisustvovao je i šibensko-kninski župan Marko Jelić, koji je kazao da su ovakve manifestacije jako bitne – kako za Šibenik, tako i za cijelu županiju. – Suradnja sa ženama uvijek je ugodnija nego s muškarcima – dodao je uz osmijeh.
Titulu “Ikone stile” ponijela je Darija Perković, a novopečenu “Šibensku grandecu” Ninu Živković pobjeda je primjetno iznenadila, te je skromno zahvalila svima i dodala kako joj je i zbog same nominacije bilo neugodno, ali drago. Prestižno je priznanje sedmoj “Šibenskoj grandeci” uručila profesorica glazbe Vanja Bošnjak, koja je tu laskavu titulu ponijela lani, a statuu koju je Nina dobila uz priznanje i ove je godine izradila mlada šibenska kiparica Manuela Pauk.
Nina Živković diplomirala je socijalni rad u Zagrebu, prvo radno iskustvo bilo joj je upravo u metropoli, u jednoj udruzi, gdje je odradila pripravnički staž, a nakon povratka u rodni Šibenik zaposlila se u Caritasu, gdje je ostala devet godina. Nakon toga trebala je promjenu te se zaposlila u Centru za socijalnu skrb, gdje je konačno počela raditi timski sa psihologom i pravnikom na Odjelu za djecu, brak i obitelj i tu je ostala šest godina.
Nije bilo slučajno
– Socijalni rad kao studij odabrala sam”slučajno” jer volim ljude, volim raditi s ljudima, ali mislim da mi ni jedna životna odluka ne dolazi slučajno, nego idem iz srca pa što bude. Odluku da odem iz Centra donijela sam kad sam bila na Himalaji, jer mi je bilo previše, bila sam jako opterećena jer je to iznimno težak posao, stoga sam prošle godine s kolegama Jelenom i Ivanom otvorila obrt za mentalno i tjelesno zdravlje “Iskra” – govori nam Nina.
Predsjednica je i udruge “Ardura”, osnovane s ciljem podizanja kvalitete života u zajednici kroz kontinuirano osmišljavanje i implementaciju različitih programa i projekata, a upravo kroz “Ardurin” program “Tinel”, odnosno poludnevni boravak za djecu u psihosocijalnom riziku, provodi brojne projekte.
– Moj je posao ovdje u udruzi, u našem “Tinelu”, da osmislim nove projekte kako bismo svi mogli ostati zaposleni. Kod nas ljudi ne ostaju na duge staze jer nemaju sigurno zaposlenje, a to je najveći problem neprofitnog sektora. Konkretno, svaki dan u tjednu smo s djecom osnovnoškolske dobi, koja dolaze u dvije smjene, s nekima radimo domaće zadaće, pomažu im i naši volonteri, imamo socijalizacijske radionice.
Osim “Tinela”, svake godine imamo i školu za roditelje, koju financira Grad Šibenik, a na koju dolaze roditelji koji su visoko motivirani da nauče nove vještine i znanja, ali i da podijele svoja iskustva s drugim roditeljima. Trenutno radimo i na projektu “Druga lica igralica”, što je zapravo dramska pedagogija, pa ćemo s djecom raditi dramsko-pedagoške radionice, priredit ćemo neki skeč, što je lijep način provođenja slobodnog vremena, ali i način da se djeca osnaže i nauče nešto novo o sebi i drugima – kaže Nina.
Gestalt psihoterapija poznata je već dugo u Hrvatskoj, a Ninin smjer “integrativnog terapeuta” samo je inačica jedne od škola, a označava povezivanje duha i tijela, kao i kognitivne dimenzije čovjeka.
– Gestalt psihoterapija pozitivan je i praktičan integrativni terapeutski pristup pomoću kojega se želi pomoći ljudima da se usredotoče na svoje neposredne misli, osjećaje i ponašanje, te da bolje razumiju način na koji se odnose prema drugima – objašnjava Nina.
Strast su joj putovanja
Na pitanje pada li joj teško rad s teškim životnim pričama i situacijama, odnosno kako uspijeva uvijek ostati nasmijana i pozitivna, odgovara:
– Puno mi pomaže more, pomaže mi priroda. Kada je meni posložen život, kada su mi bližnji zdravi, kada su mi odnosi u obitelji i s prijateljima dobro, onda mogu dobro raditi svoj posao. S druge strane, ako se meni nešto događa, ako prolazim kroz teško razdoblje, naravno da mi to utječe na posao, ali zato smatram da je jako bitno naći ravnotežu i odvajati vrijeme za sebe. U ovom poslu mora ti biti dobro kako bi učinio dobro drugima.
Velika su joj strast daleka, egzotična putovanja, na koja je počela odlaziti 2012., a prvo takvo bio je put u Tajland i Kambodžu. Uslijedila je Južna Amerika, a kako kaže, voli putovati u te “drugačije”, turistički manje komercijalne države.
– Svi kažu da su to nerazvijene zemlje, a meni je baš suprotno. Kada otputujem u neki grad u Europi, nekako su mi svi slični. Ali kada dođem u sela u Južnoj Americi ili Aziji, to mi je baš egzotično, drugačije, zanimljivo. Tamo ljudi još uvijek žive te neke obiteljske vrijednosti koje smo mi počeli gubiti ovim zapadnjačkim stilom života. Što je mjesto manje turistički razvijeno, to ja više želim ići tamo i duže ostati. Ande su mi broj jedan, a Himalaja je bila izvanserijska – veli Nina.
Prije otprilike godinu dana, preko kolegice iz Splita došla je na mjesto predsjednice Kluba liječenih alkoholičara u Šibeniku, simbolično nazvan “KlicA”, što upućuje na klicu novog života za sve one koji su se uspjeli izliječiti i otrgnuti od kruga nevolja, nedaća i nesreća koje donosi ovisnost o alkoholu.
– Klub je baš dobar, evo. Sastajemo se svakog ponedjeljka i radimo, stvarno ima ljudi, i onih koji apstiniraju i koji zaista mogu biti primjer drugima. Svi su međusobno najveća potpora, međusobno se bezuvjetno podržavaju, puni su razumijevanja, i ono što grupa podrške može dati tim ljudima ne može ni jedan terapeut ili stručni radnik. Jako su otvoreni i ponosni su što su izliječeni alkoholičari, odnosno što su prihvatili svoj problem i ne srame ga se – ponosno će Nina.
Mobitel stalno zvoni
Dojmovi oko činjenice da je ponijela titulu ovogodišnje “Šibenske grandece” još se nisu slegli, mobitel joj, kaže, stalno zvoni, poruke pristižu, i dalje joj je neugodno, ali drago.
– Lijepo je da netko prepoznaje to što radiš, i kako sam u svim tim neprofitnim organizacijama, mislim da je dobro da se o tome govori, da se za to čuje, da ljudi znaju, pa mi s te strane ništa nije problem. Bilo mi je malo neugodno biti tako izložena kao osoba, ali svakako mislim da je ovo jedna lijepa stvar – zaključuje Nina Živković, a mi se pridružujemo čestitkama.