Vrlo pedantan je bio Ivica Todorić prilikom odabira klape, koja će zasladiti proslavu 40. obljetnice njegova braka na famoznom otoku Smokvica pored Rogoznice. Uz pomoć prijatelja Joška Jurića, vlasnika primoštenske "Aurore“, on je imao posebne zahtjeve. Da klapu čine snažni Dalmatinci, koji u repertoaru imaju i pjesme iz ostalih hrvatskih krajeva, a koji mogu "odraditi“ i poneki strani evergreen. I tako je izbor pao na moju klapu "Bonaca", uz samo jedan Todorićev previd: nitko mu nije kazao da je voditelj klape i novinar Slobodne Dalmacije!
U trenucima dok smo na rogozničkoj rivi čekali na gliser, koji nas je trebao prebaciti na Smokvicu, Joško Jurić nam je mobitelom poslao još jedan zahtjev: - Svakako trebate otpjevati pjesmu "Dao bih sto Amerika", koja je gazdi najdraža!
A kad je počela fešta u meni se, neovisno o dobro plaćenoj gaži, probudio šibenski, zajebantski duh. "Bonaca" je, naime, dva desetljeća pjevala zagrebačkim Runovićanima, a to je susjedno selo Todorićevim Zmijavcima. Bio je to razlog da se poslije uvodne pjesme obratim Todoriću riječima: - Drago mi je da poslije toliko fešta, koje smo odsvirali Runovićanima, pjevamo i za nekoga iz Zmijavaca!
Ivica Todorić me ohrabrio glasnim smijehom, pa sam otišao i korak dalje, ciljajući na to "da je Smokvica država u državi“.
- "Bonaca" je svirala u svim zemljama, gdje žive Hrvati, osim Čilea i Južne Afrike, pa nam je drago da smo, konačno, stigli i na Smokvicu - još jednom se probudila u meni šibenska zajebancija.
Todorić je i to dočekao s velikom simpatijom, ustao sa stola, te mi kazao: - Možemo li prijeći na "ti“? S ova si dva "štosa“ zaslužio poseban honorar, a i "Bonaci" dodatne eure.
Treba li objašnjavati kakva nas je fešta i bogata trpeza čekala poslije toga!? Ivica nam se pridružio solo-dionicom u pjesmi "Dao bih sto Amerika". Satima smo se, uz pjesmu, "borili" s dobrim vinom, ribom, velikim pečenim škampima… Tek nas je u pet ujutro gliser vratio na rogozničku rivu.
Dio happeninga na Smokvici ispričao sam kolegici Vedrani, pa je sutra u "Slobodnoj" osvanuo tekst o tome kako su se Todorići gostili na svom otoku.
Istog dana predvečer zazvonio mi je mobitel. Javio mi se Ivičin sin Ante. Bez traga simpatije, kakvu sam doživio večer prije.
- Samo ste vi mogli otkriti "Slobodnoj" što se događalo na Smokvici. Zato više nikad nećete pjevati za našu obitelj i Agrokor. To vam poručuje moj otac - izravan je bio Ante.
A ja sam na toj minijaturi za tren shvatio kakav je Ivica Todorić!
Samo ste vi mogli otkriti 'Slobodnoj' što se događalo na Smokvici. Zato više nikad nećete pjevati za našu obitelj i Agrokor, poručio mi je Ante Todorić
Satima smo se, uz pjesmu, 'borili' s dobrim vinom, ribom, velikim pečenim škampima…
